OSIJEK / PARIZ (TU) – U Družbi Marijinih sestara od čudotvorne medaljice razdoblje od 2026. do 2028. godine vrijeme je tijekom kojega se obilježava 100 godina samostalnosti te 150 godina osnivanja Družbe. Za Marijine sestre, to su važni jubileji te su stoga odlučile poći na hodočašće na izvore Družbe i karizme u Pariz, u kapelicu Gospe čudotvorne medaljice.
Na hodočašću od 30. kolovoza do 4. rujna 2026., uz prisustvo vrhovne poglavarice s. Kristine Rihar, provincijalne poglavarice slovenske provincije s. Andree Rihar i provincijalne poglavarice Hrvatske provincije s. Samuele Markanović, sudjelovale su sestre iz obje provincije, bile su prisutne i sestre iz Ukrajine te sestre iz Benina, pa je tako bila predstavljena cijela Družba. Sudjelovalo je sve zajedno 39 sestara, koje su se sporazumijevale na četiri jezika, a voditelj puta bio je lazarist, o. Pavle Novak.
Skrivena iza jednostavne fasade i ulaza, kapela u ulici Rue du Back u Parizu bogati je trezor u kojemu je skriveno blago milosti za ovu Družbu. Ona je i jedno od najvažnijih marijanskih hodočasničkih svetišta gdje se svake godine ulijevaju milijuni hodočasnika iz svih krajeva svijeta. U njoj se nalazi tijelo svete Katarine Laboure, svete Lujze de Marillac, srce svetog Vinka. U ovoj kapelici se 1830. godine dogodilo ukazanje Blažene Djevice Marije svetoj Katarini. Također u kući sestara Kćeri Kršćanske Ljubavi i u kapelici nekoliko je puta boravila Utemeljiteljica Družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice, majka Leopoldina Brandis. Dolazila je ovdje s gorućom željom da zajednicu u Grazu pripoji Družbi Kćeri Kršćanske Ljubavi u Parizu. Ovo hodočašće bilo je kratko, samo četiri dana, no oni su bili ispunjeni bogatim sadržajem na relaciji Rue de Sevres – Rue du Back.
Sestre su svakodnevno slavile misu ili u crkvi sv. Vinka ili u kapelici Blažene Djevice Marije. To su dva izvora, dvije ruke kojima ih, kako kažu – Gospodin grli: karizma služenja siromasima te dar Bezgrešne po čudotvornoj medaljici. Istaknule su kako je poseban osjećaj hodočastiti kao zajednica, kao redovnička obitelj.
„Prepoznali smo da je ovdje naš izvor, naš duhovni dom. Molili smo, zahvaljivali i radovali se zajedno. I slušali smo što nama sada naši sveci žele reći, koji je poticaj za nas koje živimo u ovome vremenu. Najprije, tu je Majka Marija koja nas poziva: Dođite k ovome oltaru, ovdje će se dijeliti mnoge milosti. Mnoge milosti primiti će i oni koji medaljicu budu nosili o vratu. A onda je tu sveta Katarina čiji nam život toliko toga govori. Mariju je uzela za svoju majku i njegovala je svoj odnos sa Njom. U zajedništvu s Marijom bila je jaka izdržati sve, primiti velike milosti, ustrajati, a ostati tako jednostavna i skrivena. Sa lijeve strane oltara je tijelo svete Lujze. Govori nam, poziva nas i potiče. Njezin je život kao nevjerojatna filmska priča. Govori da po križu Bog ulazi u naš život. Bila je nezakonita kći, odrasla je u internatu, udala se i ostala udovica. Ali kada se susrela sa svetim Vinkom ona je otvorila svoje srce Bogu i on je po njoj učinio velika djela za siromahe. Srce svetoga Vinka je sa desne strane oltara. Sveti Vinko nam toliko toga govori i želi govoriti. Ljubio je Gospodina i prepoznao ga je u siromasima“, istaknula je s. Jelica Jukić.
Ovim hodočašćem sestre su željele zahvaliti za dar samostalnosti Družbe, za karizmu služenja bližnjemu u potrebi, za dar čudotvorne medaljice, za svaku sestru koju je Gospodin pozvao u zajednicu, za svakog potrebitog kojega je Gospodin povjerio njihovu služenju. A svaka od sestra u svome srcu nosila je puno nakana, molitava i zahvala koje su položile u ruke Bezgrešne. s. Dragana Petrović
