LABIN/POREČ (TU) – Dvodnevno hodočašće misijskih djelatnika Đakovačko-osječke nadbiskupije u Porečku i Pulsku biskupiju, održano je 5. i 6. lipnja 2026. Bio je to put kao zajednički hod Crkve koja želi ostati bliska misijama i misionarima diljem svijeta, ali i sama živjeti duh poslanja u vlastitim župama.
Hodočašće je u suradnji sa vlč. Mirkom Vukšićem, organizirao preč. Ante Šiško, ravnatelj Papinskih misijskih djela Đakovačko-osječke nadbiskupije i župnik Župe sv. Ćirila i Metoda Osijek 9, zajedno sa suradnicima i vjernicima iz različitih župa koji u svojim zajednicama djeluju u misijskim aktivnostima i na taj način podupiru misionare Crkve molitvom, radom i žrtvom.
U petak, u poslijepodnevnim satima u Labinu je hodočasnike dočekao vlč. Mirko Vukšić, ravnatelj Papinskih misijskih djela Porečke i Pulske biskupije i župnik župa Gornjega Labina. Susret je bio vrlo jednostavan, srdačan i neposredan. Već u prvom pozdravu i stisku ruke osjetila se toplina domaćina i blizina koja odmah briše umor puta.
Prvi korak bio je pohod crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije. Tamo su se hodočasnici zaustavili u tišini i molitvi te kratko čuli i prikaz povijesti župe a nakon toga prošetali starim Labinom. Kamene ulice, usponi, mali trgovi i pogledi koji se otvaraju prema moru stvarali su dojam grada koji u sebi nosi povijest, ali i jednostavnost života. Vlč. Mirko je tijekom obilaska na vrlo blizak i životan govorio o povijest grada i crkvenom životu Istre, govoreći o ljudima, promjenama i vjeri koja je kroz stoljeća ostajala prisutna unatoč svim izazovima.
Večer su hodočasnici proveli u obiteljima koje su ih srdačno primile u svoje domove. Taj dio hodočašća ostao je u posebnom sjećanju. Jednostavnost doma, pripremljen stol, razgovor koji se ne žuri, osmijeh i otvorenost domaćina — sve je to stvorilo iskustvo blizine koje se teško zaboravlja. U tim trenucima osjetila se živa Crkva koja se ne događa u svakodnevnom životu ljudi.
Sljedećega dana hodočasnici su posjetili Eufrazijevu baziliku u Poreču.Tijekom cijelog putovanja s hodočasnicima je bio i vlč. Mirko Vukšić, koji je na jednostavan i životan način približavao mjesta kroz koja su prolazili. Njegove riječi nisu bile samo informativne, nego su često otvarale prostor za dublje promišljanje o ljudima, povijesti i vjeri koja se u tim krajevima živi.
Na putu su prošli i kroz Rašu, planski izgrađeni rudarski grad koji svjedoči o radu, žrtvi i životu običnih ljudi. U toj tišini mjesta osjetili su težinu povijesti, ali i dostojanstvo ljudi koji su u zahtjevnim uvjetima gradili svoje obitelji i zajednicu. Taj prolazak potaknuo je i na razmišljanja o današnjim župama — o malim zajednicama vjernika koje u skromnosti, ali ustrajno, nose život Crkve.
Uslijedio je posjet Vodnjanu, poznatom po bogatoj sakralnoj baštini i relikvijama svetaca. Kratko zadržavanje bilo je dovoljno da se osjeti dubina duhovne tradicije i snažna ukorijenjenost vjere u tom prostoru.
Središnji trenutak hodočašća bilo je euharistijsko slavlje u Župi Gospe Fatimske u Donjem Labinu, koje je predvodio preč. Ante Šiško. U tom slavlju kao da se sabralo sve ono što su hodočasnici prethodnih dana proživjeli — put, susreti, tišina, molitva i zajedništvo.
U propovijedi je govorio o važnosti molitve za duhovna zvanja, osobito u duhu prvosubotnje pobožnosti. Naglasio je da je molitva za svećenike, redovnike i misionare temelj života Crkve i njezina poslanja u svijetu. Posebno je posvjedočio svoje iskustvo misionarskog djelovanja na Madagaskaru, gdje je živio i služio među najsiromašnijima, osobito djecom ulice. U jednostavnim, ali snažnim slikama opisao je kako male geste — poput dijeljenja čokolade — postaju znakovi ljubavi koji ostaju trajno u srcu i onih koji daju i onih koji primaju.
Podsjetio je i na riječi svetoga Franje Asiškoga: „Ljubav nije ljubljena“, naglašavajući da se vjera ne živi samo riječima, nego konkretnim djelima ljubavi u svakodnevici.
Istaknuo je i da Bog vidi svaku, pa i najmanju „kap dobrote“, i da ništa učinjeno iz ljubavi ne ostaje bez smisla, iako to često ne vidimo odmah.
Nakon euharistijskoga slavlja uslijedilo je bratski objed uz zajedničko druženje a potom je slijedio radni dio susreta.
U taj bitni dio našeg posjeta uveo nas je toplim bratskim riječima vlč. Mirko Vukšić. Slijedila su svjedočanstva Ane Rajić iz Vinkovaca i Ane Bogetić iz Županje, koje su podijelile iskustva misijskog djelovanja u svojim župnim zajednicama, ali i radosti i izazove koje takav put nosi. Preč. Šiško je također predstavio misijski pastoral u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. Na kraju radnog djela susreta hodočasnicima se obratio i porečki i pulski biskup Ivan Štironja. Istaknuo je da se po prvi puta dvije mjesne Crkve susreću na ovakav način i zajednički promišljaju o misijskom poslanju Crkve. Njegove riječi bile su srdačne i očinske. Zahvalio je hodočasnicima na dolasku, zajedništvu i svjedočanstvu vjere te ih sve potaknuo da čuvaju mir i zajedništvo, jer su to darovi koji su danas Crkvi i društvu najpotrebniji, i da ih žive u svojim obiteljima i župnim zajednicama.
U hodočasnicima je ostala duboka i iskrena zahvalnost — Bogu koji ih je pratio na svakom koraku ovoga hodočašća, organizatorima koji su ga s ljubavlju pripremili, domaćinima koji su ih primili otvorena srca te svakom suputniku koji je svojim osmijehom, molitvom i prisutnošću učinio ovo putovanje istinskim iskustvom Crkve na putu. Valentina Majdenić/Foto: Ruža Keser i Ljudevit Gačić
