ALJMAŠ (TU) – Svetkovinu Velike Gospe, 15. kolovoza 2026., svečano su proslavile tisuće vjernika sudjelujući u jednoj od šest misa u Aljmašu u Svetištu Gospe od Utočišta gdje je tradicionalnu podnevnu misu s nakanom za branitelje, njihove obitelji i stradalnike Domovinskoga rata slavio profesor KBF-a u Đakovu vlč. dr. sc. Davor Vuković. U propovijedi je povezao aktualna događanja u društvu sa značenjem proslave Velike Gospe, promišljajući o temama sigurnosti i odgovornosti.
„Na poseban način ovu misu prikažimo i stavimo pred Gospodina i pred Gospu sve naše poginule, nestale te od posljedice rata preminule branitelje, kao i sve one žive, mnoge među vama koji nose i rane i ožiljke. Snagom i molitvom u Gospodina koji je veći i od rana i ožiljaka, pa i od same smrti. U Gospodina koji je pobijedio smrt i pokazao da je Uskrsnuće naša budućnost, a ne smrt i propast. Upravo je Velika Gospa, odnosno Uznesenje BDM, dušom i tijelom, na nebo, duboko otajstvo vjere koje slavi život, pobjedu Boga, pobjedu dobra, života i istine“, kazao je uvodno Vuković.
Također, potaknuo je molitvu „za mir i prestanak ratova u svijetu koje vidimo da se, nažalost, vode – od Ukrajine do ratova na Bliskom istoku i gdje god se ratuje i pati, molimo za one koji pate od posljedica rata: za stradale, poginule, zarobljene, izbjegle i prognane; te se sjetimo svih stradalih u požarukod Omiša od kojih se dio njih još uvijek bori za život i imaju teške opekotine i, molimo, za vatrogasce te zahvalimo za njihovu žrtvu – nesebično žrtvovanje svog života da bi pomogli unesrećenima; i prikažimo svoje osobne nakane nošene u srcu“.
Propovijedajući o prvoj temi – sigurnosti, Vuković je podsjetio kako „živimo u vremenu velike nesigurnosti i neizvjesnosti: nakon korona-krize počela je agresija Rusije na Ukrajinu koja traje petu godinu, ratovi diljem svijeta, ludovanje po Bliskom Istoku… i činjenica je da su oko nas ratovi i neizvjesnosti: ekonomske, financijske, klimatske“, međutim, kazao je, ovakva stvarnost nije ništa novo zagledamo li se u „život BDM koji je bio sve samo ne život u sigurnosti“.
„Budimo poput Marije mudri, tražimo sigurnost u Bogu!“
„Pogledamo li život Majke Marije i život našeg Spasitelja Isusa, vidimo da je i kod njih sve bilo puno neizvjesnosti i nesigurnosti. Kad je prihvatila biti majka Božja prolazi kroz neizvjesnosti. Prvo, kako uopće prihvatiti to da će biti majka, a planirala je drukčiju budućnost. Pa onda, kada se Isus trebao roditi, nema ga gdje roditi, nema mjesta za njih, nego rađa u štali, a kada je rodila, bježe u Egipat pred Herodom. Sve neizvjesnosti, a da ne spominjem kakva je u to doba bila ekonomska nesigurnosti živjeti od danas do sutra. Marija je gledala – vi koji ste, nažalost, izgubili djecu možete samo zamisliti što znači izgubiti dijete – kako njezinog Sina pribijaju na križ… Što je za nas vjernike važno otkriti? Veliku sigurnost u neizvjesnostima/neizvjesnostima koja dolazi od vjere u Boga i pouzdanja u Boga. Sigurnost koja ne ovisi o promjenama ovoga svijeta, ni klimatskim, ni o moćnicima koji drmaju svijetom/domovinom, koja ne ovisi o vanjskim uvjetovanjima, nego o vjeri u Boga.“ Propovjednik je razložio kako je Marija, kao i naš Spasitelj Isus, imala temeljnu sigurnost u Bogu, u vjeri i pouzdanju u Boga: „Mi, danas, slavimo Veliku Gospu ne radi njezinih zemaljskih sigurnosti i izvjesnosti nego što je u Bogu proslavljena! Nebo je sam Bog. Marija u Bogu i Bog u Mariji. Još za zemaljskoga puta Marijina je sigurnost u Bogu: ‘Neka mi bude po tvojoj Riječi’ pa do proslave u nebu u Bogu.Gdje je temeljna sigurnost našeg života? U ničem zemaljskom, nego jedino u Bogu!I najuređeniji zemaljski sustavi – zdravstveni, politički – imaju svoj kraj….
