GLASGOW (TU) – Opća skupština europskih komisija Iustitia et Pax održala se ove godine u Glasgowu, od 18. do 21. rujna 2026. godine. Domaćin je bila Iustitia et Pax Škotska, a promišljalo se o potrebi većeg zalaganja za nuklearno razoružanje i putu prema „miru koji razoružava“. U radu konferencije sudjelovalo je četrdeset delegata iz nacionalnih komisija, a Komisiju HBK predstavljale su izv. prof. dr. sc. s. Ana Begić, OP i doc. dr. sc. Miriam Mary Brgles. Sudionici su poslušali poruku pozdrava i ohrabrenja sestre Alessandre Smerilli, nove prefekte Dikasterija za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja, a u radu skupštine sudjelovali su i predstavnici iz Komisije biskupskih konferencija Europske unije (COMECE), Vijeća biskupskih konferencija Europe (CCEE), Caritasa Europa, Isusovačkog europskog socijalnog centra te dominikanske Komisije za pravdu i mir, koji predstavljaju Dominikanski red pri UN-u u Ženevi.
Predavanja stručnjaka za nuklearno oružje i razoružanje iznijela su relevantne analize iz perspektive socijalnog nauka Crkve, a u okviru pet radionica sudionici su raspravljali o europskoj sigurnosti, nužnosti uklanjanja nuklearnog naoružanja, posljedicama na okoliš koje može prouzročiti sama prisutnost nuklearnog oružja, a osobito o ekonomskim aspektima razoružanja, poviješću političkog djelovanja za nuklearno razoružanje te vještinama dijaloga za mir. Razmišljanja u radionicama bila su posebno nadahnuta pozivom pape Lava XIV. na „mir koji razoružava“, izraženom u nedavno objavljenoj enciklici Magnifica humanitas.
Opća skupština pružila je priliku nacionalnim komisijama Iustitia et Pax da razmjene iskustva, osobito dobrih praksi u djelovanju za pravdu, mir, promicanju ljudskih prava te u skrbi za stvoreni svijet. Ukrajinski delegat upoznao je sudionike s najnovijim zbivanjima u ratom razorenoj zemlji. Predstavnice iz Hrvatske govorile su o iskustvu Domovinskoga rata i njegovim brojnim društvenim posljedicama. Naglasile su suradnju akademskih institucija s udrugama hrvatskih branitelja, kao važnom aspektu u izgradnji pravednoga mira. Istaknule su važnost upoznavanja sa socijalnim naukom Crkve i njegovim promicanjem u praktičnom radu sa mladima. U mornaričkoj bazi Clyde (Faslane) sudionici skupa sudjelovali su u mirovnom bdijenju, pripremljenom u suradnji s Pokretom Laudato Si’. Delegati nacionalnih komisija usvojili su i Završnu deklaraciju kojom pozivaju na potrebu pronalaženja putova prema multilateralnom nuklearnom razoružanju i pravednom miru, osobito u aktualnom geopolitičkom kontekstu. Opća skupština također je usvojila novi četverogodišnji plan djelovanja Komisije, kojim se utvrđuju prioriteti za nadolazeće mandatno razdoblje.
Mons. prof. dr. sc. Vladimir Dugalić izabran za člana Izvršnoga odbora
Nadbiskup Antoine Hérouard iz Francuske i Marija Hammershøy iz Danske izabrani su za supredsjednike Iustitia et PaxEurope na drugi trogodišnji mandat. Tajnik Komisije HBK Iustitia et Pax, msgr. prof. dr. sc. Vladimir Dugalić, izabran je za novoga člana Izvršnog odbora te je naglašeno kako se očekuje bliska suradnja s Komisijom iz Hrvatske. Đakon Gary Carville iz Irske također je izabran za novoga člana Izvršnoga odbora. Skupština je zahvalila Gertrudi Casel, predstavnici luksemburške Komisije za pravdu i mir, na njezinoj dugogodišnjoj i predanoj službi.
S. Ana Begić je prihvatila zamolbu tajnika Iustitia et Pax Europe Mareka Misaka da bude koordinatorica uređivanja Instagram i Facebook profila Iustitia et Pax Europe. Članovi Iustitia et Pax Europe izrazili su zahvalnost članovima škotske Iustitia et Pax, njezinom predsjedniku nadbiskupu Williamu Nolanu, na organizaciji skupa i na iskazanom gostoprimstvu. Miriam Mary Brgles i s. Ana Begić, OP
Završna deklaracija Generalne skupštine Konferencije europskih komisija „Iustitia et pax“
Završna deklaracija Međunarodne radionice i Generalne skupštine 2026. Konferencije europskih komisija „Iustitia et pax“, održane od petka 18. do ponedjeljka 21. rujna u Glasgowu o temi „Nuklearno razoružanje i putovi prema razoružanom i razoružavajućem miru“.
