Proslava sv. Terezije Avilske u Karmelu sv. Josipa
BREZNICA ĐAKOVAČKA (TU) – Pjevanim Večernjim hvalama Božanskoga časoslova i svečanim euharistijskim slavljem koje je predvodio vlč. dr. Davor Vuković, prodekan i profesor Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu, sestre karmelićanke i okupljeni vjernici u Karmelu sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj proslavili su u četvrtak, 15. listopada 2026., svetkovinu svete Terezije Avilske, crkvene naučiteljice te Majke i obnoviteljice Karmelskoga reda.
U koncelebraciji su bili vlč. Ivan Lenić, župnik u Vođincima, vlč. Jakob Pfeifer, vlč. Josip Kujundžić i vlč. Danijel Katačić, svećenici Subotičke biskupije. Oni su na hodočašće poveli i desetak vjernika iz Sonte i Apatina. Tijekom misnog slavlja posluživala su četvorica bogoslova đakovačkog Bogoslovnog sjemeništa, a liturgijsko pjevanje animirale su sestre karmelićanke.
Uzor mudre žene
Uvodeći u misno slavlje, vlč. Vuković istaknuo je svetu Tereziju Avilsku kao „uzor mudre žene koja je Boga i Božju mudrost stavila na prvo mjesto u svom životu”, prepoznajući prolaznost svega zemaljskoga i trajnost Boga koji „jedini ostaje i dostaje”. Oslanjajući se na liturgijska čitanja, napose riječi iz Knjige Mudrosti: „Pomolih se i razbor dobih; zavapih i primih duh mudrosti”, vlč. Vuković podsjetio je na kralja Salomona koji od Boga nije tražio bogatstvo ni dug život, nego mudro i pronicavo srce kako bi mogao razlikovati dobro od zla te je rekao: „Kao što je Salomon tražio mudrost, a Samarijanka od Isusa zatražila: „Gospodine, daj mi te vode…”, tako je i svaki čovjek pozvan otvoriti srce Bogu i dopustiti mu da ga preobražava.“
Govoreći o svetoj Tereziji Avilskoj, propovjednik je istaknuo da je ona radikalno prigrlila evanđelje i dopustila Bogu da zahvati cijeli njezin život. Iz osobnog iskustva Boga crpila je snagu za djelovanje i obnovu Karmelskoga reda. „Svatko je od nas jedinstveni, neponovljivi original. Kao što je bila i Terezija u svoje vrijeme. I sa svakim od nas Bog ima jedinstven plan, jedinstven put susreta i iskustva”, rekao je vlč. Vuković.
Vjera – čin predanja i sjedinjenja s Bogom
Istaknuo je da je i danas, po uzoru na Salomona, Samarijanku i svetu Tereziju, važno iskreno se otvarati Bogu u vjeri koja postaje povjerenje i predanje. Takva vjera ne zaustavlja se na uvjerenju da Bog postoji, nego vodi prema dubljem, životnom odnosu s njim. „Vjerovati Bogu i u Bogu, Kristu i u Kristu – put je vjere kojim je išla i Terezija, put je vjere svih svetaca i svetica na koje smo i mi pozvani”, poručio je. Vjera tako postaje čin predanja i sjedinjenja s Bogom po Kristu u Duhu Svetom, a iz nje proizlaze konkretni plodovi ljubavi, milosrđa i dobrote.
S takvim odnosom prema Bogu povezao je i molitvu, koja nije samo izgovaranje naučenih riječi ni pokušaj da se od Boga zauzvrat dobije željeno uslišanje, nego susret i predanje njegovoj volji. Podsjetio je na riječi svete Terezije koja molitvu opisuje kao „pohađanje Gospodina s prijateljstvom, jer susrećemo licem u lice onoga za koga znamo da nas ljubi”.
Pozivajući vjernike da ne čekaju idealne životne okolnosti kako bi produbili svoj odnos s Bogom, vlč. Vuković naglasio je da mu se čovjek može otvarati upravo ondje gdje se nalazi, u konkretnosti vlastitoga života. „Ovdje i sada, kako kaže Pavao, sad je vrijeme milosti, sad je vrijeme spasa”, rekao je, potaknuvši okupljene da osluškuju Božju riječ u Svetom pismu i liturgiji Crkve te da mu predaju sebe.
Kontemplativna i radišna svetica
Propovijed je zaključio riječima pape Benedikta XVI., koji je svetu Tereziju od Isusa istaknuo kao „pravu učiteljicu kršćanskog života za vjernike svih vremena”, opisujući je kao duboko kontemplativnu i vrlo radišnu sveticu. Papa je njezinim primjerom potaknuo vjernike da svakodnevno odvajaju vrijeme za molitvu, traže Božje prijateljstvo te rastu u ljubavi prema Bogu, njegovoj Crkvi i bližnjima. „Zato vrijeme molitve nije izgubljeno vrijeme, to je vrijeme u kojem se otvara put života”, poručio je papa Benedikt XVI.
Na kraju misnoga slavlja vlč. Vuković zahvalio je sestrama karmelićankama na zajedništvu te je svima čestitao svetkovinu svete Terezije Avilske. Nakon mise vjernici su imali priliku primiti škapular, upisati svoje nakane i preporučiti se sestrama u molitve, što su rado učinili.
M. Kuveždanin
