OSIJEK (TU) – Dvodnevni 5. Nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji koji se održava pod geslom „U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani“ (Rim 12, 12) započeo je u subotu, 19. rujna 2026. u Osijeku – dolaskom sudionika iz različitih dijelova Hrvatske. Svi zajedno okupili su se na molitveno-kulturnom programu ispred osječke konkatedrale sv. Petra i Pavla. Među sudionicima bio je domaćin susreta – đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić koji je radosno pozdravljao brojne prisutne obitelji, kao i njihove članove s invaliditetom.
Prisutan je bio i predsjednik Nadbiskupijskoga povjerenstva za pripremu susreta vlč. dr. Pavao Mikulčić, a program su pratili i brojni svećenici, redovnici i redovnice koji su u Osijek došli kao pratnja obiteljima. Kako bi se susret tijekom dva dana nesmetano odvijao, a sudionici u svakom trenutku dobili sve potrebne informacije angažirano je 50 volontera – među kojima su bogoslovi Đakovačko-osječke nadbiskupije, brojni mladi, ali i medicinske sestre Hrvatskog katoličkog društva medicinskih sestra i tehničara.
Sudionike su uime domaćina pozdravile voditeljice programa, vjeroučiteljice Nataša Šantić i Anita Bošnjak. Posebno je istaknuto kako ovogodišnji susret na poseban način želi skrenuti pozornost na dostojanstvo, darove i mjesto osoba s invaliditetom u obiteljima, župnim zajednicama i društvu. „Želimo zajedno posvjedočiti kako je svaki ljudski život neprocjenjiv dar te da nitko nije na rubu kada se živi evanđelje ljubavi i prihvaćanja“, istaknuto je u uvodu programa, a zatim je na video zidu prikazana himna 5. Nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, nakon koje su svi sudionici izmolili i molitvu Susreta.
Tijekom programa obitelji su mogle poći na klanjanje u tišini u kapucinsku crkvu sv. Jakova ili pristupiti sakramentu pomirenja u istoj crkvi ili u osječkoj konkatedrali. Redovi za ispovijed bili su dugi, a svi prisutni biskupi i svećenici stavili su se na raspolaganje za podjelu sakramenta.
Bog je umjetnik, a naša obitelj je njegov mozaik
U prostorima Osnovne škole Svete Ane Bračno i obiteljsko savjetovalište Đakovačko-osječke nadbiskupije održalo je radionicu za obitelji pod nazivom „Mozaik nade“, a vodili su ih: bračni parovi – Anita i Željko Bešlić te Pavo i Marija Kovčić, Zrinka Ivanko i Elizabeta Matuzović. Radionica je bila namijenjena svim obiteljima, a osmišljena je tako da kroz zajedničko stvaranje, razgovor i molitvu pomogne članovima obitelji prepoznati vlastitu vrijednost, jedinstvenost i međusobnu povezanost. Sudionici radionice sa sobom su ponijeli snažnu poruku – da nijedna obitelj nije savršena, ali je svaka dragocjena u Božjim očima.
„Bog prikuplja sve obiteljske kamenčiće i kroz životne pukotine stvara jedinstvenu sliku – mozaik obitelji u kome svatko ima svoje nezamjenjivo mjesto, a upravo ju različitost, izazovi i međusobna ljubav i čine takvom – jedinstvenom“, istaknuto je tijekom rada. Radionice su bile metodološki oslonjene na principe inkluzivne obiteljske sistemske terapije, ekspresivne art terapije i kršćanske duhovnosti. Voditelji radionica istaknuli su: „Željeli smo da sudionici s radionice odu svojim kućama s jednom slikom u srcu: Bog je umjetnik, a naša obitelj je njegov mozaik.“
Raznolikost dječje radosti, tradicije, običaja, kulturne baštine i duhovne glazbe
Na Trgu Ante Starčevića svoj rad na štandovima predstavile su različite vjerničke udruge i pokreti: „Slavonija za život“; „U ime obitelji“; 40 dana za život; Prilika za susret; Vjera i svjetlo; Papinska misijska djela; Hrvatska zajednica bračnih susreta; Humanitarna udruga „Job“; Kršćanska humanitarna udruga „Putovi milosti“; „Prijatelji sv. Martina“ Beli Manastir i Hrvatsko društvo bračnih i obiteljskih savjetovatelja (HRD BIOS).
A na pozornici ispred osječke konkatedrale program su otvorili najmlađi sudionici – učenici Katoličke osnovne škole Andrije Živkovića iz Slavonskog Broda svojom izvedbom „Malog dječjeg mjuzikla o sv. Antunu Padovanskom“. Otpjevali su i nekoliko pjesama, među kojima i svoju pjesmu „Slušaj, voli, vjeruj, moli“. Zatim je pozornicu ispunilo bogatstvo tradicije, običaja i kulturne baštine koju je prezentiralo Kulturno umjetničko društvo „Tena“ iz Đakova. Oni su pod vodstvom voditelja i koreografa društva prof. dr. sc. Enriha Merdića prikazali bogatstvo Žetvenih običaja Slavonije, Svatovske običaje Đakovštine, a izveli su i nekoliko prigodnih pjesama.
Program je nastavljen video svjedočanstvom obitelji Bošnjak iz Vinkovaca. Lidija, majka troje djece, govorila je o svojoj najmlađoj kćeri Miji, koja je rođena sa spinom bifidom i meningokelom te se kreće u invalidskim kolicima. Prisjetila se straha, suza i neizvjesnosti koje su pratili prve godine, ali i spoznaje da je Mijin dolazak duboko promijenio cijelu obitelj. „Mia nas je naučila da se život ne mjeri onime što nemaš, nego onime što imaš“, rekla je, istaknuvši kako ih je kći naučila strpljenju, zajedništvu, zahvalnosti i gledanju ljudi srcem, a ne očima.
Naglasila je da invaliditet nije kraj snova ni radosti te da vrijednost čovjeka ne određuje njegova sposobnost hodanja, nego njegovo srce. Roditeljima koji se suočavaju sa sličnom situacijom poručila je da početak neće biti lagan, ali da će s vremenom shvatiti kako je „vrijedilo svega – svake suze, svakog straha i svake minute provedene u bolnici“. Svoje je svjedočanstvo zaključila riječima: „Hvala ti, Bože, što si nas njome blagoslovio.“
Pretprogram je nastavljen duhovnom glazbom za što je bio zaslužan Matej Galić & grupa Yeshua koji su sve prisutne pripravili za sudjelovanje na zajedničkom molitvenom bdjenju u osječkoj konkatedrali.
M. Kuveždanin / foto: A. Šarčević / N. Špoljarić / J. Hrehorović / M . Kuveždanin
