Misa zaziva Duha Svetoga na početku akademske godine osječkog Sveučilišta
OSIJEK (TU) – „Za naš studij, predavanja, znanstvenoistraživački rad i sveukupna nastojanja u ovoj akademskoj godini molimo sedam darova Duha Svetoga da obdareni tim darovima budemo iskreni ljubitelji čovjeka, istine, pravičnosti, dobrote i općega dobra hrvatskoga čovjeka i čitavoga našega društva“ rekao je đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić predvodeći u nedjelju, 11. listopada 2026. u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla misu zaziva Duha Svetoga na početku nove akademske godine Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.
U koncelebraciji je bio dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu izv. prof. dr. sc. Ivica Pažin i prodekani izv. prof. dr. sc. Boris Vulić i izv. prof. dr. sc. Davor Vuković, zatim domaći župnik i dekan Osječkog zapadnog dekanata Matej Glavica te pomoćnik studentskog kapelana Josip Brnjić. Na početku misnoga slavlja nadbiskup Hranić pozdravio je rektora Sveučilišta prof. dr. sc. Dragu Šubarića, prorektore, dekane i prodekane, nastavnike, druge djelatnike i studente te sve okupljene vjernike.
Liturgijska čitanja navijestili su: prof. dr. sc. Vlado Guberac, prorektor Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, prof. dr. sc. Josip Berdica, profesor na Pravnom fakultetu te vlč. Brnjić, a zazive molitve vjernika čitao je Luka Jurkić. Liturgijsko pjevanje animirao je Zbor mladih konkatedralne župe.
Svi smo dionici istine
U homiliji, oslanjajući se na nedjeljna biblijska čitanja i Isusovu prispodobu o svadbenoj gozbi, nadbiskup je govorio o Kraljevstvu Božjem kao svijetu u kojemu vladaju sklad, zajedništvo, istina, dobrota, solidarnost i odgovornost. Sliku gozbe povezao je s ljudskom potrebom za susretom i pripadanjem. Tu je sliku primijenio na sveučilišnu zajednicu, u kojoj se susreću različiti ljudi, razmjenjuju znanja i iskustva te zajednički stvaraju nove spoznaje.
Sveučilište je mjesto suradnje, znanstvenoga istraživanja, razvoja studijskih programa i pokretanja novih inicijativa, ali i prostor u kojemu se vlastiti pogledi proširuju susretom s drugima. „I nitko od dionika toga promišljanja, studija, svadbe, pjesme, plesa nije gospodar onoga što je ponuđeno i pruženo na sveučilištu. Nitko nije gospodar istine, nego smo svi dionici istine“, poručio je nadbiskup Hranić. Dodao je kako se znanje ne razvija u zatvorenosti i samodostatnosti, nego u zajedničkom promišljanju, propitivanju i razmjeni rezultata istraživanja. Iz takva zajedništva nastaju novi, obrazovaniji i zreliji mladi ljudi i znanstvenici.
Zavoljeti knjigu, mudrost i znanje
Tumačeći dio evanđeoske prispodobe u kojemu uzvanici odbijaju kraljev poziv, nadbiskup se osvrnuo na opasnost zanemarivanja mogućnosti koje se čovjeku pružaju. „Prihvatiti poziv na studij, predavanja, vježbe, istraživanja, bavljenje znanošću, intelektualni rad zahtijevaju vlastiti trud, disciplinu, napor, promjenu svoga pogleda na stvarnost i svijet, rast“, rekao je te upozorio da čovjek ponekad ne želi mijenjati ustaljene navike i način života, iako se upravo promjenom i trudom otvaraju nove mogućnosti.
Govoreći o posljedicama takvih izbora, osvrnuo se i na Isusovu bol zbog Jeruzalema i njegovih stanovnika koji nisu prihvatili ponuđeni poziv. Naglasio je da Bog čovjeku ne želi propast, nego mu je stalo do njegova života i dobra. „Bog nikada ne kažnjava čovjeka, nego čovjeka kažnjava njegov grijeh, njegov nerad i nehaj“, uputio je.
Tijekom homilije nadbiskup Đuro istaknuo je i uzvanika koji je došao na svadbu bez prikladnoga ruha te je to protumačio kao upozorenje – da nije dovoljno samo prihvatiti poziv i pojaviti se na gozbi, nego je potrebno biti spreman živjeti u skladu s onim na što smo pozvani. „Oni koji žele sudjelovati na sveučilišnoj gozbi moraju promijeniti svoje ruho. Drugačije se obući, odnosno steći radne navike, zavoljeti knjigu, mudrost i znanje, znanstvenoistraživački rad“, poručio je.
Svadbeno ruho tako je poistovjetio s osobnim zalaganjem i spremnošću na rast, naglašavajući da se mogućnosti koje pruža Sveučilište ne ostvaruju bez aktivnoga sudjelovanja, a poziv na obrazovanje traži odgovornost, ustrajnost i spremnost da čovjek izađe iz vlastite komotnosti.
Odazvati se, dati sve od sebe, surađivati…
Na kraju homilije nadbiskup Đuro izravno se obratio studentima, profesorima i svim članovima akademske zajednice: „Dragi studenti, dragi profesori i članovi akademske zajednice našega sveučilišta! Vjerujem da nitko od vas ne želi prokockati poziv na svadbu ili biti izbačen s nje, nego da u novu akademsku godinu ulazite odlučni odazvati se doista na tu gozbu i dati sve od sebe, participirati, mijenjati sebe, surađivati, raditi na sebi, studirati, istraživati, rasti.“
Na kraju je zaključio: „Svijet za kojega je čovjek stvoren nisu komotnost i nerad, nije natjecanje jednih protiv drugih, nije konkurencija, nego je to svijet zajedništva i solidarnosti, suradnje i zajedničke odgovornosti. To je svijet svadbe, radosti zajedništva, svijet euharistije.“
M. Kuveždanin