
BREZNICA ĐAKOVAČKA (TU) – Svečano večernje misno slavlje o svetkovini Gospe Karmelske, zaštitnice karmelskog reda, u četvrtak, 16. srpnja 2026., u Karmelu sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj, nakon trodnevne molitvene priprave, prijepodnevne mise svetkovine i pjevane II. večernje časoslova, predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić.

Na početku misnoga slavlja nadbiskup je pozdravio brojne štovatelje Gospe Karmelske koji su dupke ispunili samostansku kapelu, dobročinitelje Karmela te okupljene svećenike, redovnike i redovnice, napose provincijalku Marijinih sestara čudotvorne medaljice, s. Samuelu Markanović. Istaknuo je kako su na misno slavlje pristigli vjernici iz svih triju biskupija Đakovačko-osječke crkvene pokrajine – Đakovačko-osječke nadbiskupije, Požeške i Srijemske biskupije – kao i iz Subotičke biskupije. Podsjetio je potom na predaju o ukazanju Blažene Djevice Marije sv. Šimunu Stocku i darovanju škapulara kao znaka Marijine zaštite i predanja Bogu.

U koncelebraciji je bio vlč. Nikola Jušić, župnik u Bučju, Požeška biskupija – koji je na hodočašće doveo svoje župljane; gvardijan kapucinskog samostana u Osijeku, fra Juro Šimić; duhovnik Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, vlč. mr. Stjepan Matezović; tajnik Nadbiskupskog ordinarijata, vlč. Nikola Klemen i župni vikar u Donjem Miholjcu, vlč. Domagoj Brkić, a na raspolaganju za ispovijed bili su: preč. Nikica Bošnjaković, dekan šidski; svećenik Subotičke biskupije Danijel Katačić, karmelićanin iz zagrebačkih Remeta, o. Juraj Marinković i domaći župnik u Levanjskoj Varoši, vlč. Miro Tomas.

U asistenciji su bili đakovački bogoslovi, kao i na prijepodnevnom misnom slavlju, kada je ispovijedao vlč. dr. Antun Japundžić, profesor KBF-a u Đakovu i svećenik Srijemske biskupije Božidar Lusavec, a tijekom trodnevnice i vlč. Tadija Crnjak, župnik u Semeljcima. Svečano liturgijsko pjevanje svih večeri predvodile su sestre karmelićanke, a vjernici su imali priliku obući škapular, što je i učinilo njih dvadesetak, upisati misne nakane i preporučiti se sestrama u molitvu.
Majka cijele Crkve

Započinjući svoju homiliju nadbiskup Đuro istaknuo je kako evanđeoske riječi s Kristova križa „Ženo, evo ti sina! Evo ti majke!“ otkrivaju Mariju ne samo kao Isusovu Majku, nego i kao Majku cijele Crkve te trajni uzor vjere, pouzdanja i ustrajnosti. Tumačeći Ivanov izvještaj o Isusovoj smrti na križu, naglasio je da apostol Ivan predstavlja sve Kristove učenike kroz povijest, pojasnivši da se Isusovo darivanje Majke ne odnosi samo na apostola Ivana nego na sve vjernike.
Govoreći o Marijinu životu, đakovačko-osječki nadbiskup istaknuo je kako je njezina vjera sazrijevala kroz kušnje te ostala postojana i u najtežem trenutku, pod križem njezina Sina. „Veliki petak nije mogao pobijediti Marijinu vjeru. I tada je bila sigurna da je sve u Božjim rukama, da njemu ništa nije nemoguće“, naglasio je, dodajući da upravo vjera daje čovjeku snagu da ni u najvećim životnim teškoćama ne padne u očaj i beznađe.
Povezujući evanđelje s prvim čitanjem o proroku Iliji, propovjednik je istaknuo kako je Marija, poput oblaka koji je navijestio kišu i spas Izraelu, znak nade i spasenja za Crkvu. U njoj vjernici prepoznaju „primjer žene vjernice, majku Kristovu i majku svoju, zaštitnicu i zagovornicu“.
Neprestana molitva

Posebno se obratio sestrama karmelićankama zahvalivši im na njihovom kontemplativnom pozivu i službi zagovorne molitve. Istaknuo je da njihovo poslanje nije usmjereno samo na osobno traženje Božjega lica, nego i na neprestanu molitvu za potrebe cijele Crkve i svijeta. Podsjetio je pritom na riječi pape Franje iz apostolske konstitucije Vultum Dei quaerere (Tražiti lice Božje), prema kojima je temeljna zadaća kontemplativnih zajednica zagovorna molitva za sve ljude.
Za uzor takve molitve nadbiskup Đuro istaknuo je proroka Iliju, čija je molitva bila ponizna, ustrajna, nesebična i potpuno oslonjena na Božja obećanja. „Bog ne traži savršenstvo od nas, nego iskrenost i predanost našega srca“, uputio je, dodajući da je Ilijina molitva primjer kako molitva nije tek obred, nego „strastvena komunikacija s Bogom“ u kojoj čovjek s pouzdanjem pred njega donosi potrebe svoje braće i sestara.

Obraćajući se sestrama, nadbiskup Hranić zahvalio im je što svojim životom svjedoče snagu zagovorne molitve. „Vi ste naše zagovornice, ali i izazov, poticaj i primjer nama za našu ustrajnost i poniznu postojanost u molitvi“, poručio je, potaknuvši ih da i dalje s ljubavlju pred Boga donose vapaje svih koji od njih traže molitvenu pomoć.

