Vlč. Petar Maskaljević, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije, u ponedjeljak, 22. lipnja 2026., obranio je završnu temu i time uspješno završio četverogodišnji studij psihoterapije, smjera logoterapije i egzistencijalne analize, pri Hrvatskom centru za logoterapiju i egzistencijalnu analizu u Zagrebu.
Tema njegova završnog rada bila je: „Duhovna dimenzija osobe i savjest kao organ smisla u logoterapiji Viktora Frankla: teološko-psihoterapijska perspektiva“.
U radu je vlč. Maskaljević promišljao temeljne naglaske logoterapije Viktora E. Frankla, osobito njezino razumijevanje čovjeka kao osobe koja, premda uvjetovana biološkim, psihološkim i socijalnim čimbenicima, nikada nije svediva samo na njih. Franklova logoterapija polazi od uvjerenja da je čovjek biće usmjereno prema smislu te da se i u teškim, bolnim i graničnim životnim situacijama u njemu može otvoriti prostor slobode, odgovornosti, zauzimanja stava i traženja smislenog odgovora.
Logoterapija, često nazvana i „trećom bečkom školom psihoterapije“, u središte stavlja čovjekovu volju za smislom. Za razliku od pristupa koji naglasak stavljaju ponajprije na ugodu, moć ili prilagodbu, logoterapija u čovjeku prepoznaje duboku potrebu da vlastiti život doživi kao smislen. Ona ne daje čovjeku gotov smisao, nego mu pomaže da u konkretnoj životnoj situaciji prepozna ono što ga poziva na odgovornost, ljubav, služenje, stvaralaštvo, prihvaćanje ili nutarnje nadilaženje.
Posebno mjesto u radu zauzima pojam savjesti kao „organa smisla“. U Franklovu razumijevanju savjest nije tek moralistički korektiv ni unutarnji sudac koji proizvodi osjećaj krivnje, nego duboka sposobnost osobe da u konkretnom trenutku nasluti što je smisleno, vrijedno i odgovorno učiniti. Savjest je, u tom smislu, nutarnji kompas koji osobu ne vodi prema apstraktnom odgovoru na pitanje „što je smisao života“, nego prema konkretnom pitanju: „što ova situacija sada traži od mene?“
Teološko-psihoterapijska perspektiva rada pokazuje kako se Franklova logoterapija može plodno povezati s teološkom antropologijom. Dok logoterapija govori o duhovnoj, odnosno noetičkoj dimenziji osobe kao prostoru slobode, odgovornosti, vrijednosti i smisla, teološka antropologija čovjeka promatra kao tjelesno-duhovno biće stvoreno na sliku Božju, pozvano na dobro, istinu, ljubav i zajedništvo s Bogom. U toj perspektivi savjest se može razumjeti i kao prostor susreta čovjeka s istinom i dobrom, odnosno kao mjesto odgovornosti pred Bogom.
Rad također naglašava važnost jasnog razlikovanja psihoterapijskog procesa, pastoralnog razgovora, duhovnog vodstva i sakramentalnog foruma. Upravo poštivanje autonomije osobe, struke, savjesti i vjere omogućuje odgovornu i plodnu integraciju psihoterapijske i teološko-pastoralne perspektive.
Vlč. Petar Maskaljević rođen je 1991. godine u Županji. Filozofsko-teološki studij završio je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku u razdoblju od 2010. do 2016. godine. Svećeničku formaciju prošao je u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu, a nakon đakonskog ređenja pastoralni praktikum imao je u dvjema vinkovačkim župama: Župi sv. Ćirila i Metoda te Župi bl. Alojzija Stepinca tijekom pastoralne godine 2016./2017.
Nakon svećeničkog ređenja 2017. godine imenovan je župnim vikarom u Župi sv. Mihaela u Donjem Miholjcu. Godine 2018. imenovan je župnim vikarom u Župi Duha Svetoga u Slavonskom Brodu. Nakon te službe ponovno dolazi u Vinkovce, u župe sv. Ćirila i Metoda te bl. Alojzija Stepinca, gdje ostaje četiri mjeseca, nakon čega biva imenovan župnim upraviteljem u Lipovcu. Ondje posebnu brigu posvećuje obnovi najstarijeg svetišta Đakovačko-osječke nadbiskupije, Gospa Lučička. U istom razdoblju, od 2019. do 2021. godine, bio je i privremeni župni upravitelj u Nijemcima.
Godine 2022. započinje doktorski studij iz područja dogmatike na Sveučilištu u Zagrebu, gdje je i danas doktorand. Uz redoviti doktorski studij, od akademske godine 2023./2024. pohađa i dvogodišnji specijalistički studij iz propedeutike psihoterapije i teoterapije, koji trenutno privodi kraju pisanjem rada iz područja psihoterapije na temu: „Eksploracija sumnje, paranoje i halucinacija: psihijatrijsko-psihoterapeutske perspektive“.
Vlč. Maskaljević član je Prezbiterskog vijeća Đakovačko-osječke nadbiskupije, autor propovijedi u Vjesniku Đakovačko-osječke nadbiskupije i te član Hrvatskoga mariološkog instituta pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Bio je dugogodišnji član Povjernstva za pastoral mladih nadbiskupije (2008. – 2024.)
Od 2020. godine do danas voditelj je više projekata obnove Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u kategoriji zaštite i očuvanja materijalnih kulturnih dobara. Tiskovni ured
