
BELIŠĆE (TU) – Na svetkovinu župnoga zaštitnika sv. Josipa Radnika, 1. svibnja 2026. u Belišću je svečanim euharistijskim slavljem koje je predvodio đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić proslavljena je šezdeseta obljetnica ponovne uspostave Župe sv. Josipa Radnika u Belišću i djelovanja franjevaca trećoredaca glagoljaša na ovome području. U koncelebraciji su bili fra Brankom Lovrić, provincijal franjevaca trećoredaca glagoljaša, fra Marko Neretljak, župnik i gvardijan u Belišću te još petnaestak svećenika, među kojima i oni koji su kao župnici nekoć djelovali u Belišću.
Slavlje je pjevanjem animiralo Crkveno pjevačko društvo Mir iz Belišća, pod ravnanjem mo. Želimira Sušića, a pjevali su na hrvatskome i na crkvenoslavenskome jeziku. Na početku euharistijskoga slavlja u ime svih župljana mons. Ćurića pozdravio je župljanin Ivica Šarčević. U svome pozdravu istaknuo je značajnije crte iz povijesti belišćanske župe i podsjetio na svećenička i redovnička zvanja koja su potekla iz nje tijekom ovih šezdeset godina postojanja: s. Zdenku Brusač i s. Anicu Mijatović te fra Zvonimira Brusača, vlč. Kristijana Kuhara, vlč. Dejana Turzu i vlč. Ivana Petrovića. Dodao je da su sadašnji požeški biskup mons. Ivo Martinović i gospićko-senjski biskup mons. Marko Medo započeli svoju svećeničku službu kao župni vikari u Belišću. Ukratko je predstavio i sadašnji razgranat pastoralni život i rad u belišćanskoj župi.
Nakon navještaja evanđelja, najprije na hrvatskom crkvenoslavenskom potom na suvremenom hrvatskom jeziku, uslijedila je homilija biskupa Ivana, u kojoj je tumačio biblijska čitanja u svjetlu uloge sv. Josipa u povijesti spasenja i njegova primjera našem hodu u vjeri, osobitu u odnosu prema razumijevanju i vrednovanju ljudskoga rada. Biskup je istaknuo: „da je u radu potrebno prepoznati ne put robovanja ili poligon nepravednih društvenih odnosa, ne prostor za sebičnost i pohlepu, već za odgovorno sudjelovanje i nastavljanje Božjih djela, nošeni duhom poštovanja i zahvalnosti, a najviše duhom požrtvovne ljubavi, u kojoj nas vodi Kristova ljubav, koja je mjerilo svakoj vrednoti i svakom našem djelu.“ Biskup je snažno istaknuo primjer svećenika i mučenika, sluge Božjega fra Pelbarta Ladislava Lukacsa (1916. – 1948.) rođenoga u Bistrincima na području belišćanske župe, kojega je u svibnju 1946. godine nepravedno uhitio i zatočio tadašnji komunistički režim u Mađarskoj. „S brojnim drugim svećenicima i vjernicima, uhitili su i njega, koji u gorljivoj pobožnosti i predanju ovako u pjesmi iznosi svoju molitvu: „Vodi me, o blaženi sveti Franjo! Primi me za ruku (…) i putem me vodi. Da gorljivo žudim k suncu se vinuti, da mi srce zasja u plamenu Križa. Da u tvom vrtu budem cvijet proljeća Božjeg.“ Kako se, nekako prirodno, taj cvijet, potekao iz ovog kraja, uklapa u ovogodišnji župni spomen, u godini Jubileja 800. obljetnice preminuća sv. Franje Asiškoga, čiji primjer nasljedovanja Krista predstavlja duhovnost koja u mnogome predstavlja okosnicu oblikovanja života i pastoralnoga djela ove župe“, naglasio je mons. Ćurić.

