ĐAKOVO (TU) – Tijekom svečanog misnog slavlja u đakovačkoj katedrali sv. Petra na svetkovinu apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla, u ponedjeljak, 29. lipnja, polaganjem ruku i posvetnom molitvom đakovačko-osječkog nadbiskupa metropolita Đure Hranića, za svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije zaređen je đakon Karlo Strišković iz Župe sv. Petra Petrijevci.
Slavlje je predvodio nadbiskup Hranić u zajedništvu s mons. Nikolom Eterovićem, poglavarima Bogoslovnog sjemeništa, svećenicima središnjih nadbiskupijskih ustanova župnicima, redovnicima i umirovljenim svećenicima i nekoliko svećenika drugih biskupija. Posluživali su đakoni Hermann i Gutenberg.
Započinjući misno slavlje mons. Hranić je izrazio višestruku radost zbog svetkovine nebeskoga zaštitnika katedrale sv. Petra, svetkovine kojom se slavi i drugog apostolskog prvaka: sv. Pavla, te zbog svećeničkog ređenja Karla Striškovića. Pozdravio je ređenika, njegovu obitelji i župnu zajednicu Župe sv. Petra u Petrijevcima iz koje dolazi ređenik. Također je pozdravio i: „ iznimnog i uglednoga gosta: preuzvišenog gospodina Nikolu Eterovića, nadbiskupa emeritusa i naslovnog biskupa Cibalae, današnjih Vinkovaca, koji je čitav svoj svećenički i biskupski život proveo na visokim i odgovornim službama u Crkvi, služeći u diplomatskoj službi četvorici papa i blisko surađujući s njima u drugim odgovornim službama koje su mu povjeravali.“
Mons. Hranić je pozdravio i sve svećenike te im čestitao dan njihova ređenja, zatim zajednicu Bogoslovnog sjemeništa na čelu s poglavarima, akademsku zajednicu KBF-a, Milosrdne sestre sv. Križa i sve vjernike.
Nakon navještaja liturgijskih čitanja zazivom Duha Svetoga započeo je obred ređenja. Preč. Stjepan Radić, rektor Bogoslovnog sjemeništa pozvao je kandidata Karla koji se odazvao riječima „Evo me!“ Duhovnik Sjemeništa vlč. Stjepan Matezović pročitao je njegov životopis, a rektor je potvrdio da je dostojan te ga je nadbiskup Đuro izabrao za red prezbiterata.
U homiliji je nadbiskup Đuro tumačio naviještena misna čitanja u kojima anđeo oslobađa Petra iz tamnice te je ustvrdio: „Snaga Crkve ne leži u suprotstavljanju silom onima koji je progone, nego u zagovorničkoj molitvi zajednice koja je usrdno molila za Petra okovanog u tamnici. Zato je Božje djelo jače nego sila izvana.“
A zatim se nadbiskup obratio ređeniku: „Dragi ređeniče Karlo. Ti danas Kristu Gospodinu poklanjaš i na raspolaganje mu stavljaš čitav svoj život: sve što imaš i što jesi, a on Te po svetom svećeničkom ređenju suobličava i pridružuje sebi u pastirskoj ljubavi prema svojoj Crkvi.“
O svećeničkom ređenju nadbiskup je tumačio: „Svećeništvo je odgovor na Gospodinov poziv, na njegovu volju, kako bi se postalo navjestiteljem ne neke osobne istine ili uvjerenja, već Božje ljubavi i milosrđa očitovanog u Isusovoj krvi i spasenja u njemu i po njemu – zaručniku i posvetitelju svoje Crkve. Svećeničko ređenje znači: biti uronjen u Isusa i u njegovu ljubav, u spasenjsku moć njegove muke i Krvi, u istinu koja nije jednostavno neki pojam ili skup ideja koje bi trebalo dalje prenositi, već ulaženje u sudbonosno zajedništvo s njime, zaručnikom Crkve, s kojim, za kojeg i u kojem živimo i ne znamo i ne možemo drugačije živjeti – jer smo poistovjećeni s njime.“
Tumačio je mons. Hranić da je za apostolsko služenje i svjedočenje potrebna ponajprije snažna ljubav prema Kristu Gospodinu i prema njegovoj zaručnici – Crkvi, a onda i herojska hrabrost i postojanost u protivštinama i nedaćama, do posljednjega atoma snage ali je uz to potrebna i zaufana zagovornička molitva crkvene zajednice.