Blago onome tko u Bogu traži sigurnost! Dok kročimo kroz ove zemaljske nesigurnosti, ratove i krize, tražimo tu temeljnu sigurnost koju nam nitko ne može oduzeti. Nitko! Ni smrt jer Bog je veći od smrti, ni bolest ni krize.Hoće li biti kriza? Kriza će biti. Ali, kršćani smo, zar mislimo da možemo proći bez križa? Ljudi bi to voljeli, bježe od križa, ali to nije moguće. Zato s vama želim podijeliti tu nadu i sigurnost u Boga. Sjetimo se 23. psalma: ‘Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer ti si sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su mi.’ Ti si, Bože, veći od smrti i svake neizvjesnosti. Budimo poput Marije mudri, tražimo sigurnost u Bogu! Da i mi možemo reći zla se ne bojimo. Križeve koji dođu strpljivo ću s Bogom nositi jer znam da oni nisu kraj, nego vode u vječni život.“
Gdje je domoljublje u (ne)odgovornosti za duhovni život, stvoreni svijet i društvo?
Razmatrajući o temi odgovornosti vlč. Vuković aktualizirao je dimenziju osobne kršćanske i društvene, domoljubne odgovornosti u sferama ekologije i korupcije. „Pozvani smo biti odgovorni za naš duhovni, vječni život, ulagati u odnos s Bogom, u molitvu, Božju riječ već sada i jednoga dana u punini! Ali, braćo i sestre, odgovorni smo i za stvoreni svijet… i za zemaljsku domovinu! Znamo da se u jeku klimatskih zagađenja svijet poziva na odgovornost za stvoreni okoliš. Zašto ovo govorim? Zato što vjerujem da nitko nije ostao ravnodušan ovih dana kada našu ljubljenu domovinu potresaju vijesti o masovnom odlaganju opasnog otpada. Do te mjere da se suočavamo s pravim ekocidom i ekološkom katastrofom. Kod većine vas javlja se ljutnja – kako je moguće da se bace stotine tisuća tona otpada bez ikakve mjere i odgovornosti na svim razinama? Osim toga, gotovo svakodnevno u domovini svjedočimo aferama u politici i gospodarstvu. Gotovo da nema dijela društva koji nije zatrovano korupcijom, malverzacijama, prijevarama, krađom i potkupljivanjem umotanim u neke lijepe riječi… Gdje je to domoljublje prema domovini i još netaknutoj vodi, šumama koje se brutalno zagađuju? (Ne)odgovornost na svim razinama. Ono je tek na usnama riječima ili u pojedinim pjesmama…To su smrtni, u nebo vapijući grijesi! Grijeh je kada baciš papirić u šumu ili vrećicu u rijeku i to su sve teži, veći grijesi posljednjih godina.“
Završavajući propovijed vlč. Vuković pozvao je na obraćenje i vidljivo „življenje domoljublja: u poštenju, pravednosti, predanom radu i odgovornosti za službu koju obnašamo; u osjetljivosti za slabe, zapostavljene, invalide i potrebite“ te je, istaknuo kako je „domoljublje svedeno samo na izvanjske geste, a ispod krije privatne interese određenih grupa, lažno je.“ Uputio je na evanđeoski primjer carinika Zakeja zaključujući: „Moramo početi svatko od sebe, tamo gdje jesmo, i svoju službu obnašati s odgovornošću! Ako smo i činili neki grijeh, pozvani smo na kajanje, obraćenje i naknadu štete! Sjetimo se Zakeja – kad se obratio, rekao je: ‘Ako sam koga prevario, vraćam četverostruko, a polovicu imanja dajem siromasima.’ To je pravo obraćenje, braćo i sestre! Bez toga možemo samo lijepo pričati, ali u suštini ostajemo daleko i od Boga i od domovine…
Svi smo pozvani na odgovornost, od najmanje stvari do najveće. Kad stanemo pred Boga, neće nas spasiti izgovori da nismo znali. Što je viši položaj, to je veća i odgovornost, jer kome je mnogo dano, od njega će se mnogo i tražiti. Pozvani smo pronaći sigurnost u Bogu, ali i preuzeti odgovornost za duhovni život, za stvoreni svijet i društvo u kojemu živimo. Neka nam Bog pomogne u tome.“
Naposljetku mise, aljmaški župnik i upravitelj Svetišta u Aljmašu vlč. dr. sc. Tomislav Ćurić izrazio je dobrodošlicu hodočasnicima zahvaljujući za zajedništvo u molitvi za žrtve Domovinskoga rata, za pokojne hrvatske branitelje, vojnike, policajce i civile u malom mjestu koje je pretrpjelo golemu patnju te zaključio: „Vi znate da su na ovim prostorima mučki ubijene 193 osobe tijekom Domovinskog rata i ovo je prava prigoda pred Gospodinom moći iskazati svoju molitvenu zahvalnost za sve ratne žrtve, moliti za mir našega naroda i za blagoslov u našim obiteljima.“
Podnevnu misu liturgijskim pjevanjem animirali su pjevači aljmaške župe uz glazbenu pratnju orguljašice Družbe sestara čudotvorne medaljice s. Franciske Gjonaj, a mnoštvo vjernika ispovijedali su i pričešćivali brojni svećenici. Tekst i fotografije Nevenka Špoljarić