ĐAKOVO (TU) – Svečanom prijepodnevnom Euharistijom u đakovačkoj katedrali, koju je u zajedništvu s nadbiskupom mons. Đurom Hranićem predvodio mons. Ivan Ćurić, đakovačko-osječki pomoćni biskup, započela je proslava Dana Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu. U koncelebraciji su bila šesnaestorica svećenika, profesora s KBF-a i uzvanika na slavlju.
„Započinjemo svetu Euharistiju, spomen i posadašnjenje našega spasenja u Kristovoj smrti na križu i njegovu uskrsnuću. To je temelj naše životne radosti koja rasvjetljava i ovaj današnji dan – slavlje 220. obljetnice ustanove i našega Sjemeništa i filozofsko-teološkoga učilišta, danas Katoličkoga bogoslovnog fakulteta čiji dan proslavljamo“, rekao je na početku misnoga slavlja biskup Ivan. Izrazio je potom radost zbog zajedništva svih nazočnih, počevši od nadbiskupa mons. Đure Hranića, velikoga kancelara KBF-a, predstavnika Sveučilišta u Osijeku, drugih crkvenih učilišta iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Slovenije, cijele akademske obitelji KBF-a u Đakovu: s dekanom dr. sc. Ivicom Pažinom, prodekanima, svim profesorima, djelatnicima i studentima, osobito diplomantima. Radost je izrazio i zbog zajedništva s Bogoslovnim sjemeništem: rektorom dr. sc. Stjepanom Radićem, odgojiteljima, bogoslovima, kao i svim svećenicima i uzvanicima.
Započinjući svoju homiliju biskup je istaknuo: „Pupilla oculi – Zjenica oka. Upravo je tim brižljivo izabranim riječima blagopokojni nadbiskup Marin, od koga smo se jučer oprostili i čije smo tijelo ukopali u kripti ove katedrale naslovio svoj proglas o 200. obljetnici (1806. – 2006.) Bogoslovnoga sjemeništa i Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu. Zjenica oka! Ono, čija je vrijednost tako dragocjena, o kojoj mnogo toga ovisi, a u isto je vrijeme tako nježna i osjetljiva. I nije nadbiskup Marin, zajedno sa svima nama, samo prigodice tako mislio o toj dvostrukoj „zjenici“, već je njegovo trajno uvjerenje bio stav da je – kako je znao govoriti – dan 6. studenoga 1806. zlatnim slovima upisan u našu povijest. Stoga je u svima poticao zanos utemeljitelja, biskupa Antuna Mandića koji s nesmanjenom ljubavlju i pri kraju svog zemaljskoga puta oporučno svjedoči da mu je ta ‘zjenica’ na srcu, ‘zjenica’ koja je ove godine prispjela do 220. obljetnice svoga postojanja i djelovanja.“
Potom je protumačio poruku navještenih biblijskih čitanja, osobito evanđeosku prispodobu o „nepoštenu upravitelju“. „Upravitelj je bio svjestan svoje trenutne situacije i iskoristio ju je da spasi budućnost. To je pouka, kaže Isus, i „sinovima svjetla“. Oni koji žele ući i baštiniti Božje kraljevstvo moraju se svojim sadašnjim životom usmjeriti prema istini, razumijevanju i doživljaju svoga zajedništva s Bogom, ne čekati! To s Učiteljem i Pastirom Kristom u svijetu navješćuje zajednica Crkve, uključena u konkretne prilike u kojima ostvarujemo svoje živote“, naglasio je biskup Ivan.
U spomenu na nadbiskupa Marina mons. Ćurić je rekao: „Osobito je nastojao – ne samo uključiti, nego se uvelike i osloniti – baš na zajednicu našega Fakulteta u djelu Biskupijske sinode, započete u predvečerje Duhova 1998., s pitanjima koje je on tada istaknuo, a koja su trajno aktualna: ‘Crkvo, tko si? Što bi morala biti? Kako bi mogla postati ono što bi trebala biti – da bi odgovorila na znakove vremena, na očekivanja i zahtjeve svoje vlastite zajednice i cijelog svog naroda koji ulazi u novo razdoblje svoje povijesti?’ I danas svi osjećamo taj snažni vjetar ‘epohe promjena’, s toliko novih mogućnosti, ali i tako brojnih izazova. U tom svjetlu razumijemo i službu našeg nadbiskupa Đure, čijega se srebrnoga biskupskoga jubileja ove godine spominjemo. Ne tek radi spomeničkoga slavlja, već znajući da nam je u zajedništvu s njim, sada u našem vremenu, ‘izvesti na pučinu’, kako nas Krist sve poziva, a potiče i sinodska obnova cijele Crkve, na koju je pozvao blagopokojni papa Franjo, a nastavlja i novi papa Lav XIV. Ne zaboravimo – u tom je djelu izvanredno značajna uloga crkvenih učilišta, kako je to snažno već naglasio Završni dokument Sinode 2024. godine.“
Homiliju je zaključio slikom ‘vrata’, čijem je bogatom simboličnom značenju za kršćanski život nadbiskup Marin posvetio svoju homiliju u slavlju zatvaranja velikoga, milenijskoga Jubileja u đakovačkoj katedrali na Bogojavljenje 2001. godine. Na kraju je biskup Ivan dodao: „I spomenom na našeg nadbiskupa Marina otvorimo ‘vrata’ vjeri, nadi i ljubavi. A dobro znamo: Kristov je to put – prepun utjehe, mira i radosti.“
Pjevanje na misnom slavlju predvodio je zbor studenata KBF-a pod vodstvom mo. Ivana Andrića i orguljsku pratnju s. Josipe Pavle Jakić, MA.
Slavlje Dana KBF-a nastavljeno je svečanom akademijom u Dvorani biskupa Mandića Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice. Tiskovni ured