Upozorio je nadbiskup Đuro da su protivštine i nedaće danas lukavo upakirane u celofan poželjnosti, prihvatljivosti, samodostatnosti, slobode i autonomije te da je stoga svaki čovjek i kršćanin, a posebno mladi svećenik izložen brojnim opasnostima, nedaćama i protivštinama, a za postojanost i ustrajnost u apostolskom služenju i svjedočenju danas je potrebna više nego ikad podrška i zagovornička molitva zajednice. Nadbiskup je stoga u molitve preporučio ređenika Karla koji započinje svoj svećenički put i apostolski život.
Mons. Hranić se ponovno obratio ređeniku Karlu rekavši da i njega Isus danas pita: „Karlo ljubiš li me? Voliš li me? Želiš li se poistovjetiti sa mnom i na sebe preuzeti moje djelo i poslanje?“ A zatim ga je uputio: „Tvoje svećeničko apostolsko poslanje nije u Tvojoj osobnoj svetosti, u odsutnosti grijeha i slabosti iz Tvoga dosadašnjega života, iako je poželjna u Tvome budućem životu, nego je Tvoje svećeničko i apostolsko poslanje u Tvome predanju i poistovjećenju s Kristom. To je prostor u kojega je smješteno i u kojemu će se ostvarivati ministerijalno svećeništvo kojega danas primaš.“ Rekao je nadbiskup Hranić da Isus traži prijatelje, a ne sluge, traži suradnike, a ne podložnike koji slijepo slušaju te da se pripadnost koju on traži temelji na prijateljstvu i ljubavi i zato osigurava slobodu duha, vjernost i herojsku hrabrost.
Nadbiskup Hranić je homiliju zaključio riječima ohrabrenja ređeniku potaknuvši ga na osobni odnos s Kristom Gospodinom i svakodnevno obnavljanje prijateljstva s njim te osobnu ljubav prema njemu kao i vjernost njegovoj i svojoj zaručnici – Crkvi kako bi bio i ostao herojski hrabar i postojan u svim izazovima, napastima, ponudama i nedaćama, do svoga posljednjeg atoma, do kraja svoga života.
Uslijedio je drugi dio obreda ređenja u kojem je izabranik pred nadbiskupom i svim narodom izrekao na njegova pitanja svoj Hoću!, stavio je svoje ruke u njegove i obećao mu poštovanje i poslušnost. Dok je cijela Crkva molila litanije Svih svetih ređenik je u stavu prostracije ležao pred oltarom, a zatim je nadbiskup položio na nj ruke. Svi prisutni svećenici su također položili ruke na ređenika Karla, a zatim je nadbiskup molio posvetnu molitvu. Novoga prezbitera nadbiskup je obukao u svećeničko ruho i pomazao mu ruke u znak posvetiteljske službe prezbitere. Novozaređeni prezbiter je od nadbiskupa primio darove koje će svakodnevno prinositi na oltar kao žrtvu za narod Božji. Nadbiskup mu je zatim udijelio cjelov mira, kao i svi prisutni svećenici u znak dobrodošlice u prezbiterij čime je završio obred ređenja.
Misno je slavlje nastavljeno Vjerovanjem i Euharistijskom službom. Na kraju misnoga slavlja novozaređeni svećenik Karlo podijelio je svima mladomisnički blagoslov.
Svečanim misnim slavljem i obredom ređenja ravnao je katedralni ceremonijar vlč. dr. Dario Hrga. Liturgijsko pjevanje predvodili su đakovački bogoslovi pod ravnanjem mo Ivana Andrića i orguljsku pratnju mo. s. Josipe Pavle Jakić. Tiskovni ured
