OSIJEK (TU) – 100 godina samostalnosti (1926. – 2026.) Marijinih sestara čudotvorne medaljice proslavljeno je u subotu, 27. lipnja 2026. svečanim misnim slavljem i akademijom u župnoj crkvi sv. Leopolda Bogdana Mandića u Osijeku. Misno slavlje predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić, a suslavio je požeški biskup Ivo Martinović, domaći župnik Tomislav Benaković te provincijali, redovnički i dijecezanski svećenici iz Đakovačko-osječke nadbiskupije, Požeške biskupije te Bosne i Hercegovine.
Radost jubileja s Marijinim sestrama na čelu s generalnom poglavaricom s. M. Kristinom Rihar iz Slovenije i provincijalnom poglavaricom Hrvatske provincije s. Samuelom Markanović, uz brojne vjernike i Štovatelje Gospe Čudotvorne medaljice, podijelile su brojne provincijalne poglavarice redovničkih zajednica u Hrvatskoj, čije su sestre prisutne u Osijeku i Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, ali i šire, a prisutne su bile i Kćeri kršćanske ljubav od kojih su Marijine sestre potekle, kao i predsjednica Hrvatske redovničke konferencije s. Lidija Bernardica Matijević SSFCR. Svečano liturgijsko pjevanje animirao je združeni zbor koji su činili članovi mješovitog zbora domaće župe, članovi zbora iz Žepča i Marijine sestre, pod vodstvom s. Jelene Lončar.
Na misnom slavlju prisutan je bio i gradonačelnik grada Osijeka Ivan Radić sa suradnicima te njegov zamjenik Dragan Vulin. Prije misnoga slavlja oni posjetili i samostan Marijinih sestara te se u kratkom razgovoru zadržali sa provincijalnom poglavaricom i sestrama.
Specifično i prvotno poslanje
Oslanjajući se na redak Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj (Lk 1,38), nadbiskup Hranić, uvodeći u svečanom misno slavlje i pozdravljajući sve prisutne, podsjetio je: „Dana 15. ožujka 1926. osamostaljene su u Ljubljani od sestara Kćeri kršćanske ljubavi “Bolničke sestre” i postale samostalna družba. “Bolničke sestre” dobivaju istoga dana službeno ime “Marijine sestre čudotvorne medaljice”. Družba je prva crkvena kongregacija koja je po crkvenim propisima smjela slati svoje članice bolesnicima u privatne kuće i uz njih ostajati dan i noć. To je specifično i prvotno poslanje Marijinih sestara. Skrb i ljubav sestara prema bolesnicima te slavlje 100. obljetnice Družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice ne može se razumjeti bez vertikalne dimenzije ljudskoga postojanja, tj. bez osobnog odnosa svake sestre s Bogom, a onda i bez odnosa čitave Družbe s Bogom“, rekao je nadbiskup i potaknuo prisutne na zahvalnost za brojna dobročinstva, ali i na traženje oproštenja za propuste.
Sada i ovdje pomoći onome kome je pomoć potrebna
U svojoj homiliji, osvrćući se na evanđeoski ulomak iz Lukina evanđelja o razgovoru Isusa i zakonoznanca, đakovačko-osječki nadbiskup istaknuo je kako pitanje: „Što mi je činiti da život vječni baštinim?“ nije samo pitanje vječnosti, nego i pitanje ispravnoga života ovdje i sada. „Kako ću ispravno živjeti? Što moram činiti da uspije moj ljudski život, da u njemu budem smiren i sretan i da mogu mirno umrijeti? Za to nije dovoljno imati osiguranu materijalnu egzistenciju. Čovjek može sve imati, a ipak promašiti život“, rekao je i naglasio kako je odgovor sadržan u Isusovim riječima: „Ljubi Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim umom svojim i svom snagom svojom; i svoga bližnjega kao sebe samoga.“ Dodao je kako „sretnu životu pripada unutarnja suglasnost s Bogom. Samo ako je taj temeljni odnos u redu, mogu i svi drugi odnosi biti ispravni“.
