VINKOVCI (TU) – Na uočnicu župne svetkovine sv. Euzebija i Poliona, mučenika u Vinkovcima u četvrtak, 28. svibnja 2026., a na čast sv. Poliona predstojnika čitača, održan je susret liturgijskih čitača Vinkovačkog dekanata. Susret je započeo misom koju je predvodio vlč. prof. dr. Ivica Raguž. U homiliji je vlč. Raguž istaknuo kako čovjeka olako obuzima stah u životu koji ga sputava rastu u vjeri. Da bi vjernik učinio odmak od toga straha, u kršćanskom životu mora uvijek biti kao dijete dojenče koje za svoj rast u vjeri crpi „mlijeko“ Isusova razuma.
Naglasio je kako je čovjek kao Božje dijete pozvan upijati smisao Božje Riječi i tako je na sigurnom putu da svaki strah pobijedi najljepšom snagom koju prima, a to je uskrsli Krist u svetoj euharistiji.
Nakon mise, prof. Raguž održao je pred čitačima nagovor o temi „Liturgija kao povlašteno mjesto – vrijeme – događaj Riječi“. Na samome početku razmatranja ukazao je na važnost sabranosti u razmatranju Božje Riječi. Istaknuo je svetog Filipa Nerija kao primjer čovjeka koji je volio samoću i koji je sa sobom uvijek nosio knjigu. To je dokaz kako kršćanin uvijek sa sobom treba nositi knjigu. Na tom tragu, napomenuo je da se svatko zapita: „Što to mi kao ljudi nosimo na put? Imamo li sa sobom knjigu koju volimo?“ .
Potom je ponovno istaknuo sv. Filipa Nerija kako u njegovu životu nije bilo puta na kojem je bio bez knjige. Važno je u kršćanskom životu imati uz sebe knjigu Svetoga Pisma ili duhovno štivo. Na tom tragu, prof. Raguž je iznio i nekoliko poticaja. Prvi poticaj svakome vjerniku je da ima svoju privatnu biblioteku koju uz Sveto Pismo obogaćuju knjige životopisa svetaca. Kao drugi poticaj istaknuo je važnost Svetog Pisma prema kojem se nikada ne smije odnositi površno, nego s posebnim poštovanjem. Ukazao je i na ranija vremena kada je vjernik klečeći iskazivao poštovanje prema Bibliji i lekcionaru
Potom je prof. Raguž progovorio o važnosti čitanja. Čovjek koji sabrano čita, povlači se iz svijeta, te oslobođen od svijeta ostaje sam sa tekstom. Svatko tko prestane čitati, na kraju postane rob slika i duhovno bolestan. Tisuće slika zarobljavaju čovjeka, a čitanjem čovjek postaje slobodan i lakše spoznaje samoga sebe. Čitanje oslobađa čovjeka od svih suvišnih slika. Nadalje, istaknuo je kako je čitanje gesta poniznosti jer čovjek koji čita, ponizan je i njemu samome se počinje događati to što čita. Sadržaj koji se čita, čovjeka treba promijeniti. Zato je kod čitanja važno zapisivati kako bi poruka teksta čitača u duhu promijenila. To se u tradiciji zove meditacija. Jednako tako, prof. Raguž je iznio tvrdnju kako se čitanjem dobiva utjeha, čovjek se udaljava od svjetske buke, a dobiva radost i mir kojeg čitanje uvijek zahtijeva. Istina je da je važno slušati kanale na kojima se govori o duhovnim temama, no to je najniža razina slušanja koja ne smije čovjeka dovesti do toga da zanemari čitanje. Prava duhovna osoba mora imati na umu pravu gestu slušanja pri čemu na duhovan način postaje razumna osoba.
Zatim se prof. Raguž zadržao na krjeposti poniznosti koja je važna za čitanje te istaknuo nekoliko bitnih stavki. Prvo što je važno znati je činjenica da za čitatelja ništa nije bezvrijedno jer svaka knjiga može nešto naučiti, no Sveto Pismo treba biti na prvome mjestu. Zatim je važno ne stidjeti se učiti od bilo koga. Kada čovjek otkrije ili dobije znanje, ne smije nikoga prezirati. Čovjek nikada ne smije glumiti ono što zapravo nije i ne stidjeti se onoga što on jest. Potrebno je slušati, sve čitati i nikada ne prezirati ni osobu ni nauk kojeg ona donosi. Kao posljednju stavku iznio je kako čovjek nikada ne treba bestidno nametati svoje znanje nego treba biti najsretniji kao učenik.
Kao posljednji dio nagovora, prof. Raguž je iznio plodove čitanja. Prvi plod čitanja je lagano povlačenje iz svijeta pri čemu čitatelja sve manje zanima internet i društvene slike jer on kao čovjek sve više ulazi u svijet nutrine. Vrhunac toga ploda je kada čovjek postane stranac svijetu. Što čovjek više čita, u svijetu ga samo zanima ono osnovno kao što su lijepo ponašanje, rad, studij i sl. Drugi plod čitanja je događaj da se gorljivom čitatelju počne događati ono što čita i o čemu razmatra, a Sveto pismo i životi svetaca koje čitač razmatra uvijek vode prema konačnom spasenju.
Na kraju nagovora prof. Raguž iznio je važnost zajedničkog blagovanja te je sve čitače pozvao na „Agape“ koje su se u radosnom druženju održale u prostoru župne dvorane. Antonio Pekić