ĐAKOVO (TU) – Svečanu misu zadušnicu – requiem –spomendana Svih vjernih mrtvih u ponedjeljak, 2. studenoga 2026. u katedrali sv. Petra u Đakovu predvodio je đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić u zajedništvu s nadbiskupom Đurom Hranićem. Koncelebrirala su još osmorica svećenika, a kod oltara su posluživali đakovački bogoslovi.
Misno je slavlje biskup Ivan započeo riječima molitve Povedi me Gospodine putom vječnim želeći da se tom molitvom ispune srca vjernika te je nastavio: „Naše su oči uprte u Gospodina i u naše vječno spasenje, koje danas osobito molimo za sve naše drage preminule. Ali sada na zemlji svoje korake upravljamo prema Gospodinu, moleći snagu da se odazovemo na put obraćenja uvijek u radosti koju nam daje Kristova milosrdna ljubav.“
U homiliji je biskup Ivan ukazao na zadivljujuću povezanost svih otajstva kršćanske vjere iz koje proizlazi i spomen i molitva za sve preminule i na nju se čvrsto oslanja. Prisjetio se nedavnog krštenja šestero djece u katedrali i poziva svima nazočnima da osvježe svoj krsni poziv, tj. obnove prihvaćanje da je krštenje događaj preporođenja kojim se povezuje i ucjepljuje u Kristov život. Spomenuo se biskup Ivan zatim i krizmanika koji na pitanje Što će se s nama – u svjetlu kršćanskoga navještaja – na kraju dogoditi?, jasno i jednostavno kažu: Pa, uskrsnut ćemo!- te je nastavio: „Prema uskrsnuću je usmjeren naš život. To je osnovna „boja“, temelj na kojem se gradi sva naša vjera, koja rasvjetljuje i dolazi ususret realizmu našeg ljudskog života, osobito rasvjetljujući istinu naše prolaznosti i smrtnosti. Mudrost nam jasno kazuje – čovjekova smrt nije privid. Snaga našega spomena, zahvalnosti i ljubavi prema pokojnima istinski je vrijedna i dragocjena, No, umrloga – u pravom smislu – ne mogu uskrsnuti naša sjećanja. Istina uskrsnuća računa s Božjim djelom, u potpunosti se oslanja na istinu da nam je darovano zajedništvo s Bogom.“
Spomen svih vjernih mrtvih osvijetlio je biskup Ivan ukazujući i na godinu jubileja 800. obljetnice smrti sv. Franje Asiškoga rekavši: „U zadivljujućem primjeru Franjine smrti, njegova „prijelaza u Očevu kuću“, odjekuje Kristova Pasha, temelj kršćanske nade, u kojoj i pred samom smrću, kad se čini da sve završava i nestaje, imamo sigurnost da „smo u krštenju pokopani zajedno s Kristom i da po njemu, Uskrslom primamo dar novog života, koji ruši zid smrti i čini je prijelazom u vječnost“ (usp. Bula Jubileja 2025.).“ Uputio je mons. Ćurić i na Katekizma katoličke Crkve koji u naslovu Posljednji Vazam kršćana razlaže pitanje smrti.
Homiliju je biskup Ivan zaključio tumačeći naviješteno čitanje iz Knjige o Jobu: „Naš je izbavitelj Krist Gospodin, Bog koji se prignuo k nama, do kraja, sve do smrti na križu. Onaj koji nas je otkupio cijenom svoje krvi i ne prestaje nam objavljivati lice milosrdnoga Oca“, te je pozvao sve nazočne da u to otajstvo uključe svoju zagovornu molitvu za pokojne. „Molimo da ih neizmjerna ljubav Božjeg milosrđa očisti od grijeha, a u nama, koji smo na zemaljskom putu, da se obnovi odaziv Kristovu pozivu na obraćenje – da i po našem svjedočanstvu, unatoč sjenama grijeha i zla, u svijetu jasnije odjekuje radosni navještaj Božjega kraljevstva i besmrtna nada uskrsnuća.“
Na misnom slavlju pjevao je Mješoviti katedralni zbor predvođen mo. Ivanom Andrićem i orguljsku pratnju s. Josipe Pavle Jakić, MA. Tiskovni ured