ĐAKOVO (TU) – Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić predvodio je središnje misno slavlje u nedjelju, 27. rujna 2026. u đakovačkoj katedrali, a na kojemu su uz domaće vjernike sudjelovale i sestre dominikanke Kongregacije Svetih Anđela čuvara. Više od trideset časnih sestara sa sjedištem u Korčuli, iz svojih različitih zajednica iz čitave Hrvatske od petka 25. do nedjelje 27. rujna boravile su u Đakovu na godišnjem susretu, kojim su željele osvježiti veze svoje Kongregacije s Đakovom, a osobito s dvojicom đakovačkih biskupa, J. J. Strossmayerom i njegovim nasljednikom u službi biskupom Ivanom Krapcem.
Na početku misnoga slavlja nadbiskup Đuro im je uputio riječi dobrodošlice: „Drage sestre, na čelu s vašom vrhovnom glavaricom s. Jakicom Vuco, dobro došle u Đakovo. Iskreno se radujemo vašem dolasku. I našim Đakovčanima je drago vidjeti vas među nama.“
Uz nadbiskupa Đuru na misi su koncelebrirali: dominikanac o. Ivan Marija Tomić; katedralni župnik vlč. Alojz Kovaček; kanonik mons. Vladimir Dugalić; vicerektor Bogoslovnog sjemeništa vlč. Davor Senjan i župni vikar đakovačke Župe Svih svetih vlč. Mihael Macanić. Posluživali su đakovački bogoslovi, a liturgijsko pjevanje predvodio Mješoviti katedralni zbor.
Mons. Hranić je u homiliji tumačio prispodobu o dvojici sinova koje otac šalje u vinograd rekavši: „Prvo što opažamo je razlika riječi i djela: onoga što sinovi govore ocu i kako potom postupaju. To je razlika koju Matej često ističe. Djela su važnija od riječi. Riječi bez djela su prazne. (…) Ta promjena mišljenja, promjena stava, od ne u da signalizira važno događanje u prvome sinu. Promijenio je mišljenje. Pokajao se zbog svojih riječi ocu i potom donio drukčiju odluku. Nadvladao je samoga sebe, otišao u vinograd i dobio borbu sa svojim ne“, tumačio je nadbiskup Đuro.
Isusova priča bila je usmjerena protiv svećeničkih i narodnih glavara, protiv religiozne i političke kreme njegova naroda a jako je aktualna i danas rekao je mons. Hranić te pojasnio: “U sekularnome društvu u kojemu živimo, koje ne mari za religiozni život, svako malo pojavi se netko od „carinika i bludnika“, netko od obraćenika tko se predomisli i kaže da pozivu nebeskoga Oca. Njihove životne priče autentično svjedoče blizinu kraljevstva nebeskoga. Nasuprot njima, ima puno nas zaređenih i zavjetovanih, vjernika koji su svake nedjelje, pa i svaki dan na svetoj misi koji ne prestajemo ponavljati svoj da pred Bogom, a živimo kao da nebesko kraljevstvo uopće ne postoji. Tako se posluh Bogu i danas, kao i nekada, često pojavljuje daleko od Crkve, negdje među bezbošcima, nevjernicima i javnim grešnicima, a naš su se neposluh, tvrdoća srca i nespremnost na promjenu svoga života ustoličili i u takvom stanju ustrajavamo usred hrama, usred Crkve. Obraćenje nekoga od nas biskupa i svećenika, od vas časnih sestara i pobožnih osoba koje su svaki dan na pričesti zajedno s nama; da se gorko pokajemo zbog svoje mlakosti, osrednjosti, sebičnosti, nespremnosti na prihvaćanje žrtve te prihvaćanje onoga što je teže i zahtjevnije, češće je ravno rijetko viđenom čudu.“
Povezanost sestara dominikanki s biskupom Strossmayerom
A zatim je nadbiskup Đuro govorio o sestrama dominikankama čija je Kongregacija sv. Anđela čuvara, plod promjene i obraćenja koje se dogodilo u dominikanskoj obitelji u Hrvatskoj. Dominikanac p. Anđelo Marija Miškov, istaknuti i poznati pučki propovjednik i misionar onoga vremena, na poziv biskupa Strossmayera održao je na području njegove biskupije brojne pučke misije. Pater Miškov nije mogao mirno gledati kako se odgojem budućih mama i odgojiteljica u talijanskom duhu odnarođuje Hrvatski narod i kako umiru sestre dominikanke te je više godina – dok je obavljao službu priora u dominikanskom samostanu u Šibeniku – razmišljao kako osposobiti malobrojne sestre dominikanke za odgoj mladeži u pravom kršćanskom i hrvatskom duhu. Kad je 1902. godine postao provincijalom odlučio je realizirati svoju zamisao o podignuću i „uskrsnuću“ sestara dominikanki i povjeriti im zadaću odgoja ženske mladeži u hrvatskom duhu.
