OSIJEK / ĐAKOVO (TU) – „Suživot s umjetnom inteligencijom: između otpora i predanja” bila je tema predavanja koje je u petak, 24. travnja 2026. u pastoralnim prostorima Nadbiskupskog vikarijata u Osijeku održala izv. prof. dr. sc. Ana Jeličić, osnivačica i voditeljica Centra za etiku digitalnih komunikacija i algoretiku na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu. Istoga dana prof. Jeličić predavanje je održala i na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu na temu „Od digitalne tiranije do digitalnog blagostanja“.
„Suživot s umjetnom inteligencijom: između otpora i predanja”
Predavanje u Osijeku održano je u organizaciji Ureda za biblijski pastoral Đakovačko-osječke nadbiskupije i Instituta za novu evangelizaciju “Sv. Ivan Pavao II.“ te je prisutne pozdravio, predavačicu predstavio te raspravu moderirao predstojnik Instituta, vlč. dr. Davor Vuković.
Prikradajuća normalnost
Svoje predavanje prof. Jeličić započela je govorom i slikovnim prikazima o promjenama u obiteljskom životu od 1950-ih godina do danas. Kroz usporedbe obiteljskih scena iz različitih razdoblja, istaknuto je kako mediji, a osobito televizija, internet i društvene mreže, postupno mijenjaju način komunikacije. Dok su nekada zajednički trenuci bili obilježeni razgovorom i interakcijom, sada su često zamijenjeni paralelnim boravkom pred ekranima. Tu postupnu transformaciju društva predavačica je nazvala „prikradajućom normalnošću“.
Pojasnila je ulogu umjetne inteligencije u oblikovanju informacijskog prostora i upozorila na pojave poput dezinformacija, teorija zavjere i tzv. „filter mjehurića“, koji korisnike zatvaraju u vlastite informacijske okvire – oblikovane preferencijama algoritma. „Svatko od nas živi u svom informacijskom mjehuriću – i u svojoj verziji istine“, uputila je te pojasnila i suvremene fenomene poput nomofobije (straha od gubitka mobitela), FOMO-a (straha od propuštanja) i „doomscrollinga“, odnosno kontinuiranog konzumiranja negativnih vijesti.
Chatbot ne osuđuje i ne izdaje
Predavanje je problematiziralo promjene u međuljudskim odnosima jer sve češća upotreba umjetne inteligencije u komunikaciji dovodi do smanjenja izravnih kontakata i pojave otuđenosti. „Chatbot je uvijek dostupan, ne osuđuje i ne izdaje – i upravo zato postaje zamjena za odnos“, pojasnila je A. Jeličić te podijelila iskustvo rada s mladima koji sve češće koriste chatbotove kao sugovornike, pa čak i kao zamjenu za prijatelje, savjetnike ili članove obitelji. Iako takva komunikacija može pružiti određenu utjehu, upozoreno je na njezina ograničenja jer „To nije odnos. To je simulacija odnosa – bez empatije, bez odgovornosti i bez stvarnog razumijevanja.“
Posebno su izdvojeni primjeri „deepfake“ tehnologije i digitalno generiranih osoba koje izgledaju potpuno stvarno. Naglašeno je i kako tehnologija, iako učinkovita, nema savjest, odgovornost ni empatiju, što otvara ozbiljna pitanja o njezinoj primjeni u osjetljivim područjima poput zdravlja, obrazovanja i međuljudskih odnosa. Prof. Jeličić upozorila je i na šire društvene posljedice digitalizacije – uključujući krizu identiteta, gubitak privatnosti i promjenu vrijednosnih sustava. Upozoreno je i na nerealne standarde ljepote koje nameću digitalno generirani sadržaji, osobito na društvenim mrežama, te njihov negativan utjecaj na mlade.
Digitalna pismenost, digitalna higijena, digitalni detox
„Tehnologija nije problem sama po sebi – problem je način na koji je koristimo“, zaključila je predavačica, istaknuvši pritom važnost razvoja digitalne pismenosti, kritičkog razmišljanja i očuvanja autentične komunikacije, osobito susreta „licem u lice“. Kao odgovor na te izazove predstavila je Centar za etiku digitalnih komunikacija i algoretiku, koji je osnovala i vodi uz podršku Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu. Pojam „algoretika“, spoj etike i algoritama, skovao je franjevac i bioetičar Paolo Benanti, a kako je istaknuto, taj se koncept prirodno uklapa u nastojanja Centra. Ciljevi Centra usmjereni su na promicanje kvalitetne komunikacije i zdravih komunikacijskih navika, kao i na razvoj digitalne higijene, digitalnog detox i digitalnog minimalizma. „Želimo potaknuti informacijsku, vizualnu i digitalnu pismenost te pridonijeti stvaranju okruženja koje je zdravo, istinito i pravedno, štiteći pritom naše moralne vrijednosti, ali prije svega identitet i dostojanstvo čovjeka – kako u stvarnom, tako i u virtualnom prostoru“, pojasnila je A. Jeličić.
Zaključno je naglasila kako navedeni izazovi nisu tehnološki problemi jer se tehnologija razvija neovisno o otporima, a istodobno nas postupno privlači jer olakšava svakodnevni život i donosi brojne prednosti. „No, upravo zato moramo ostati budni i stalno se pitati što nas može ugroziti u našem dostojanstvu i bogosličnosti“, poručila je predavačica. M. Kuveždanin
„Od digitalne tiranije do digitalnog blagostanja“
Predavanje u Đakovu uvodno najavio izv. prof. dr. sc. Boris Vulić, koji je u kratkom obraćanju istaknuo važnost teme te predstavio predavačicu i njezin znanstveni rad
U svome izlaganju prof. Jeličić otvorila je pitanje utjecaja suvremenih digitalnih tehnologija, osobito umjetne inteligencije, na čovjeka i društvo. Naglasila je kako živimo u vremenu tzv. „onlife“ stvarnosti, u kojoj se briše granica između stvarnog i virtualnog života, što duboko utječe na ljudsku percepciju istine, odnose i identitet. Poseban naglasak stavljen je na problem informacijske preopterećenosti i širenja dezinformacija.
Značajan dio predavanja bio je posvećen različitim oblicima „digitalnih tiranija“, među kojima su informacijska tiranija, tiranija prisutnosti, sigurnosti i algoritamskog upravljanja. Posebno je istaknuta opasnost manipulacije putem algoritama koji oblikuju ponašanje, stavove i odluke korisnika, često bez njihove svijesti.
Predavačica se osvrnula i na etičke izazove umjetne inteligencije, uključujući narušavanje privatnosti, prikupljanje osobnih podataka te razvoj tehnologija koje mogu simulirati ljudske odnose. Posebnu pozornost posvetila je i novim oblicima nasilja u digitalnom prostoru, uključujući manipulacije, govor mržnje i rodno uvjetovanu diskriminaciju koja se reproducira kroz algoritme i digitalne sadržaje.
U završnom dijelu predavanja otvoreno je i pitanje tzv. digitalne besmrtnosti – mogućnosti da se na temelju digitalnih tragova nakon smrti osobe stvore njezine virtualne replike. Time se, kako je istaknuto, otvaraju nova antropološka i etička pitanja o identitetu, dostojanstvu i granicama tehnologije. Predavanje je zaključeno promišljanjem o potrebi razvoja digitalne pismenosti i etičke odgovornosti u korištenju tehnologije, uz naglasak da tehnološki napredak mora biti u službi čovjeka, a ne obrnuto.
Ivan Vuković / foto: Andrija Aleksandrović / Ivan Vuković