Govoreći o redovničkom pozivu nadbiskup Đuro upozorio je da bez Boga i pogleda upravljenoga prema vječnosti lako prevlada sebičnost. „Ako kao kršćani, a posebno kao redovnice, izgubimo iz vida Boga i mjerilo vječnosti, preostaje nam još samo sebičnost kao životna vodilja“, rekao je, dodavši da je prvo životno mjerilo: „Ne živi samo za sebe, živi pred Božjim pogledom i ljubi ga služeći svome bližnjemu.“ Upozorio je i na opasnost da se kršćanski život svede samo na vlastito spasenje: „Nije dovoljno ‘spasiti dušu svoju’, jer ako pokušavam spasiti samo svoju dušu, neću spasiti ni svoju dušu ni drugoga. Nije dovoljno biti zabrinut za sebe, nego treba biti otvoren i za druge; zabrinut i za njihovo dobro te njihovo spasenje.“
Isus pokazuje da se Božje kraljevstvo ostvaruje konkretnim djelima ljubavi, naglasio je nadbiskup Đuro tumačeći prispodobu o milosrdnom Samarijancu i nastavio: „Samarijancu srce kaže da se kraljevstvo Božje uspostavlja drugačije: sada i ovdje pomoći onomu kome je pomoć potrebna, sa svime što imam i što mogu.“ Upravo ta evanđeoska poruka određuje identitet Družbe Marijinih sestara Čudotvorne medaljice. „Vaša karizma i poslanje jesu ljubav i milosrđe prema bolesnicima, velikodušno služenje i darivanje sebe bolesnicima kao put vlastitoga posvećenja i spasenja“, rekao je nadbiskup i istaknuo da zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu ostaje temelj osobne i zajedničke savjesti svake redovničke zajednice.
Sve aktualnija i potrebnija karizma
Podsjećajući na ideal prve kršćanske zajednice iz Djela apostolskih, pozvao je sestre da ustraju u zajedništvu, molitvi, euharistiji i međusobnoj ljubavi i uputio: „Potrebno je često, pojedinačno i zajednički, čitati i razmatrati Lukin prikaz prve kršćanske zajednice kako nikada ne bismo izgubili iz vida uzvišeni ideal svoga redovničkog života i zajedništva.“ Osvrćući se na aktualne društvene prilike, nadbiskup je istaknuo: „Naše hrvatsko društvo postaje sve starije. Sve je više starih i bolesnih. Karizma Vaše redovničke zajednice postaje zato sve aktualnija i sve potrebnija“, poručio je, pozvavši sestre da i dalje usklađuju služenje Bogu s nesebičnim služenjem starijima i bolesnima.
Na kraju homilije nadbiskup Hranić podsjetio je na bogatu povijest Družbe, od njezinih početaka prije više od 150 godina, dolaska prvih sestara u Osijek 1881. godine, potvrde samostalnosti 1926. te osnutka Hrvatske provincije 1972. godine. Zatim je rekao: „Božja vas je providnost u vašim počecima životno povezala s Kćerima kršćanske ljubavi – sestrama usmiljenkama. I Božja je providnost, drage Marijine sestre Hrvatske provincije htjela da vaša Hrvatska provincija dođe i da sagradi svoje novo provincijalno sjedište upravo ovdje na ovom zemljištu kojega su sestre usmiljenke poklonile ovoj župi i ocima kapucinima, koji su utemeljili i osnovali zajedno s našim pokojnim biskupom Bäuerleinom ovu župu, i da vas na taj način sjedini te učini kvascem evanđeoske dobrote i ljubavi upravo s ovom župom svetoga Leopolda Bogdana Mandića.“ Zahvalio je zatim sestrama za njihovo svjedočanstvo vjere i služenja te im poželio: „Rastite i svetošću i brojem!“
U svečanom prinosu darova u kojemu su sudjelovale djevojčice u narodnim nošnjama i Marijine sestre, u ruke nadbiskupa položena je krunica i čudotvorna medaljica, Pravila Družbe, molitvenik te euharistijski darovi.
