ĐAKOVO (TU) – Četverica bogoslova Đakovačko-osječke nadbiskupije i jedan Subotičke biskupije koji su zaređeni za đakone u nedjelju 18. listopada 2026. u tjednu pred ređenje bili su u duhovnim vježbama. Duhovne vježbe održane su od 11. do 16. listopada u Velikoj kraj Požege, a predvodio ih je duhovnik Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, vlč. Stjepan Matezović.
Nakon povratka u Đakovo, u subotu 17. listopada, budući su đakoni tijekom misnoga slavlja u sjemenišnoj kapeli Bezgrešnog Začeća BDM ispovjedili svoju vjeru i izrekli prisegu vjernosti. Svečanom su činu nazočili odgajateji i bogoslovi Bogoslovnog sjemeništa, pred kojima su kandidati za sveti red đakonata javno posvjedočili svoju vjeru i obećali vjernost Crkvi.
Istoga dana, u večernjim satima održano je svečano bdjenje – vigilija, koje je predvodio rektor Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, preč. Stjepan Radić. U svojem nagovoru osvrnuo se ponajprije na međusobni odnos zemaljskog i nebeskog kraljevstva, navodeći kako kršćanski pogled nikada ne pretpostavlja težnju za nebeskom vladavinom koja zapostavlja zajednicu u kojoj se živi. Upravo suprotono! Kršćanski pogled podrazumjeva čovjeka-vjernika koji je pozvan sudjelovati u Stvoriteljevom djelu spasenja i tako činiti svijet boljim te mjestom dostojnim za život.
Rektor Radić osvrnuo se i na evanđelje koje donosi zgodu o Isusovoj raspravi sa Židovima oko toga „je li dopušteno dati caru porez ili nije?“ (Mt 22,15-21). Posebno skrećući pažnju na pitanje „je li dopušteno?“, rektor Radić je istaknuo kako se to odnosi upravo na Boga i pitanje, „dopušta li On služenje nekoj vlasti, pa bila ona i zla“? Govoreći kako Isus u spomenutom evanđeoskom ulomku odgovara na Božji način, naglasio je kako je upravo red i spokoj nužno potreban svakoj zajednici u kojoj se živi, čuvajući se time svakog oblika nasilja i netrpeljivosti. Jer upravo u netrpeljivostima svake vrste najprije stradavaju oni najslabiji. Stoga je rektor Radić potaknuo buduće đakone da u službi koja će im po đakonskom ređenju biti povjerena, budu zauzeti za one najranjivije. Upravo takvi, nastavio je propovjednik, nemaju nikakve moći i u cijelosti ovise o drugima. Osim duševno i tjelesno trpećih, to su i oni koji su raznim nepravdama i zapostavljanjima gurnuti na rub društva.
Preč. Radić je đakonima također poručio, da im na srcu budu buduće zajednice kojima će biti poslani te navješćujući živoga Boga budu u njima graditelji mira i zajedništva. Rektor Radić je svoj nagovor zaključio pozvavši buduće đakone da u đakonskoj službi istinski motiv i ishodište uvijek traže u dubokom i osobnom odnosu s Bogom. Nakon rektorova nagovora uslijedila je pobožnost euharistijskog klanjanja gdje su budući đakoni svaki ponaosob pred Presvetim Oltarskim Sakramentom izrekli svoje molitve i zahvale. Tekst: Stjepan Gusak/Foto: Luka Varžić