Uzeo je iz Šibenika i Splita sestre koje su bile spremne na promjenu i novi iskorak u svome životu, pridružio im djevojke koje su bile spremne postati redovnice i osnovao novu Kongregaciju sestara dominikanki u Korčuli. Naišao je na podršku svoga redovničkog brata patra Anđela Šoljana i imenovao ga za prvog ispovjednika i duhovnika te nove zajednice. Pater Šoljan je sastavio i prve redovničke konstitucije Kongregacije. A provincijal p. Miškov se sa svojom zamisli obratio svome prijatelju, đakovačkom biskupu Strossmayeru i zamolio ga za novčanu pomoć i potporu za izgradnju samostana za sestre i internata sa školom za djevojke u Korčuli. Strossmayer je tada već bio starac, financijski iscrpljen brojnim velikim projektima, od katedrale do znanstvenih i kulturnih ustanova u Zagrebu. Ipak, nije bilo u to vrijeme nijedne gimnazije, knjižnice i čitaonice, kulturne hrvatske ustanove za koju Strossmayer nije našao novaca da pomogne njihovo osnivanje. Koliko je god mogao, pomagao je tih godina kao najveći mecena velike projekte Sarajevskog nadbiskupa Josipa Stadlera, u Sarajevu i po Bosni.
Kad mu je došao p. Miškov, biskup Strossmayer oduševljen njegovim idejama je odmah i njemu pomogao te mu obećao daljnju pomoć do završetka projekta. I pomagao mu je još 3 godine, ali je onda biskup Strossmayer 8. travnja 1905. umro u 90. godini svoga života. Tom smrću ostao je p. Miškov bez svoga glavnog dobročinitelja. Na sprovodu biskupa Strossmayera je u Đakovu susreo zagrebačkog nadbiskupa Jurja Posilovića, kojemu je povjerio svoju zabrinutost za dovršetak započetoga projekta. Nadbiskup Posilović obećao mu je pomoć, a projekt je podupro i Strossmayerov nasljednik, biskup Ivan Krapac, koji je potom blagoslovio dovršene zgrade današnje Provincijalne kuće, novicijata i škole, moglo se čuti u homiliji.
Nadbiskup je izrazio radost što su sestre dominikanke odlučile u Đakovu održati svoj godišnji susret i tako osvježiti svoje izvore i povezanost Kongregacije s Đakovačko-osječkom nadbiskupijom.
A homiliju je nadbiskup Đuro zaključio riječima: „Čudesnost današnje Isusove priče u njezinoj je otvorenosti. Carinicima i bludnicama Isusova vremena i nama danas ta priča pruža obnovljenu mogućnost da se svakodnevno uvijek iznova odlučujemo za posljedice svojega da kojega smo izrekli na krštenju, krizmi i u drugim prigodama; kad smo se odlučivali za svećenički ili redovnički poziv; izricali na đakonskom, svećeničkom i biskupskom ređenju; na prvim i doživotnim redovničkim zavjetima i pri obnovama zavjeta; te da se osobno uistinu obratimo i imamo hrabrosti za nove izazove, koji od nas traže odustajanje od onoga što je nama osobno lakše i komotnije, obnovljenu ljubav prema Bogu, Redu i Narodu te naše velikodušno potpuno predanje i spremnost na nove izazove, na promjenu i na žrtvu.“
Pri kraju euharistijskoga slavlja, vrhovna glavarica s. Jakica, uputila je u ime sestara dominikanki, prigodne riječi nadbiskupu Hraniću, zahvalivši mu za 25. godina biskupske službe, te mu je obećala molitve sestara dominikanki i nastavak suradnje. Prigodan poklon nadbiskupu Hraniću uručila je s. Barbara Bagudić, đakovačko zvanje sestara dominikanki. Tiskovni ured/Foto: A. Šarčević
Boravak sestara dominikanki u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji
Sestre dominikanke Kongregacije Svetih Anđela čuvara okupile su se u Đakovu u petak, 25. rujna 2026. u Kući susreta, nadbiskupijskoj kući za duhovne obnove, na Danima Kongregacije – svom godišnjem okupljanju, kako bi provele vikend u zajedništvu i radosti dominikanskog poziva, u zajedništvu s p. Ivanom Marijom Tomićem, OP. Tema ovogodišnjih Dana bila je povijesni i duhovni pogled i povratak na utemeljitelja Kongregacije oca Anđela Marije Miškova i velikog dobrotvora Kongregacije biskupa Josipa Jurja Strossmayera.