Na kraju homilije biskup Ivan je svim župljanima, u zajedništvu s nadbiskupom Đurom Hranićem i nadbiskupom u miru Marinom Srakićem, čestitao župnu obljetnicu, istaknuvši: „Toliko je zaprjeka trebalo savladati, s toliko strpljivosti – od početnih koraka osnivanja župe i projekta crkve još prije 2. svjetskoga rata, do 1966., kad se trebalo suočavati s krutim ozračjem nepoćudnosti vjere u tadašnjem socijalističkom sustavu. Predanost, hrabrost i snaga vjere koji su očitovani u godinama stvaranja ove župne zajednice nadahnjuju nas za sadašnje i buduće korake.“
Poslije popričesne molitve okupljenima se obratio provincijal fra Branko Lovrić. U svom je obraćanju govorio o dolasku franjevaca trećoredaca glagoljaša u kontinentalnu Hrvatsku, točnije u Zagreb 1923. godine, a nakon toga i u druga mjesta, među kojima je i Belišće. Spomenuo je tadašnjeg đakovačko-srijemskoga biskupa Stjepana Bäurleina koji je najprije bio tražio od trećoredaca da dođu u pastoralnu ispomoć u njegovu biskupiju tijekom božićnoga i vazmenoga vremena, a potom im je, zadovoljan njihovim djelovanjem, ponudio da se i trajno nastane u njegovoj biskupiji i da preuzmu upravljanje nekom župom. To se dogodilo upravo u ponovno uspostavljenoj župi u Belišću koju franjevci trećoredci glagoljaši preuzimaju 1966. godine. Fra Branko Lovrić posebno je naglasio trenutno smanjenje broja redovnika u Provinciji i pozvao kršćanske obitelji u Belišću da budu otvorene mogućemu Božjemu pozivu njihovoj djeci.

Nakon provincijala svima nazočnima obratio se belišćanski župnik i gvardijan fra Marko Neretljak započinjući govor zahvalom Bogu na daru zajedništva i na daru ove župne zajednice. Istaknuo je podatke o broju krštenja, prvih pričesti, krizmi, vjenčanja i obreda sprovoda koji su se dogodili tijekom šezdeset godina postojanja belišćanske župe. U nastavku je zahvalio i na daru pripadnosti Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji i na poseban način zahvalio predsjedatelju mons. Ivanu Ćuriću na njegovu dolasku i nazočnosti svečanome trenutku. U znak zahvalnosti i blizine darovao mu je sliku s motivom župne crkve u Belišću.
Nadalje, naglasio je kako već šezdeset godina ova župa djeluje u zajedništvu s franjevcima trećoredcima glagoljašima i tom je prilikom i pozdravio fratre koji su bili prisutni na euharistijskome slavlju: provincijala fra Branka Lovrića, sadašnjega župnoga i samostanskoga vikara fra Tomislava Sabađiju, fra Marijana Jelušića, fra Josipa Vrdoljaka, fra Andriju Štajduhara, fra Darija Micana, fra Mirka Miškovića i bogoslova fra Patrika Mežnarića. Posebno je zahvalio provincijalu fra Branku Lovriću darovavši mu sliku svetoga Josipa Radnika. U nastavku se prisjetio i dviju ženskih redovničkih zajednica koje su djelovale u župi tijekom njezine povijesti a to su Kćeri Božjega milosrđa i Milosrdne sestre Svetoga Križa, pozdravivši na slavlju prisutne s. Alemku Štefanko i s. Bernardetu Mihaljević. Zahvalio je na prisutnosti svim svećenicima, belišćanskoj gradonačelnici Ivani Jerbić, svim župljanima, gostima i svima koji su doprinijeli ljepoti slavlja. Svoj je govor zaključio riječima koje evociraju riječi svetoga Franje: „Braćo i sestre, počnimo ispočetka jer isplati se okupljati oko onoga koji je put, istina i život i koji nam jedini može posredovati vječnost.“
Zajedništvo i proslava nastavili su se nakon euharistijskoga slavlja u dvorištu ispred župne crkve i samostana. Lucija Sipl