Proslava Srca Isusova u Osijeku uz 90. rođendan zavjetne retfalačke kapelice

OSIJEK (TU) – Svetkovina Presvetog Srca Isusova, 12. lipnja 2026., u Osijeku svečano je proslavljena u retfalačkoj Župi Uzvišenja sv. Križa jutarnjom misom u crkvi te pjevanim večernjim euharistijskim slavljem uz zavjetnu kapelicu Presvetog Srca Isusova posvećenu 1. lipnja 1936. godine. Pripravljajući se za obljetnički 90. rođendan kapelice-svečarice župljani su zahvalno molili sa župnikom Ivanom Jurićem. Svečanu misu na svetkovinu predvodio je župni vikar Danijel Tigandžin, a propovijedao đakon Karlo Strišković.

„Danas je poseban dan za slaviti, radovati se, sjećati jer koliki je to period od 90 godina – okupljati se, približiti svoje srce Srcu našega Spasitelja Isusa Krista, biti u njegovoj blizini, biti okupljeni kao jedno srce! To je milost koju zahvaljujemo Bogu. Hvala župljanima i vama iz susjednih župa koji ste došli sa željom biti zajedno“, potaknuo je vlč. Tigandžin na početku mise.

„Svetkovinu Srca Isusova podsjeća da nas Bog ne zaboravlja“

Uvodeći u propovijed đakon Strišković je naglasio bitno posvješćivanje neizmjerne Božje ljubavi prema svakom pojedincu kazavši: „Moj Bog me toliko ljubi, toliko me voli da je spreman umrijeti za mene. Spreman je podnijeti bol, sramotu, beskrajna poniženja i vrijeđanja samo i isključivo radi tebe. Jer te voli, jer te ljubi… Premalo si to posvješćujemo. Ja prvi, a onda i ti. Svakoga dana okupirani smo stotinama problema, misli, stotinama križeva. Svakodnevno smo izloženi vijestima o ratovima, bolestima, rastućim troškovima života i strahu od onoga što nas čeka sutra. Sve to može u naše srce unijeti nemir, tjeskobu i osjećaj bespomoćnosti. Sve se to nakuplja u nama, sve nas to opterećuje jer možda djeluje kao da nam je Bog okrenuo leđa: ‘Pa dobro Bože zašto me zaboravljaš? Gdje si kada te najviše trebam? Upravo iz tog razloga Crkva nam je darovala ovu svetkovinu Srca Isusova kako bi nas podsjetila da nas Bog ne zaboravlja.

Razmatrajući Božju riječ propovjednik je između ostaloga rekao: „Dopusti Isusu da uđe u tvoju životnu borbu! Dopusti mu da preobrazi tvoje srce, uskladi otkucaje svoga srca sa tvojim srcem  jer tada križ neće biti znak napuštenosti, već mjesto susreta s Bogom! Dopusti Isusu dotaći tvoje rane, strahove i nesigurnosti! Predaj mu ono što sam više ne možeš nositi! Tada ćeš usred životnih oluja pronaći mir koji ovaj svijet ne razumije. Zato mu danas s povjerenjem reci: Isuse blaga i ponizna Srca, učini srce moje po Srcu svome.

Povijest pobožnosti uz kapelicu ispunjena pjesmom i molitvom

Prije Službe riječi, tradicionalno je održan dječji recital koji je i ove godine sastavila i djecu uvježbala župljanka Blanka Kundakčić. „S veseljem pozdravljam prisutne sve vas, povezala je ljubav Božja i danas nas. Obljetnica se danas slavi važna i to zbog vjere koja je među nama snažna./ Devedest godina iz povijesti se ne briše i zato smo ponosni najviše, što okupljeni možemo biti sa svećenicima pred kapelicom sada gdje velika radost među nama svima vlada./Zahvalnost je riječ što se danas velikim slovima piše prema svim štovateljima Presvetog Srca Isusova koji su ovdje s nama i kojih nema više. Kapelica i slavljenje svete Mise znak je da se vjera iz srca Retfalčana ne briše./Pred kapelicu kada dođeš s mirom u srcu dalje pođeš. Neka nam godinama ovdje stoji i nove župljane broji!“ Recitirali su: Jakov Španović, Maura Kračun, Hana Kujundžić i Iva Kundakčić.

Pjevanje je animirao Mješoviti župni zbor uz ravnanje Ivana Bošnjaka i tamburašku pratnju TS Šokci uz vodstvo Tomislava Đukića čija obitelj Đukić (Katica i pok. Stjepan) održava kapelicu 31 godinu, priređuje i cvijećem uređuje prostor za misu na vanjskom oltaru čuvajući tradiciju posvetne molitve Srcu Isusovu u lipnju i misno slavlje. Naposljetku mise svim sudjelovateljima slavlja zahvalio je vlč. Tigandžin, posebno „tamburašima zbog kojih je ovo jedna od najljepših misa u godini“. U misi su sudjelovali čitači: Nevenka Špoljarić, Suzana Galić i Ivana Vujić; pjevači solisti: Ivan Bošnjak, Stjepan Rudinski i Marko Vrček te tamburaši TS Šokci: Dado Milošević, Tomislav Đukić, Tomislav Đukić, Leon Mikić, Siniša Đurković, Ivan Arambašić, Siniša Đukić i harmonikaš Alexandar Dokić. Nakon blagoslova, radosni vjernici sa zborašima su zaplesali ispred kapelice. Zajedništvo pjevača i tamburaša nastavljeno je uz trpezu obitelji Đukić.

Kapelica Presvetog Srca Isusovog (uz raskrižje Psunjske i Čvrsničke ulice) podignuta je 1936. u tadašnjoj Novoj Retfali „na čast i slavu Presvetom Srcu Isusovom da nas sačuva od svakog zla“. Označavala je mjesto molitve i duhovne snage mještana prije osnivanja retfalačke župe (1961.) i bila jedino častilište Presvetog Srca Isusova čiji izgled zdanje i Isusov kip duguje velikodušnom daru kumova Marije i Drage Gutal, bračnomu paru ondašnje Nove Retfale. Čašćenje Isusa uz kapelicu i sa procesijom trajalo je do 1945. godine kada je komunistički režim zabranio molitvena okupljanja. Nakon Domovinskog rata retfalački župnik Helmut Schumacher sa župljanima je zanovio otvorenu pobožnost i prvu misu slavio na svetkovinu 1995. godine. Prigodni molitveno-duhovni doprinos u čast Presvetog Srca Isusova počela je pok. župljanka Hermina Lanz sastavljajući duhovnu poeziju i molitve koju su djeca iz susjedstva recitirala i molila na blagdan te je uz pomoć pok. Olge Dugački i obitelji Đukić 1994. oživjela svakovečernja lipanjska molitvena tradicija uz kapelicu. U 30-godišnjem nizu misnih slavlja uz kapelicu i dječjim hvalospjevima Isusovoj ljubavi rasle su generacije retfalačkih župljana. Pobožnost Srcu Isusovom nastavlja se do kraja lipnja zajedničkom molitvom u 19.30 sati. Vjerni molitelji, među kojima su članovi Zajednice Vjera i Svjetlo „ Plamen ljubavi“, kažu kako su čuvari pobožnosti koju su začeli njihovi (pra)djedovi i (pra)bake. Tekst i foto: Nevenka Špoljarić

Scroll to Top
X