ZAGREB (IKA/TU) – Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić predsjednik Vijeća HBK-a za katehizaciju i novu evangelizaciju obratio se sudionicima na početku Katehetske ljetne škole za vjeroučitelje u srednjim školama, u ponedjeljak, 24. kolovoza u Zagrebu u Dvorani Vijenac Nadbiskupijskog pastoralnog instituta. Pozdrav prenosimo u cijelosti.
Drage vjeroučiteljice i vjeroučitelji, sestre redovnice i braćo svećenici!
Prečasni gospodine Predstojniče Nacionalnog katehetskog ureda prof. dr. sc. mons. Ivice Pažin! Poštovana gospođo Ravnateljice Agencije za odgoj i obrazovanje, cijenjena prof. Katarina Milković! Cijenjena Viša savjetnice za Vjeronauk u srednjim školama pri Nacionalnom katehetskom uredu HBK i voditeljice Povjerenstva Škole prof. dr. s. Ana Thea Filipović! Draga Viša savjetnice za Vjeronauk u školi u Agenciji za odgoj i obrazovanje dr. sc. Gordana Barudžija! Veleučene gospođe i gospodo predavači i voditelji radionica! Poštovani predstavnici crkvenih i drugih medija!
Trajna izobrazba kao obnova vlastitog poziva. U ime svih nadbiskupa i biskupa Hrvatske biskupske konferencije od srca vas pozdravljam na početku Katehetske ljetne škole, jednoga od mnogih oblika vaše trajne izobrazbe, koja je za vas, dragi vjeroučitelji, „više od intelektualnog pothvata i pastoralnog osvježenja, (koja) je živi podsjetnik i stalna obnova vlastitog poziva na zajedničkom putu“ (Papa Lav XIV., Odanost koja stvara budućnost, br. 8).
Ne mogu, a da već na početku Škole ne odam iskreno poštovanje svjedočanstvu vaše spremnosti, da vaš vjeroučiteljski poziv intelektualno i duhovno, iz godine u godinu, trajno obnavljate i nadograđujete – u duhu zajedništva čitave Crkve! Posebno je to važno danas, „u svijetu nemira“ u kojem živimo, u vremenu nesigurnosti, koja nas okružuje. Doista se nadam da će i ova Katehetska škola u vašim srcima roditi dar mira od Boga, koji je, kako nas podsjeća s. Thea Filipović u svojoj uvodnoj riječi u popratnoj tiskanoj knjižici, „nemoguće ostvariti bez unutarnje preobrazbe čovjeka“.
Mir ima dah vječnosti. U svojoj Poruci za 59. Svjetski dan mira, papa Lav XIV. se sjeća svojih prvih riječi, izgovorenih na balkonu bazilike sv. Petra, odmah nakon njegova izbora za papu: Mir vama! Daleko više, međutim, mu je stalo do toga da mir, koji je uskrsli Krist darovao svojim preplašenim učenicima izgovarajući riječi „Mir vama!“ (Iv 20, 19), osvijesti kao stvarnost, koja ne postoji samo kao plod ljudskih napora, koliko je on (mir) neizostavni dio stvarnosti kraljevstva Božjega. Budući da mir ima dah vječnosti, Krist smije proglasiti: „Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati“ (Mt 5, 9). Upravo na tom tragu razumijem značenje vjere i duhovnosti u kontekstu izgradnje mira. Dopustite mi u tom smislu samo dodatno obrazloženje.
U modernoj religijsko-političkoj raspravi, kad je riječ o ulozi različitih religija za izgradnju mira, najprije se od religija zahtijeva da se odreknu vlastitih istina. Često iza toga stoji tendencija da se religiju razumije samo kao ljudski sustav, koji svoj odnos prema Apsolutnome oblikuje različitim simbolima, vjerskim naputcima i obrednim praksama. Nijedna, dakle, religija ne bi smjela za sebe tvrditi da je njezin put do Istine, do Božanskog, ispravan. Takvom deapsolutizacijom religijskih istina nastaje zapravo „ljudska religija skrivenih istina“, koja ipak smije prakticirati svoju religiju kao da bi upravo ona bila istinita (usp. J. H. Tück, In Gott gibt es keine Gewalt, u: Theologie und Philosophie 86/2011., str. 225-256.). Takvo, dakle, tumačenje religije ne bi dopuštalo riječi pape Lava XIV.: „Ovo je mir uskrsloga Krista, nenaoružani i razoružavajući mir, ponizan i postojan. Dolazi od Boga, od Boga koji nas sve neizmjerno voli“ (Poruka za 59. Svjetski dan mira). U vjeri, se, dakle, prema riječima Pape, „miru šapuće: ‘zauvijek’, a zlu se viče: ‘dosta’“!
Više od cilja, mir je put. Vjeronauk u školi je doista, kako piše s. Thea Filipović u navedenom tekstu, „laboratorij mira“. U tom laboratoriju, uz Kurikul Katoličkoga vjeronauka u srednjim školama, vaša je zadaća, drage vjeroučiteljice i vjeroučitelji, od jako velikoga značenja. U vremenu „demokratizacije mržnje“, koja je očita u nemirima i ratovima između naroda, pri čemu se često – za vlastitu argumentaciju i opravdanost nasilja – upotrebljava i onaj vjerski predznak; u vremenu psihološkoga i etičkog mobbinga anonimnih korisnika s točno navedenim imenom onoga koji je „omražen“; u vremenu, u kojemu se drugoga ne gleda kao na brata unutar iste ljudske obitelji; u vremenu, u kojemu se obrazovna politika, umjesto „kulture sjećanja“ na milijune žrtava prošlog stoljeća, sve više preusmjerava na isključivo militarističko shvaćanje obrane, sigurnosti i mira… – u takvom vremenu Vjeronauk u školi mora postati prostor prvenstva života, zajedništva i bratstva, koji će „dati glas tihoj revoluciji „Mir vama“ (usp. Poruka za 59. Svjetski dan mira).
Drage vjeroučiteljice i vjeroučitelji!
„Mir je nježna moć, koja se odriče nasilja. Odgoj za mir nas uči položiti oružje agresivnih riječi i osuđujućih pogleda, kako bismo naučili govor milosrđa i govor izmirene pravednosti“ (Papa Lav XIV., Crtati nove zemljovide nade, br. 7.3.). To je više od jednog didaktičkog cilja! To je naš životni poziv! To je naš put!
Da i danas smijemo krenuti na taj put iz ove dvorane Vijenac u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu, najiskrenije zahvaljujem ravnatelju preč. gospodinu Ivanu Lukiću, zajedno sa svim njegovim suradnicima.
Jednako tako zahvaljujem i cijenjenoj upravi Osnovne škole dr. Ivan Merz, u čijim će se prostorima održavati pedagoške radionice.
Na kraju, zahvaljujem gospođi Aniti Vranić, tajnici Nacionalnog katehetskog ureda i njezinim suradnicama, koje su se velikodušno stavile u službu ove Katehetske škole! Neka ova naša Škola bude naš zajednički hod prema miru, u školskoj godini koja je pred nama! Neka nas Trojedini Bog sve prati darom svoga mira te iskustvom trajne ljubavi, zaštite i milosti na svakom našem koraku! Hvala!
✠ Đuro Hranić
nadbiskup đakovačko-osječki
predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju