ĐAKOVO (TU) – Svečano misno slavlje povodom dolaska relikvija sv. Male Terezije i njezinih roditelja u đakovačku katedralu u ponedjeljak, 25. svibnja 2026. predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić u zajedništvu s pomoćnim biskupom Ivanom Ćurićem. Koncelebrirali su još župnik i župni vikar katedralne župe Svih svetih Alojz Kovaček i Mihael Macanić, dr. Davor Senjan, vicerektor Bogoslovnog sjemeništa, Stjepan Maroslavac administrator Vjesnika i Domagoj Brkić, župni vikar u Donjem Miholjcu. Na misi je sudjelovao je karmelski brat Ante Slavić od Djeteta Isusa koji je u pratnji relikvija, a posluživao je đakon Hermann.
Uvodeći u misno slavlje nadbiskup Đuro je izrekao molitvu Maloj Tereziji koju svi mole od najranijeg djetinjstva, podsjećajući na misli Male Terezije koja je željela biti Isusova igračka i koja je neizmjerno ljubila Isus kao i njegovu majku Mariju. „Ona je sačuvala bezazlenost i čistoću svojega srca, veliku ljubav prema Isusu i zato nju molimo da ona Isus prenese našu ljubav prema njemu“, rekao je nadbiskup Đuro.
Misnu homiliju izrekao biskup Ivan. Na početku je rekao: „Jučer smo na nedjelju Duhova, 50. dan poslije najvećeg blagdana – Uskrsa, proslavili i početak Crkve. S razlogom možemo reći – rođendan jedne velike obitelji kojoj pripadamo. Po tome što smo po Isusu postali braća i sestre te se, u zajedništvu s njim, ne samo zovemo, nego svi – i djeca i odrasli, i mali i veliki – doista jesmo Božja djeca, njegovi sinovi i kćeri, koje Bog ljubi svojom vječnom, beskrajnom ljubavlju.“
Biskup je potom istaknuo: „A danas, dan poslije Duhova, ta velika obitelj Crkve gleda i razmatra o Blaženoj Djevici Mariji. Njezina je uloga od samih početaka, kao i u cijeloj povijesti Crkve bila izuzetno važna. Ona nam je rodila Spasitelja. U Djevici Mariji i njezinu bogomajčinstvu objava je čudesne i nedokučive Božje ljubavi. Kršćanski nauk vrlo tijesno povezuje lik Djevice Marije i Crkve. „Bogorodica je tip Crkve u redu vjere, milosrdne ljubavi i savršenog sjedinjenja s Kristom“, podsjećao je sv. Ambrozije Milanski iz 4. stoljeća. Isto u našem vremenu naglašava i nauk 2. vatikanskoga koncila: ‘Crkva, promatrajući Marijinu svetost i vjerno izvršavajući Očevu volju, po primljenoj Božjoj riječi i sama postaje majkom: jer propovijedanjem i krštenjem rađa na novi i besmrtni život.“
Napominjući da se ta snaga Crkve očituje u svjedočanstvu svetih, biskup je rekao: „U našoj katedrali, pred relikvijama sv. Terezije od Djeteta Isusa i njezinih svetih roditelja, sv. Ljudevita i sv. Zelije, danas smo zagledani u njihov zadivljujući primjer. Cijela nam njihova obitelj pokazuje da su na prvo mjesto, tj. u središte svoga života stavili zajedništvo s Bogom. Svojim su životom svjedočili da su kao obitelj doista ‘Crkva u malom’ – ‘kućna Crkva’, računajući na istinu da je među njima trajno nastanjena Božja ljubav i njegovo spasenje, u njihovim radostima i patnjama, u konkretnim životnim prilikama 19. stoljeća u Francuskoj. Ono što prepoznajemo kao milost krštenja i dar krsnoga poziva, doista su živjeli: zajedno su molili, hranili se sudjelovanjem u Euharistiji i nastojali svakodnevnim djelima ljubavi svjedočiti da im je od svega najvažnije nasljedovati Kristovu ljubav.“
Biskup je spomenuo primjer sv. Ljudevita kao promicatelja i voditelja skupine koja je njegovala pobožnost noćnoga euharistijskoga klanjanja, te ga je istaknuo kao zagovornika našim današnjim nastojanjima oko trajnoga euharistijskoga klanjanja, koje se već nekoliko godina njeguje u gradu Đakovu, kao i na drugim mjestima u našoj nadbiskupiji i domovini.
