OSIJEK (TU) – Na svetkovinu svetih Ćirila i Metoda, u nedjelju 5. srpnja 2026., istoimena osječka župa svečano je proslavila svoju naslovnu svetkovinu. Nakon trodnevne duhovne priprave, koju je predvodio p. Ivan Ike Mandurić, DI, brojni su se vjernici okupili na središnjem euharistijskom slavlju kako bi zahvalili Bogu za dar župne zajednice te njezinu budućnost preporučili zagovoru slavenskih apostola.
Tijekom dana slavljena su četiri misna slavlja, a središnje euharistijsko slavlje predvodio je mons. Antun Sente ml., rektor Nacionalnoga svetišta svetoga Josipa u Karlovcu, u zajedništvu sa župnikom, preč. Antom Šiškom i gvardijanom kapucinskog samostana u Osijeku, fra Jurom Šimićem.
Neposredno prije misnoga slavlja, župnik je zajedno s vjernicima izmolio Posvetnu molitvu svetim Ćirilu i Metodu, povjerivši cijelu župnu zajednicu njihovu zagovoru te zazvavši Božji blagoslov na sve obitelji, bolesne i starije župljane. U pozdravnoj riječi uputio je čestitku župljanima povodom župnoga goda, izrazio radost zbog zajedništva te srdačno pozdravio predslavitelja.
U homiliji je mons. Sente povezao slavlje župne svetkovine s 50. obljetnicom župe, istaknuvši kako je i sama povijest župe znak Božjega djelovanja kroz ljude koji su tijekom desetljeća ovu zajednicu gradili molitvom, žrtvom i vjernim služenjem. Govoreći o svetim Ćirilu i Metodu, naglasio je njihovo misionarsko poslanje i hrabrost da Božju riječ učine razumljivom, približavajući je slavenskim narodima na način da postane živa i dostupna u svakodnevnom životu vjernika, čime je Evanđelje postalo blisko, utjelovljeno i razumljivo narodu.
U nastavku je ukazao da Bog i danas djeluje u životu Crkve, ne samo u velikim povijesnim događajima, nego i u jednostavnim znakovima svakodnevice, što se očituje i u životu župne zajednice te u izgradnji ove crkve, kao znaku Božje prisutnosti u suvremenom vremenu i prostoru.
Tumačeći evanđelje, mons. Sente istaknuo je da se Bog objavljuje poniznima i malenima, a ne onima koji se uzdaju u vlastitu snagu i mudrost. Evanđeoska mudrost, kako je naglasio, znači otvorenost Bogu, jednostavnost srca i spremnost na služenje drugima. U tom je kontekstu spomenuo i blaženu Majku Tereziju kao suvremeni primjer evanđeoske poniznosti i djelatne ljubavi, podsjećajući na njezinu jednostavnu, ali snažnu poruku koja se sažima u svakodnevnom pozivu na dobro i prepoznavanje Krista u svakom čovjeku u potrebi.
Posebno se osvrnuo na Nacionalno svetište svetoga Josipa u Karlovcu, istaknuvši njegovu važnu ulogu u životu Crkve u Hrvatskoj te sv. Josipa kao uzor povjerenja u Božju providnost i tihu, ali postojanu prisutnost u životu vjernika i obitelji. U tom je kontekstu podijelio i svjedočanstvo o dječaku Josipu iz Voćina, naglasivši snagu molitve, obiteljske vjere i zajedništva župne zajednice u trenucima teške bolesti, kao i njegovu želju da jednoga dana postane građevinar, poput sv. Josipa, gradeći i stvarajući kao znak zahvalnosti za darovani život i zdravlje.
Na kraju homilije pozvao je vjernike na poniznost pred Bogom i jednostavnost vjere, istaknuvši kako je prava mudrost evanđelja u otvorenosti Božjoj riječi i spremnosti da se čovjek stavi u službu drugoga. U tom je duhu podsjetio na svete Ćirila i Metoda koji su, vođeni vjerom i ljubavlju prema narodu, oblikovali pismo i na taj način omogućili da se Božja riječ prenese i primi na jeziku razumljivom ljudima svoga vremena, iako su zbog svoga djelovanja nailazili i na nerazumijevanje te progon.
Zaključno je poručio vjernicima da se ne boje jer je Bog uz svoj narod i prati ga na svakom koraku života, te da vjera ostaje izvor snage i nade i u osobnim i u zajedničkim kušnjama.
Prije završnoga blagoslova, domaći župnik prigodnim je darom zahvalio mons. Antunu na predvođenju slavlja i izgovorenoj homiliji, izražavajući zahvalnost za njegovo sudjelovanje u proslavi župnoga goda i poticajnim riječima upućenima zajednici.
Valentina Majdenić / foto: Lovro Brekalo