ĐAKOVO (IKA/TU) – Predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za katehizaciju i novu evangelizaciju, đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, objavio je poruku s nadnevkom 22. kolovoza povodom početka katehetske i školske 2026./2027. godine. Poruka nosi naslov „Zajedno u vjernosti evanđelju“ te ju prenosimo u cijelosti.
ZAJEDNO U VJERNOSTI EVANĐELJU
Poruka predsjednika Vijeća HBK-a za katehizaciju i novu evangelizaciju na početku katehetske i školske 2026./ 2027. godine
Draga djeco i mladi, dragi roditelji, dragi katehete i vjeroučitelji, braćo svećenici, redovnici i redovnice!
Svaki je početak, na poseban način početak nove katehetske i školske godine, uvijek prilika za pogled u blisku budućnost te za prvi korak u hodu prema ispunjenju osobnih, obiteljskih, crkvenih i društvenih očekivanja i nadanja. Taj početak, međutim, nikako ne smije izgubiti iz vida stvarnost u kojoj živimo i vrijeme u kojemu želimo ostvariti svoje čežnje. To je trenutak koji papa Lav XIV. naziva „higijenom pažnje“ (usp. Veličanstveno čovještvo, br. 146), a koji nam pomaže razlučiti i razumjeti sadašnjost, punu nesigurnosti na svjetskoj, domaćoj društvenoj, kulturnoj i obrazovnoj, ali ništa manje i na crkvenoj razini. Posebno je to važno stoga što sve više postaje očito da različite nesigurnosti utječu i na svakodnevno ponašanje svih nas. „Mnogi odgojitelji već primjećuju znakove mogućega raščovječenja, pri čemu ljudi mnogo toga znaju, ali s mukom usmjeravaju vlastit život, također zbog nesposobnosti da povežu informacije i spoznaje, te da ne izgube iz vida cjelovit smisao“ (Isto, br. 146). Nesigurnost, ili drugim riječima kriza, stvarnost je gubitka donedavno postojećega reda te iskustvo trenutka u kojemu ne znamo kako dalje. Tako će mnogi, neovisno o čemu je riječ, zazivati moratorij, drugi opet stroga pravila i zakone, treći neograničeni napredak bez uvida u posljedice, četvrti će se opet defetistički povući u kvijetizam (usp. papa Lav XIV., Odanost koja stvara budućnost, br. 24). Što činiti? Neka nekoliko ovih redaka, posvećenih samo dijelu našega crkvenog i obrazovnog poslanja, posluže „ne u velikim gestama, nego sjedinjeno u strasti za kraljevstvo Božje i sa svakodnevnom vjernošću evanđelju“ (Isto, br. 18), kao ohrabrenje na putu koji je ove godine pred svima nama.
Kad ne postane istinski da. Još se prije nekoliko godina u našem odgojno-obrazovnom sustavu govorilo o digitalnoj pismenosti kao temeljnoj odrednici suvremenoga i slobodnoga pojedinca, koji neće biti u mogućnosti „preživjeti“ ako ne bude dio digitalnoga svijeta. I, doista, u modernim razvijenim društvima ne postoji više mogućnost dostojanstvenoga života izvan takvoga digitalnog univerzuma. Fascinacija tehnički oblikovanim vlastitim svijetom, uz svesrdnu pomoć umjetne inteligencije, pobjedonosno maršira područjima znanosti, obrazovanja, umjetnosti, medija, medicine, a ništa manje i crkvenoga života. Čak i do mjere kojom se, u društvu u kojemu sagorijevanje (burn out) može postati kolektivnom bolešću, inteligentni stroj se čini poput jedinog sredstva izbavljenja od mnogih zemaljskih briga. I upravo tu, gdje se u stvorenoj inteligenciji naslućuje spasenje svijeta i čovjeka, papa Lav XIV. opominje: „Odgajati za korištenje umjetne inteligencije stoga podrazumijeva odgajati za donošenje odluke kada je i za što ne koristiti“ (Veličanstveno čovještvo, br. 140). Taj ne istinski je da čovjeku! „Moramo, dakle, naučiti postiti od umjetne inteligencije i štititi naše mlade od obećanja savršenoga stroja, od one suptilne zavodljivosti zbog koje se ljudska misao čini nepotrebnom, upravo kada je najpotrebnija“ (Isto, br. 140).
