Činilo se da je sve svršeno. Isus, njihov ljubljeni, u koga su polagali svu svoju nadu, u koga su vjerovali, umro je strašnom i nedostojnom smrću. Učenice i učenici bijahu potišteni i frustrirani. Smrt ih je potpuno zbunila.
A onda se posve neočekivano dogodi nešto što je dobrano uznemirilo svijet. Isusovo uskrsnuće od mrtvih. Nepojmljivo, neshvatljivo, neprotumačivo. Zapravo nevjerojatno. Današnji nam tekst govori o tri svjedoka: Petar, kod kojega bijahu povezani duboka vjera i ljudska slabost a koji je unatoč tomu među učenicima slovio kao autoritet; Ljubljeni učenik – njemu je prema izviješću Ivanova Evanđelja Isus povjerio svoju Majku; i Marija iz Magdale koju je Isus ozdravio i koja ga je od tada slijedila.
Njih troje shvaćaju uskrsnuće posve različito. Petar ulazi u grob i posve trijezno analizira situaciju – tako bar navodi Evanđelje. Tako točno, kako to govore i same činjenice, nije se mogla dogoditi brza pljačka groba. On ne shvaća što se je dogodilo. I vraća se kući.
Ljubljeni učenik ulazi u grob nakon Petra i reagira drukčije: On „vidje i povjerova“, stoji zapisano. Intuitivno shvaća neshvatljivo. Vjeruje. Svakako je ova preobražajna spoznaja trajala samo kratko. Kao ni Petar ni on ne shvaća što se dogodilo, o čemu Pisma već prije navijestiše – ali vjeruje. I vraća se posve normalno kući.
Jedna žena postaje sada prvom svjedokinjom uskrsnuća: Marija iz Magdale. Kad ju Isus pozove imenom, shvatit će ovu dimenziju neshvatljivoga. Ona susreće Uskrsloga. Prepoznaje ga u trenutku kad ju poziva imenom. Ona odgovara i dobiva zadatak. Susret i odnos dovode do odlučujuće preobrazbe. Marija odlazi kući drukčija nego njezini kolege muškarci: s porukom na usnama, s Porukom koja će izmijeniti svijet: „Vidjela sam Gospodina!“
Čini se da ima više mogućnosti da se shvati uskrsnuće. Petar je gledao događaj – prije svega – suhoparno, trijezno i analitički. Nije bilo lako odmah povjerovati. – Ljubljeni učenik vidje i povjerova. Malčice više od onoga što je imao ponuditi Petar, ali previše munjevitom brzinom. – Marija iz Magdale shvaća potpuno. Po susretu. I kao prva pronosi Radosnu vijest.
Mogućnosti koje za kršćane vrijede i danas. Jedan kaže, dogodilo se nešto neslućeno i ja ne shvaćam. I živi kako je i prije živio. Drugima u njihovu životu zasvijetli poneki put istina o uskrsnuću, ali nema nosive snage. – Samo treća mogućnost može biti temelj kršćanstva u svagdašnjici. Poruku o uskrsnuću moguće je primiti samo po živome duhovnom odnosu s Isusom Kristom. Samo će tako Poruka, postati uvjerljiv navještaj, življeni navještaj, navještaj iza kojega stoji život i vjernička praksa. Ni druge primjere, one Petra i Ivana, ne treba prezreti, omalovažiti, ni oni nisu nevrijedni; no oni tek upotpunjuju i vode k ovom iskustvu. – Bez susreta s Isusom vjera ostaje anemična, bez snage.
Priredio: Pavao Madžarević