Čudesna povijest koju je Duh Sveti oblikovao
Na kraju misnog slavlja provincijalna poglavarica s. Samuela zahvalila je Bogu za stotinu godina samostalnoga djelovanja Družbe te svima koji su sudjelovali u proslavi jubileja. Istaknula je da je cijelo slavlje prije svega zahvala Bogu za njegovo vodstvo kroz povijest Družbe, dodavši kako sestre svoju budućnost i dalje stavljaju „u ruke naše Gospe Čudotvorne Medaljice“. Zahvalila je nadbiskupu na predvođenju euharistijskog slavlja i riječima ohrabrenja te mu uime cijele družbe darovala misnicu, a požeškom biskupu Ivi prigodnu sliku Gospe čudotvorne medaljice. Prisjećajući se početaka, s. Samuela posebno je odala priznanje generacijama sestara koje su služile bolesnima i napuštenima, često u vrlo teškim okolnostima. „S divljenjem se spominjemo kreposti, djela milosrđa, molitava i žrtava Bolničkih, a kasnije Marijinih sestara, koje su ugradile svoje živote u Družbu služeći Isusu Patniku u bolesnima i napuštenima. To je naša čudesna povijest koju je Duh Sveti oblikovao kroz burna i teška vremena“, rekla je, podsjetivši i na misijsko djelovanje Družbe u Beninu i Kamerunu od 1988. godine. Pozvala je zatim na molitvu za nova duhovna zvanja i vjernost karizmi Družbe: „Neka nam svima ovaj stoti jubilej samostalnosti Družbe bude poticaj da s novim žarom nastavimo kročiti putem služenja i predanja Bogu“, poručila je, preporučivši Družbu u molitve vjernika kako bi „vjerno prenijela povjerenu karizmu novim naraštajima“.
Budite ponosne na svoju provincijalnu zrelost
Predsjednica Hrvatske redovničke konferencije, s. Lidija čestitala je Marijinim sestrama stotu obljetnicu samostalnog djelovanja, istaknuvši kako jubilej označava završetak jednoga stoljeća života i početak novoga razdoblja u povijesti Družbe. Podsjetila je na početke zajednice u 19. stoljeću te naglasila kako su sestre već tada započele s njegom bolesnika izvan bolnica, što je predstavljalo novost u redovničkom životu. „Vjerujem da nikada niste zaboravile taj izazov te da u vama i danas živi žar za pomaganjem i njegovanjem onih kojima bolest i starost predstavljaju životnu ugrozu“, rekla je, podsjetivši i na misijsko djelovanje Družbe u Beninu. Istaknula je brojna postignuća zajednice, od osnivanja novih zajednica do odgoja vlastitih zvanja i priznanja za djelovanje u Crkvi i društvu. Posebno je naglasila: „Zrelost zajednice prosuđujemo po sposobnosti brige za starije sestre, za one koje više ne mogu doprinositi svojim radom, a nekada su zajednici darovale sve svoje sposobnosti.“ Na kraju je sestrama poželjela ustrajnost u poslanju te nova duhovna zvanja. „Budite ponosne na svoju provincijalnu zrelost koja predstavlja temelj za pogled u budućnost“, poručila je, zazvavši Božji blagoslov na njihov rad i služenje u Crkvi te mladima poželjevši da otkriju „žar onoga što je bilo na početku – čista ljubav i sebedarje“.