„Sigurnost se ne temelji na prijetnji uništenjem, nego na pravednosti, ljudskom dostojanstvu i općem dobru“
Kao delegati europskih komisija Iustitia et pax, okupili smo se u Glasgowu, u Škotskoj, od 18. do 21. rujna kako bismo učili, promišljali i djelovali u vezi sa žurnom potrebom za napretkom prema nuklearnom razoružanju. Susrećemo se u vremenu pojačanih globalnih napetosti, u kojem je niz država, koje posjeduju nuklearno oružje, aktivno uključeno u izravne vojne sukobe protiv nuklearnih i nenuklearnih država ili su u njima nedavno sudjelovale. Nadahnuti riječima pape Lava XIV. u njegovoj prvoj Poruci za Svjetski dan mira, u kojoj nas potiče da radimo na „razoružanom i razoružavajućem miru“, naš je skup istaknuo izrazito veliku žurnost prelaska s apstraktnih rasprava na postavljanje ključnog pitanja: kako praktično postići razoružanje?
Od 1960-ih godina Škotska je zemlja domaćin nuklearnih podmornica Ujedinjene Kraljevine u pomorskoj bazi HMNB Clyde (Faslane) na rijeci Clyde. Posljedično, od 1980-ih i Iustitia et pax Scotland i Biskupska konferencija Škotske, kao i širi mirovni pokret diljem zemlje, kontinuirano zagovaraju istinski mir i sigurnost, odbacujući lažnu sigurnost utemeljenu na korištenju moći i prijetnji „uzajamno osiguranog uništenja“ (MAD). Tijekom našeg boravka u Glasgowu, susreli smo se sa članovima toga dugogodišnjega škotskoga mirovnoga pokreta. Upoznali smo njihovu nepokolebljivu predanost promicanju razoružanja putem dijaloga i diplomacije, ističući katastrofalne ljudske i okolišne posljedice nuklearne detonacije, zagovarajući pravednu tranziciju za radnike u obrambenom području, te obrazujući društvo za mir, nenasilje i preoblikovanje sigurnosti, koja je shvaćena iz perspektive usmjerene na državu.
Kako bismo svoja intelektualna i teološka promišljanja utemeljili u stvarnom kontekstu, posjetili smo Faslane da bismo sudjelovali u bdjenju kršćanskoga svjedočenja za razoružanje i mir. Stojeći pred vratima iza kojih su smještena ta oružja za masovno uništenje, molili smo, slušali Sveto pismo i promišljali o temeljnoj istini da se autentična sigurnost ne može graditi na ovisnosti o oružju i povećanoj nuklearnoj potrošnji, nego mora biti ukorijenjena u ljudskom dostojanstvu, poštovanju bližnjega i promicanju općeg dobra.
Katolički socijalni nauk već je desetljećima odlučan u pogledu stava Crkve prema nuklearnom oružju. Od enciklike Pacem in terris (1963.), koja izjavljuje da „nuklearno oružje mora biti zabranjeno“ (112), do Magnifica humanitas (2026.), Crkva je dosljedno dovodila u pitanje suvremenu političku retoriku koja dominira međunarodnim obrambenim politikama. Magnifica humanitas posebno prepoznaje „rašireno, ali pogrešno uvjerenje da je nuklearno odvraćanje prijeko potreban preduvjet sigurnosti“ (194). Stoga, kao kršćani predani pretvaranju moralnih okvira katoličkoga socijalnog nauka u stvarnost, priznajemo da se nuklearno oružje nikada ne može smatrati pravednim oružjem te da njegova proizvodnja, posjedovanje, uporaba, kao i prijetnja njegovom uporabom, ostaju moralno pogrešni.
Međutim, istinski proročki glas također mora biti odnosan i realističan. Ne propovijedamo s tornja bjelokosnoga, odvojeni od stvarnih strahova i sigurnosnih prijetnji s kojima se suočavaju stanovništva, dok rat dominira europskim i međunarodnim prilikama. Situacija stvorena ruskom agresijom na Ukrajinu služi kao snažan podsjetnik na složenosti povezane s nuklearnim zastrašivanjem i ranjivošću država, potičući teška pitanja o sigurnosti i obrani. Priznajemo da se geopolitičke stvarnosti naših pojedinih država uvelike razlikuju; od povijesnih i sadašnjih prijetnji u srednjoj i istočnoj Europi do perspektiva neutralnih zemalja.