Draga djeco i mladi, dragi roditelji, dragi odgojitelji, vjeroučitelji i nastavnici, dragi svećenici, redovnici i redovnice! Naravno da Papi nije stalo do toga da nam iz ruku uzima pomoć koju doista možemo naći u svijetu digitalnih algoritama. Njegovo se upozorenje tiče opasnosti koja se neizravno odnosi na istinu našega života, cjelovitu sliku smisla te otuđenje koje taj digitalni svijet nosi sa sobom. Činjenica da zbog pojedinačnih mišljenja i pravila iz digitalnoga svijeta nestaju djela velikih literata i filozofa, što upućuje na opasnost normiranja kolektivnog sjećanja, kao i stvarnost dobivanja već gotovih sažetaka, stvorenih na uzorku vjerojatnosti i osrednjosti, te, konačno, bijeg od stvarnoga čovjeka i rast nepovjerenja prema njemu – sve su to razlozi Papine želje za stvaranjem odgojnoga sporazuma u digitalno doba. Na kraju, Papa je svjestan da ovakav odgojno-obrazovni sustav, ali i sva područja ljudskoga života, guši ljudsku znatiželju, čovjeka ostavlja u stvarnosti u kojoj se ne postavljaju pitanja, a takva je stvarnost, kad je riječ o pojedincu, osuđena na stagnaciju i na obeshrabrenost. A pitanje Boga je, kako će reći blagopokojni papa Benedikt XVI., „srž ljudskoga bitka“. Svi mi, samo sjedinjeni u jednoj Istini, možemo zajedno pronaći put kako odgovoriti na izazove pred kojima se nalazi ne samo odgojno-obrazovni sustav, nego i svaka obitelj, zajedno s crkvenom zajednicom.
Da nitko ne bude lišen prilike da upozna i ljubi Krista. Nemoguće je ne primijetiti da je mentalitet današnjega društva mentalitet učinkovitosti. Ono što činimo važnije je često od onoga što jesmo. Također ne smijemo zatvarati oči pred činjenicom da se taj mentalitet udomio i u život Crkve te njezinih djelatnika. Koliko god je pohvalno u potpunosti se davati pozivu koji smo pozvani ispuniti, papa Lav XIV. u tome vidi napast i kušnju „obrata hijerarhije duhovnoga identiteta“ (Odanost koja stvara budućnost, br. 24) svećenika, ali ništa manje i vjeroučitelja kao navjestitelja Riječi Božje. Druga je, pak, ona napast, već spomenuta, kad se zbog zastrašenosti okolnostima u kojima djeluje svećenik, vjeroučitelj ili vjernik laik u društvenom i kulturnom ambijentu, pribjegava kvijetizmu, odnosno povlačenju u sebe, odbijanju izazova evangelizacije, pri čemu se prihvaća inertni i defetistički stav. I jedni i drugi zaboravljaju da je središnja misao i milost kršćanskoga poziva činiti sve da nitko ne bude lišen prilike da upozna i ljubi Krista. Sjedinjenje u strasti za kraljevstvo Božje i vjernost evanđelju ostvaruje se, prema riječima pape Lava XIV., na temelju škole sinodalnosti, u prevladavanju isključivoga stila vođenja zajednice, koji vodi centralizaciji pastorala i skrbi koja mu je dodijeljena. Nasuprot tomu, izgradnja sve kolegijalnijeg stila vođenja zajednice, u kojoj ima mjesta i za svećenika, ali i za čitav Božji narod, znak je življenoga ploda različitosti darova, nošenih Duhom Svetim (Isto, br. 22).
Kršćanin koji ostaje sam na putu vjere, ranjeni je kršćanin. Vjeroučitelj koji djeluje samostalno i bez sudjelovanja u životu konkretne župne zajednice tek je na putu ostvarenja svoga crkvenog poziva. Svećenik koji zajednicu doživljava samo kao objekt svoga poslanja, zatomio je duhovnu dimenziju svoga identiteta. Njegovati stil zajedništva duhovni je čin misijske dimenzije svakog crkvenog djelatnika. Samo tako može rasti misionarski žar poslanja u vjeri koja nastaje u susretu, zajedničkom čitanju Božje Riječi, molitvi! Što je odgojni sporazum za djelovanje Crkve unutar odgojnoga i obrazovnog svijeta naših učenika i mladih, to je sporazum zajedništva svih nas unutar života Crkve. Bez zajedničkog djelovanja nema Krista, koji nije apstraktni koncept, nego netko tko onoga koji je na rubu života i koji se utapa u osobnim porazima i sumnjama, po nama izdiže na površinu svojom rukom na novi život! „Nema budućnosti bez njege svih poziva“ (Isto, br. 28).
Draga braćo i sestre! I vjera i obrazovanje zadaća su ljubavi, koja se predaje s generacije na generaciju (usp. papa Lav XIV., Crtati nove zemljovide nade, br. 3.2).
Na početku ove katehetske i školske godine želim svima nama rast u zajedništvu, koje je jedino mjesto traženja one Istine, koja je početak i kraj našega poslanja. Sjedinjeno u strasti za kraljevstvo Božje istodobno znači sjedinjeno u strasti za dobro svakoga čovjeka.
Blažena Djevica Marija, majka Crkve i znak potpune predanosti Bogu, pratila nas svojim zagovorom na putu kroz godinu, koja je pred nama!
Đakovo, 22. kolovoza 2026.
na spomendan Blažene Djevice Marije Kraljice
✠ Đuro Hranić
nadbiskup đakovačko-osječki
predsjednik Vijeća HBK-a za katehizaciju i novu evangelizaciju