Nadbiskup Hranić primio sestre dominikanke
Nakon zajedničke večere, toga petak, nadbiskup Đuro Hranić, primio je sestre i p. Ivana u Nadbiskupskom domu, zaželjevši im dobrodošlicu u ime cijele nadbiskupije. Nadbiskup Hranić sestre je proveo kroz salone, približio im povijest nadbiskupije i samog biskupa Strossmayera.
Uz nadbiskupa Đuru dobrodošlici sestrama pridružio se mons. Ivan Ćurić, pomoćni biskup.
Predavanja na Danima Kongregacije
U subotu, 26. rujna 2026., u dvorani Kuće susreta, sestre su se okupile kako bi razmišljale o svom utemeljitelju o. Anđelu Mariji Miškovu i biskupu Josipu J. Strossmayeru. U Kući susreta pozdravio ih je dr. Davor Senjan, vice rektor Bogoslovnog sjemeništa i ravnatelj Kuće susreta. Nakon uvodnog pozdrava vrhovne poglavarice s. Jake Vuco, koji je uputila sestrama, zahvalivši im na izdvojenom i darovanom vremenu za vikend zajedništva u Đakovu, prvo predavanje održala je dr. sc. Eldina Lovaš, s Instituta za hrvatsku povijest. Dr. Lovaš sestrama je približila ukratko životopis biskupa Strossmayera, a zatim je objasnila kako su se Strossmayer i Miškov upoznali. Sestrama je približila njihovu suradnju pročitavši i dijelove raznih njihovih dopisivanja.
Drugo predavanje održao je fr. Ivan Marija Tomić, prior samostana Kraljice svete Krunice i župnik istoimene župe u Zagrebu, diplomirani pravnik i teolog. Fr Tomić sestrama je govorio o ocu Miškovu i samim počecima osnutka naše Kongregacije. Započeo je približavajući sestrama oca Miškova u ono vrijeme, koji je poput sv. Pavla, učinio brojne pothvate, i širio vjeru. Podsjetio je sestre u kojem stanju su živjele sestre u Šibeniku i Splitu, pokušavajući sestrama zorno predočiti, na temelju zapisa oca Miškova, kako ih je on doživljavao tada. Zatim je p. Ivan sestrama predložio konkretne upute i savjete za stabilan i dubok samostanski život, sve po riječima oca Miškova, stavljajući ih u kontekst suvremenoga društva u kojem sestre žive svoj samostanski i apostolski život.
Sestre dominkanke su posjetile i Vukovar
U poslijepodnevnim satima, u subotu, 26. rujna, sestre su posjetile grad Vukovar, mjesto posebnog domovinskog pijeteta. Obišle su vukov0arsku bolnicu, Ovčaru, gdje su kod spomenika mučenih i ubijenih, izmolile krunicu za njihove duše, obitelji poginulih i nestalih te sam grad i njegovu budućnost, ali i za Lijepu našu. Posjetile su i Spomen dom Ovčara, gdje su upisana imena svih ubijenih na Ovčari. Posjetile su gradsko groblje i spomenik podignut na spomen mnogobrojnim žrtvama stradanja u Vukovaru. Na kraju su sestre posjetile i vukovarski simbol otpora – vodotoranj.
Nakon razgledavanja grada i odavanja počasti žrtvama grada Vukovara, sestre su sudjelovale u misnom slavlju u crkvi sv. Filipa i Jakova, a mise, razgledale samostanski muzej, a gvardijan im ispričao povijest crkve.
Posjet Milosrdnim sestrama sv. Križa
U jutarnjim satima u nedjelju, 27. rujna, sestre dominikanke u sklopu Dana Kongregacije, posjetile su sjedište Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu. Domaće sestre ispričale su im povijest svoje Družbe, kao i život njihovih blaženica. Nakon toga, sestre su razgledale dječji vrtić Sunčev sjaj – Nazaret, koji sestre vode prema načelima Montessori pedagogije.
Preuzeto sa stranice https://dominikanke.org/