
ALJMAŠ (TU) – O svetkovini Kraljice Mađara – Magna Domina Hungarorum – vjernici mađarskog naroda u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji četvrtu godinu zaredom hodočastili su u svetište Gospe od Utočišta u Aljmašu. Hodočašće se održalo u nedjelju, 11. listopada 2026. u poslijepodnevnim satima, a u organizaciji je – uz Ured za pastoral vjernika Mađara Đakovačko-osječke nadbiskupije na čelu s vlč. Robertom Almašijem te domaćeg župnika, dr. sc. Tomislava Ćurića i svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije – pomogla i Demokratska zajednica Mađara u Hrvatskoj.
Hodočasnici su se okupili u svetištu Gospe od Utočišta na pozdrav Gospi u 15 sati. Uslijedila je pobožnost križnog puta na aljmaškoj kalvariji i prilika za sakrament pomirenja te misno slavlje koje je predvodio zrenjaninski biskup Mirko Štefković, u zajedništvu s đakovačko-osječkim nadbiskupom metropolitom Đurom Hranićem. Liturgijsko pjevanje su animirali župljani filijale iz Dalj Planine pod vodstvom s. Franciske Gjonai.
Oko 300 hodočasnika

Na početku misnoga slavlja prisutne vjernike pozdravio je nadbiskup Hranić te je rekao: „Radujem se i zahvaljujem dragome Bogu za svakoga od vas oko 300 hodočasnika s područja naše Đakovačko-osječke nadbiskupije koji želite osjetiti kako je lijepo pripadati Bogu, kako je lijepo biti njegov i dodirnut njegovom dobrotom, ljubavlju i milosrđem. Hvala vam na odazivu, na otvaranju srca Bogu i na dolasku u Aljmaš. Na osobit način želim izraziti dobrodošlicu hodočasnicima iz Sigeta u Pečuškoj biskupiji, koji su došli u ovo svetište predvođeni svojim župnikom vlč. Gabrijelom Barićem, kao i hodočasnicima iz Zagreba.“
Nadbiskup je zatim pozdravio biskupa predvoditelja misnog slavlja, kao i svećenike Pečuške biskupije: vlč. Barića, župnika u Sigetu i povjerenika za pastoral vjernika Hrvata u Pečuškoj biskupiji i vlč. Ileša Čuzdija, župnika u Martincima, kao i svećenike iz Đakovačko-osječke nadbiskupije: vlč. Gergelya Beera, župnika u Branjinu vrhu, Popovcu i Branjini, vlč. Đulu Andrašija, župnik u Zmajevcu, Batini i Kneževim Vinogradima te preč. Roberta Kirhofera, župnik u Baranjskom Petrovom Selu, Torjancima i Petlovcu. Misnom slavlju nazočili su i János Magdó, generalni konzul Mađarske u Osijeku te Robert Jankovics, saborski zastupnik mađarske nacionalne manjine u Hrvatskom saboru.
Marija – primjer vjere i put koji vodi Kristu

Uvodeći u misno slavlje biskup Štefković istaknuo je važnost zajedničke vjere i stoljetnog štovanja Marije, koju mađarski narod časti kao Kraljicu Mađara. Naglasio je kako okupljeni hodočasnici pred Blaženom Djevicom Marijom stoje kao baštinici vjere svojih predaka te su pozvani moliti njezin zagovor kako bi mogli prepoznati i prihvatiti Božju volju. Pritom je istaknuo važnost svjedočenja vlastitim životom da žele hoditi Kristovim putem pod Marijinom majčinskom zaštitom.
U svojoj je homiliji biskup promišljao o pravom značenju štovanja Blažene Djevice Marije, očuvanju vjere koja se prenosi s naraštaja na naraštaj te svakodnevnom svjedočenju kršćanskoga života. Istaknuo je kako se Marijina veličina ponajprije očituje u tome što je s potpunim povjerenjem prihvatila Božju volju i svoj život u cijelosti stavila u službu Gospodinu.
„U tome je prava Marijina veličina: dala je Bogu mjesto u svojem životu. […] Marija nas, naime, nikada ne želi vezati uz sebe. Ona nas uvijek vodi Kristu“, poručio je biskup, potičući hodočasnike da slijede Marijin primjer, otvorena srca prihvaćaju Božju volju te svoju vjeru potvrđuju konkretnim djelima.
Osvrćući se na evanđeosku poruku, biskup je naglasio kako Božja riječ nije pozvana ostati samo na riječima, nego treba postati vidljiva u svakodnevnom životu vjernika: u njihovim mislima, riječima, odlukama, međusobnim odnosima i djelima. „U Mariji je Riječ tijelom postala. A mi se trebamo truditi da Božja riječ i u nama postane tijelom: u našim mislima, riječima, odlukama, odnosima jednih prema drugima i svakodnevnim djelima“, istaknuo je.
Pod Marijinom majčinskom zaštitom

Značenje Marijine majčinske zaštite biskup je približio jednostavnom pričom o majci koja je svakoga jutra prije odlaska od kuće križem blagoslivljala čelo svojega sina. Kada je dječak odrastao, upitao ju je zašto to čini, a majka mu je odgovorila da želi da se, čak i kada ona nije uz njega, sjeti komu pripada.
Godinama poslije, kada je sin već živio daleko od doma i suočavao se s različitim životnim odlukama i poteškoćama, sjećanje na jutarnji križ vraćalo mu je važno pitanje: komu pripadam i kako trebam živjeti da budem dostojan toga pripadanja?
Povezujući pouku ove priče s povjerenjem u Blaženu Djevicu Mariju, biskup Štefković naglasio je da Marijina zaštita ne znači odsutnost životnih poteškoća, nego sigurnost da nas ona uvijek iznova upućuje na Krista i podsjeća na naš kršćanski identitet.
„Zaštita Blažene Djevice Marije ne znači da u našem životu neće biti poteškoća. Ona znači da postoji netko tko nas iznova upućuje na Krista i podsjeća nas na to komu pripadamo“, poručio je okupljenim vjernicima.
Na završetku homilije biskup Mirko potaknuo je vjernike na ustrajnost u svakodnevnoj molitvi, njegovanje pobožnosti krunice te povjeravanje obitelji, zajednica i cijeloga naroda Marijinoj majčinskoj zaštiti. Istaknuo je da molitva za Marijin zagovor podrazumijeva i spremnost na usklađivanje vlastitoga života s Božjom voljom.
Na kraju euharistijskog slavlja riječi zahvale svim hodočasnicima, svećenicima i biskupima uputio je i domaći župnik Ćurić, čestitajući nadbiskupu Hraniću 25. obljetnicu biskupskog posvećenja. Tiskovni ured