Na kraju homilije pozvao je okupljene da iz Karmela ponesu još snažnije povjerenje u Boga i Marijin zagovor. Podsjetio je da vjernik nije pošteđen križeva i kušnja, ali nikada nije prepušten sam sebi jer „Bog nikada ne ostavlja one koji su njegovi“. Zazivajući Marijin zagovor za sve okupljene, zaključio je molitvom: „Marijo, čuj zagovorne molitve naših sestara za nas. Čuj naše molitve i vapaje koje ti upućujemo zajedno s njima. Čuj riječi svoga Sina s križa i budi nam Majka.“
S visokog vrha Karmela sad siđimo

Prijepodnevno misno slavlje svetkovine predslavio je o. Juraj, u koncelebraciji sa župnikom u Vođincima i Starim Mikanovcima, vlč. Ivanom Lenićem, vlč. Katačićem, prefektom đakovačkog Bogoslovnog sjemeništa, vlč. dr. Davorom Senjanom te domaćim župnikom Tomasom. „K visokom vrhu Karmela uputimo sad korake, da Djeva Mati ondje nas obdari cvijećem milosti, pjevali smo ove retke iz himna Gospi Karmelskoj. Svatko od nas dok promatra i moli se pred Marijinim likom u sebi nosi i radosti i žalosti, rane i napetosti zbog neuspješnog jučer i zabrinutosti zbog neizvjesnog sutra“, rekao je na početku homilije o. Juraj, pozvavši sve prisutne da sve što su sa sobom donijeli, povjere u Marijine ruke i srce.

Podsjetivši kako ljudi Djevicu Mariju često uzdižu u nedostižne visine, uputio je na misli sv. Male Terezije, koja je govorila kako je Marija živjela vrlo jednostavno i stvarno, kao i svi ljudi, te da je i ona živjela od vjere. U tom duhu o. Juraj pozvao je sve da se, za razliku od riječi himna koji se uspinje na vrh Karmela, svi spuste dolje s vrha Karmela i Golgote te siđu među ljude. Da žive, kako je i psalmist pozvao – čestito, pravo, da ne nanose zla bližnjima.

„Tvoj i moj silazak s vrha Karmela, s vrha Golgote, u život – koji nije uvijek onakav kakav se nama čini. Mi ljudi smo uvijek u određenim odnosima. Mi najviše i patimo zbog odnosa. Isus na Golgoti malo prije smrti ne misli na sebe, nego gleda svoju Majku, i misli na nju. Kaže joj Gledaj, sin tvoj. Marija i Ivan bili su blizu jedno drugome, no nisu se vidjeli. Isus ih vidi i stavlja u odnos. Isus s križa vidi ono što mi ne vidimo. Isus uvijek želi povezati ljude. Đavao je onaj koji razdjeljuje, a Isus uvijek povezuje“, poručio je vjernicima o. Juraj. Na kraju je riječima karmelićanina bl. Tita Brandsme: Iznad svega mislimo na Mariju. Ona je naše zvanje. I mi kao i ona moramo postati vjesnici i nosioci Boga – ohrabrio prisutne hodočasnike da nasljeduju Mariju u silaženju u svoj vlastiti život po konkretnim i jednostavnim činima djelotvorne ljubavi prema drugima.
Uzor potpune predanosti

Sestre karmelićanke, zajedno s vjernicima, za svetkovinu su se pripremale trodnevnicom od 13. do 15. srpnja. Prvoga dana misno slavlje predvodio je kancelar Đakovačko-osječke nadbiskupije, vlč. dr. Dario Hrga. Tumačeći evanđeoske riječi, Blaženu Djevicu Mariju predstavio je kao uzor potpune predanosti Božjoj volji i prvu Kristovu učenicu, a Karmel kao “školu vjernosti” koja u svijetu buke svjedoči vrijednost tišine i Božje prisutnosti. Vjernike je potaknuo da ne traže kršćanstvo bez križa, nego da u svakodnevnim vjernostima prepoznaju put svetosti te je poručio: „Krist nas nije pozvao na udobnost, nego na svetost. A svetost uvijek započinje onda kada Bogu dopustimo da bude važniji od naših planova, naših sigurnosti i naših želja.”
Svakodnevna poslušnost i služenje drugima

Misno slavlje drugoga dana predvodio je vlč. Dejan Bubalo, župnik u Višnjevcu. U svojoj homiliji promišljao je o Marijinim vrlinama koje možemo iščitati u evanđeljima, ističući je kao uzor poniznosti, razboritosti, poslušnosti, služenja, pobožnosti i ustrajnosti u patnji. Naglasio je da je Marija svojim životom pokazala kako se vjernost Bogu ostvaruje u svakodnevnoj poslušnosti i služenju drugima. Vjernike je pozvao da u vlastitom životu nasljeduju Marijine kreposti, posebno poniznost, istaknuvši kako upravo za taj dar ljudi rijetko mole, premda je temelj svih ostalih kršćanskih kreposti.
Krist jedini zna koliko vrijedimo

Večer uoči svetkovine misno slavlje predvodio je vlč. Ante Mihaljević, župnik u Dalju. Istaknuo je sv. Josipa kao snažnu poveznicu njegove župe i ovoga samostana. U homiliji se poslužio iskustvom restauracije stare oltarne slike iz župe Nuštar te usporedio ljudski život s umjetninom koju grijeh može prekriti „prašinom i paučinom“, ali koju jedino Krist može obnoviti i vratiti joj izvornu ljepotu. Naglasio je: „Trošak obnove našega života platio je Isus Krist svojim životom, svojom krvlju. On jedini zna koliko mi vrijedimo. kada za nas plaća tu visoku cijenu“, te pozvao vjernike da kroz Božju riječ, sakramente i molitvu otvore svoje srce njegovu djelovanju. Zahvalio je sestrama karmelićankama na njihovoj molitvenoj potpori Crkvi i svijetu te na sve vjernike zazvao zagovor Gospe Karmelske u nasljedovanju Krista. M. Kuveždanin