Poniznost, samozatajnost, predanje
„Od srca vam čestitam i zahvaljujem za sve ono što ste svojim životom i karizmom ostvarili ne samo ovdje, nego bilo gdje“, rekao je, upućujući svoju čestitku požeški biskup Ivo, i nastavio: „Poznajem vas, drage Marijine sestre, više od četrdeset godina. Vaša poniznost, samozatajnost i predanje prepoznatljivost je vaše karizme u služenju starcima, bolesnima i potrebnima. To je znak onoga što nosite – Marijine sestre čudotvorne medaljice. Marijina poniznost je čudo Božje ljubavi koja se darovala u ovom svijetu. Nastavite u tom duhu Marijine poniznosti i čudom njezine ljubavi svjedočite svima.“
Akademija o ljubavi prema Bogu i bližnjemu te požrtvovnom služenju
Nakon misnog slavlja održana je svečana akademija tijekom koje je prikazan bogat povijesni put zajednice te njezina karizma služenja bolesnima i potrebitima. Program je započeo pjesmom „Čudotvornu si medalju“, koju je izveo muški dio zbora mladih domaće Župe sv. Leopolda B. Mandića, a kroz program je lik utemeljiteljice majke Leopoldine Brandis, scenskim prikazom interpretirala s. Dragana Petrović te je sudionicima približila temeljne misli iz Prvih pravila Družbe. Među njima su odjeknule riječi: „Kao što je Marija nekoć žurila preko planina da bi predano služila svojoj rođakinji Elizabeti, djevice njegovateljice bolesnika treba da hrle u stanove bolesnika, da im donesu utjehu i pomoć.“
Program je vodio Emanuel Gardištanac te je najavio tri prigodna predavanja. Povjesničarka, prof. dr. Agneza Szabo u izlaganju je prikazala društvene i crkvene okolnosti u kojima je nastala Družba, dok je s. Božidara Goličnik predstavila njezin razvoj tijekom stotinu godina samostalnoga djelovanja, istaknuvši služenje bolesnicima, odgojno djelovanje, misijsko poslanje te vjernost izvornoj karizmi. O dolasku sestara u Osijek 1881. godine i njihovu višedesetljetnom djelovanju govorila je s. Marija Babić, podsjetivši na njihov doprinos zdravstvenoj, odgojnoj i pastoralnoj skrbi u gradu i Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji.
Program je bio isprepleten glazbenim točkama Bernarde Jukić na violini, uz pratnju Ivana Filipovića na klaviru, i muškog dijela zbora mladih župe te tekstovima majke Leopoldine Brandis o ljubavi prema Bogu i bližnjemu te požrtvovnom služenju. Posebno dojmljiv bio je završni scenski prikaz simbolične predaje karizme. U dijalogu mladih sestara, koje scenski interpretirale djevojke osmog razreda, s majkom Leopoldinom, istaknuta je poruka vjernosti izvornom poslanju Družbe. „Ne bojte se budućnosti. Onaj koji je vodio naše prve sestre vodit će i vas. Čuvajte plamen koji vam je predan. Budućnost Družbe nije u zidovima naših kuća, nego u srcima koja gore za Boga i čovjeka“, poručio je scenski lik utemeljiteljice prije nego što je upaljenim svijećama simbolično preneseno svjetlo karizme mlađim naraštajima i poglavaricama Družbe – generalnoj poglavarici s. Kristini, provincijalnoj poglavarici s. Samueli, provincijalnoj poglavarici slovenske provincije s. Andreji Rihar i s. Doroteji Dundjer, misionarki koja je svijeću primila uime delegate iz Benina.
Na završetku akademije prisutnima se obratila s. Danijela Jukić, poglavarica zajednice Marijinih sestara u Osijeku te je zahvalila Bogu za dar poziva, svim sestrama koje su tijekom protekloga stoljeća svjedočile Evanđelje te brojnim dobročiniteljima, suradnicima i prijateljima Družbe. Istaknula je da jubilej nije samo pogled u prošlost, nego i poticaj da Marijine sestre „još predanije žive karizmu koja im je povjerena“, izrazivši nadu da će Bog i u budućnosti voditi Družbu na putu služenja Crkvi i čovjeku. Za sve prisutne na misnom slavlju i akademiji sestre su priredile i prigodne darove – desetice krunice – koje su same izrađivale.
M. Kuveždanin