Unatoč tim razlikama, dijelimo jedinstvenu predanost: ne smijemo se naviknuti na postojanje nuklearnog oružja niti prihvatiti prevladavajući govor da, kako bismo osigurali mir, moramo biti spremni za rat. To kategorički odbacujemo i umjesto toga prihvaćamo riječi pape Pavla VI. da, ako želiš mir, moraš raditi za pravednost, te prihvaćamo poziv našega sadašnjega Svetog Oca da radimo za razoružan i razoružavajući mir. Autentična sigurnost ne nalazi se u naoružanoj nesigurnosti, nego u ljudskoj sigurnosti: ulaganju u ljude, demokratske institucije i socijalnu pravednost. Nadalje, naša moralna prosudba mora se proširiti kako bi prepoznala da se prijetnja masovnim uništenjem razvija. Moramo žurno odgovoriti na integraciju umjetne inteligencije u sustave nuklearnog zapovijedanja, odražavajući Rimsku deklaraciju Globalne skupštine nobelovaca o umjetnoj inteligenciji i nuklearnom ratu, kao i na brzi znanstveni razvoj koji povećava rizik biološkog oružja.
Kako bismo ostvarili naš zajednički cilj prevladavanja nuklearnog odvraćanja i izgradnje autentičnog mira utemeljenog na pravednosti, obvezujemo se na sljedeće konkretne mjere i pozivamo na njih.
Ojačati okvire razoružanja: Pozivamo političke vođe da ojačaju međunarodno pravo i multilateralizam te da poštuju postojeće obveze u području razoružanja. To zahtijeva nepokolebljivu potporu Ugovoru o neširenju nuklearnog oružja (NPT), Ugovoru o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa (CTBT) i razvoju Ugovora o zabrani proizvodnje fisijskog materijala (FMCT). Pozivamo europske države da potpišu i ratificiraju Ugovor o zabrani nuklearnog oružja (TPNW) te potičemo države koje su trenutačno predane nuklearnom odvraćanju da se uključe u njegove procese, uključujući sudjelovanje na sastancima u svojstvu promatrača.
Pozvati vlade i industriju na odgovornost: Komisije Iustitia et pax moraju se kontinuirano angažirati i pozivati izabrane dužnosnike na odgovornost, suprotstavljajući se vladama koje povećavaju izdatke za obranu na štetu socijalne i ekonomske pravednosti. Također moramo osporavati ekonomske interese ugrađene u industriju nuklearnog oružja i širu industriju naoružanja te zagovarati pravedne tranzicije za pogođene radnike.
Mobilizirati civilno društvo za multilateralno nuklearno razoružanje: Potičemo kršćane i sve ljude dobre volje da se zauzmu za nenasilje i nuklearno razoružanje mirnim djelovanjem. To može uključivati molitvu, promišljanje, zagovaranje i javno svjedočenje, primjerice na mjestima na kojima je smješteno nuklearno oružje.
Ulagati u obrazovanje za mir: Moramo dati prednost obrazovanju za mir i obrazovanju za globalno građanstvo kako bismo promijenili mentalitete diljem Europe i svijeta, dovodeći u pitanje normalizaciju nuklearnog oružja i preusmjeravajući poimanje sigurnosti s militarizacije prema ljudskoj sigurnosti – odnosno zaštiti i procvatu ljudi, demokracije, zajednica i resursa. Priznajemo da, kako bismo to postigli, moramo također dovesti u pitanje dezinformacije u politici i medijima, kao i unutar vlastitih Crkava.
Poticati dijalog i vjerodostojne alternative: Obvezujemo se stvarati i održavati prostore za dijalog unutar Crkve i civilnoga društva; moramo osigurati da se stvarni strahovi i sigurnosne brige čuju, istodobno razvijajući i zagovarajući vjerodostojne alternative nuklearnom odvraćanju.
Napuštamo Glasgow ponovno potvrđeni u svom uvjerenju da je multilateralno nuklearno razoružanje i moralan imperativ i praktičan politički izazov. Obvezujemo se biti proročki i ustrajan glas za autentičan i pravedan mir u kojem je sigurnost utemeljena ne na prijetnji uništenjem, nego na pravednosti, ljudskom dostojanstvu i općem dobru.
Usvojeno od Generalne skupštine
Iustitia et pax Europe u Glasgowu,
na Međunarodni dan mira, 21. rujna 2026.