Biskup je ukratko naznačio i svjedočanstvo osobite ljubavi sv. Male Terezije prema Djevici Mariji, kojoj ona, nekoliko mjeseci prije smrti, posvećuje dojmljivo poetsko razmatranje, naslovljeno riječima: Marijo, zašto te ljubim?, u kojem svjedoči: „Volim te, Marijo, u poniznu stavu službenice Bogu koga očaravaš svojom poniznošću.“ „Upravo se stav poniznosti, koji Marija izriče u hvalospjevu Veliča, pretočio u put svetosti sv. Male Terezije. Najprije ga svojim iskustvom, a potom riječima u svojoj pisanoj autobiografiji predstavlja kao ‘mali put’. Na njemu se jednostavno ostaje ‘malen’, prepoznajući nesavršenosti, ali prije od svega pouzdanje u Isusa, jer nas k nebu ‘podižu njegove ruke“, istaknuo je biskup Ivan o svjedočanstvu i pouci Male Terezije. Kratko naznačivši njezin misijski žar, zbog kojega je u Crkvi častimo kao zaštitnicu misija, biskup je propovijed zaključio riječima molitve pape Franje: Draga sveta Terezijo, Crkva treba zračiti sjajem, mirisom i radošću Evanđelja. Pomozi nam da budemo poput tebe, uvijek uvjereni u neizmjernu Božju ljubav te i mi svakoga dana mognemo slijediti tvoj ‘mali put.
Na misnome slavlju su uz Đakovčane sudjelovali i vjernici iz župa Đakovačkog dekanata te ovogodišnji prvopričesnici katedralne župe.
Doček relikvija
Relikvije su u katedralu stigle na svetkovinu Duhova poslije podne gdje ih je uz župnika Kovačeka i župnog vikara Macanića dočekao i biskup Ivante bogoslovi, Milosrdne sestre sv. Križa i vjernici. Biskup Ivan je prije liturgije II. Večernje Duhova uputio nekoliko riječi podsjećajući sve prisutne da se prvenstveno radujemo zbog svetkovine Duhova i rođendana Crkve zahvalni za divna Božja djela, a onda i zbog pohoda zemnih ostataka, relikvija koje s pobožnošću častimo – sv. Male Terezije i njezinih roditelja Ludevita i Zelije Martin.
II. Večernjom koju je molila cijela crkva u dva kora započelo je molitveno bdjenje uz relikvije. Prvi kor bili su bogoslovi, a drugi kor narod okupljen u katedrali. Bdjenje ja zatim nastavljeno litanijama Maloj Tereziji i osobnom pobožnošću vjernika te večernjom misom. Večernji dio bdjenja, nakon mise, predvodili su članovi Zajednice bračnih susreta, Misijska skupina i molitvene zajednice Župe Svih svetih te bogoslovi, kandidatice i mladi.
U ponedjeljak je čašćenje započelo misnim slavljima u 7 i 8 sati, zatim su relikvije pohodila vrtića djeca sa svojim odgajateljicama, uslijedilo je svečano misno slavlje, pa pohod starih i bolesnih iz Udruge Amadea, zatim Milosrdne sestre sv. Križa, branitelji i svi vjernici. Uz himan Tebe Boga hvalimo koji je predvodio Katedralni zbor branitelji su iznijeli relikvije iz đakovačke katedrale, a biskup Ivan, župnik Alojz, župni vikar Macanić te sav narod su ih ispratili na put prema Slavonskom Brodu. Tiskovni ured
