ĐAKOVO (TU) – U Nadbiskupskom domu u Đakovu u petak, 18. rujna 2026. održan je ispit iz sakramentalne jurisdikcije kojemu je pristupilo deset svećenika.
Ispitno povjerenstvo činili su mons. Ivan Ćurić, pomoćni biskup i generalni vikar, mons. dr. Vladimir Dugalić, profesor moralne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, u svojstvu ispitivača, te vlč. dr. Dario Hrga, kancelar Nadbiskupskog ordinarijata. Susretu se pridružio i nadbiskup Đuro Hranić.
Ispitu su pristupila šestorica svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije koji djeluju u matičnoj nadbiskupiji te dvojica njezinih svećenika koji su na službi u Srijemskoj biskupiji. Ispitu su također pristupili jedan svećenik Srijemske biskupije i jedan svećenik Beogradske nadbiskupije.
Ispit je bio podijeljen na teorijski i praktični dio. U teorijskom dijelu mons. Dugalić govorio je o sakramentu pomirenja i njegovu značenju u životu vjernika i svećenika te je, polazeći od njegove sakramentalne i pastoralne dimenzije, pojasnio pojedina pitanja iz područja moralne teologije s kojima se svećenici susreću u ispovjedničkoj službi.
Posebno se osvrnuo na pitanje savjesti te na suvremene društvene i pravne izazove povezane sa sakramentom pomirenja, uključujući pokušaje pojedinih državnih institucija i zakonodavstava da svojim odlukama zadiru u područje sakramentalne ispovijedi i ispovjedne tajne.
Govoreći o Božjem oproštenju, mons. Dugalić istaknuo je kako se danas nerijetko polazi od svojevrsnog „predmnijevanog oprosta“, dok kršćansko razumijevanje oproštenja pretpostavlja čovjekovu otvorenost Božjoj milosti, priznanje vlastite grešnosti i iskreno traženje oprosta. Upravo se u tom susretu Božjeg milosrđa i čovjekova obraćenja ostvaruje pomirenje, po kojemu ovaj sakrament i nosi svoje ime. Primljeno oproštenje pritom nije završetak procesa, nego poticaj čovjeku na promjenu života i rast u dobru, dok je svećenik u sakramentu pomirenja služitelj i posrednik Božjega milosrđa.
U izlaganju je također istaknuto kako se u suvremenim moralnim raspravama u središte sve snažnije postavljaju antropološka pitanja, odnosno pitanje razumijevanja čovjeka i njegova dostojanstva, iz kojih potom proizlaze brojna druga moralna, društvena i ekološka pitanja.
Praktični dio ispita bio je usmjeren na konkretne pastoralne situacije i pitanja s kojima se svećenici mogu susresti u ispovjedničkoj službi. Na završetku susreta sudionici su imali priliku iznijeti vlastite nedoumice i postaviti pitanja proizišla iz pastoralnog iskustva, čime je ispit ujedno postao prigoda za zajedničko promišljanje o odgovornoj i razboritoj službi ispovjednika. Tiskovni ured