OSIJEK (TU) – Blagdan svetoga Jakova, zaštitnika samostana i crkve braće kapucina iz 1703. godine, proslavljen je u subotu, 25. srpnja 2026., u Osijeku svečanim misnim slavljem koje je predvodio prof. dr. Đurica Pardon, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije. Misu su suslavili gvardijan fra Juro Šimić te vlč. Darko Endrich, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, koji je navijestio prigodno evanđelje. Liturgijsko pjevanje vodio je zbor pod animacijom Marijinih sestara od Čudotvorne medaljice.
Vlč. Pardon je svoju homiliju započeo osvrtom na naviješteno evanđelje o dvojici braće, Jakovu i Ivanu čija majka moli Isusa da njezini sinovi sjede njemu s desna i lijeva. „Ona razmišlja o časti, a Isus govori o služenju. Ona misli na prijestolje, a Isus govori o križu. Ona želi da njezini sinovi budu uzvišeni, a Isus ih pita: ‘Možete li piti čašu koju ću ja piti? To je pitanje koje nije upućeno samo Jakovu i Ivanu. To je pitanje postavljeno i svakome od nas večeras. Jer biti Kristov učenik ne znači zauzeti posebno mjesto, nego prihvatiti poseban način života – služenje“ – rekao je vlč. Pardon.
Zatim je govorio o apostolu Jakovu koji je teško razumio poslanje na koje je bio pozvan. Evanđelja ga prikazuju kao čovjeka snažna karaktera i burnog temperamenta. Jakov i Ivan nazvani su i Sinovi groma no, premda su bili takvi, Isus ih nije odbacio već ih je strpljivo odgajao u svojoj školi učeništva. Apostol Jakov je na kraju postao prvi apostol koji je dao život za Krista. Od čovjeka koji je tražio prvo mjesto postao je čovjek koji je bio spreman dati posljednje što je imao – vlastitu krv i život, a to je put svakoga učenika, tumačio je propovjednik.
Naglasio je dalje vlč. Pardon da Krist od onih koji žele gospodariti, imati vlast i moć, čini svoje apostole milosrđa i mira. Upravo se to iskustvo gotovo svakoga dana događa u osječkoj kapucinskoj crkvi. Crkva svetoga Jakova već stoljećima nije poznata po nekim velikim događajima niti se ubraja među nekakve ugledne crkvene zgrade grade, ali da je poznata po nečemu mnogo važnijem i spasonosnijem, poznata je kao ispovjedaonica grada Osijeka.
„Svećenik u ispovjedaonici ne zauzima nikakvo prvo mjesto. On ne traži slavu i priznanje ovoga svijeta. On strpljivo satima sluša. Ispovjednik satima svjedoči Božjem strpljenju i milosrđu. Možda upravo zato kapucinska karizma kao revnih ispovjednika tako snažno govori današnjem čovjeku. U svijetu u kojem svi žele biti viđeni i čašćeni, fratar kapucin prihvaća biti skriven od očiju javnosti u ispovjedničkoj sobici. U ispovjedaonici se susreću čovjek koji dolazi sa svojom ranjivošću i svećenik koji u ime Kristovo po službi Crkve govori: Opraštaju ti se grijesi. Idi u miru!‘ To je logika Evanđelja.“
Zaključujući homiliju vlč. Pardon je istaknuo da je pouka naviještenog evanđelja upućena svima nama koji smo u napasti tražiti prava mjesta. Želimo biti primijećeni i nagrađeni, da nas se cijeni i hvali, a Isus nas vraća na ono bitno. „Ne pita nas: Koliko si bio važan? Pita nas: Koliko si ljubio? Koliko si služio? Koliko si ljudi doveo bliže Bogu? Na kraju života neće biti važno koliko smo imali, nego koliko smo ljubili. Bit će važno koliko smo se darovali. Neće biti važno koliko smo puta bili prvi i kakve smo sve diplome i nagrade stekli. Bit će samo važno koliko smo puta nekoga podigli kada je u životu pao. Zato je ova crkva svetoga Jakova posebno mjesto Božjeg milosnog djelovanja.“
Pozvao je okupljene da zahvale Gospodinu za kapucinsku redovničku zajednicu koja već desetljećima služi vjernicima u gradu Osijeku.
Na samom kraju slavlja riječima zahvalnosti obratio se gvardijan fra Juro. Ponajprije je zahvalio svima koji su, usprkos ljetnim danima i odmoru, sudjelovali u trodnevnici koju je vodio i propovijedao vlč. Pardon kao i onima koji su došli na središnje misno slavlje s nadom da će ovaj dan i blagdan postati tradicija kao što je to i po župama koje imaju i slave svoje nebeske zaštitnike. Zaželio je da dobri Bog, po zagovoru svetog Jakova, svakoga prisutnoga obdari svojim milostima i darovima kako bi na zemaljskom putu vjerno koračali prema društvu nebesnika. Pozvao je okupljene na molitvu za mlade te osobito za nova svećenička i redovnička zvanja, veću spremnost na žrtvu te na hrabro svjedočenje evanđelje u svojim obiteljima i sredinama. Kapucinski samostan Osijek
