OSIJEK (TU) – U organizaciji Instituta za novu evangelizaciju “Sveti Ivan Pavao II.” u četvrtak, 8. listopada 2026. održan je molitveno-biblijski susret unutar novog ciklusa Lectio divina u pastoralnim prostorima Nadbiskupskog vikarijata u Osijeku. Tema ciklusa je: Povijest Abrahamova (Post 12-23). Susret je započeo zajedničkom molitvom koju je predvodio prof. dr. Krešimir Šimić. Za temu molitvenog susreta odabran je odlomak iz Knjige Postanka: Abraham u Egiptu (Post 12, 10-20). Prvi korak Lectio divina je čitanje (lectio) odabranog biblijskog teksta. Nakon čitanja uslijedilo je razmatranje (meditatio) u kojem su protumačene neke teme pročitanog ulomka.
Prof. Šimić je istaknuo kako su Abram (tako su ga zvali biblijski pisci sve dok kasnije, do Post 17,5, nije postao Abraham, što znači “otac mnoštva”), Saraja i Lot i oni koji su odlučili poći s njima, morali proći ogromno prostranstvo koje je razdvajalo Egipat i Kanaan. Kada su napokon sišli u Egipat, Abram se nekako morao izložiti Egipćanima. Budući da je njegova žena Saraja bila lijepa, Abram joj je rekao da se predstavi kao njegova sestra. Na prvu se čini da je Abram bio slab, bešćutan, kukavica koja se boji za vlastiti život pa je tako učinio. Iako i takvo čitanje ima mjesta, trebali bismo biti oprezniji.
U Abrahamovo vrijeme postojao je zakon s kojim se Abraham vjerojatno susreo još za života u Mezopotamiji – da je muž mogao proglasiti svoju ženu sestrom kako bi ona uživala veći ugled i posebne povlastice. Možda je, dakle, Abraham htio zaštititi Sarino dostojanstvo. Stvar je još zanimljivija ako ovu epizodu usporedimo s Post 20. Tamo Abraham čini isto. Kada je došao u kanaanski grad Gerar, u zapadnom Negebu, rekao je da mu je Sara sestra. Gerarski kralj Abimelek je stoga uzeo Saru i doveo je u svoj dvor. Od kada je Sara došla na Abimelekov dvor nijedna žena nije mogla začeti. Jedne večeri dok je spavao Abimelek je usnuo san u kojemu nije vidio nikakve prizore, već je čuo glas. Jahve mu je rekao da se ne približava Sari i da je vrati Abrahamu. Kada se probudio, odmah je sazvao svoje sluge i rekao im je što je usnuo. Tada su se i oni uplašili. Dakle, Sara je bila uzrok neplodnosti. Moguće je stoga da se biblijski pisac poslužio ironijom. Naime, i u Egiptu i u Kanaanu postojala je religijska praksa poznata kao “heiros gamos”. Vladari su sklapali brakove sa svećenicama (en). Takve svećenice imale su ulogu izvođenja rituala svete plodnosti s vladarima, božanstvima na zemlji. Time bi se, navodno, zajamčila plodnost zemlje, prosperitet zajednice i nastavak postojanja kozmosa. U slučaju neuspjeha „svetog vjenčanja“ došlo bi do neplodnosti, oskudice, bolesti. Neplodnost Abimelekovih žena i žena njegovih slugu, kao i nevolje koje su zadesile faraona i njegov dvor – po takvim tumačenjima – proizlazile su iz nevaljalog rituala. Biblijski pisac želi reći da ispravan kult nije “heiros gamos”, već vjera u obećanje Onoga koji otvara utrobe nerotkinjama, daje i obdržava život, vjera u Stvoritelja neba i zemlje, naglasio je dr. Šimić.
U razmatranje se uključio i vlč. dr. Davor Vuković koji se zadržao na temi ljepote, osobito ženske ljepote. Nema perioda u povijesti čovječanstva u kojem ženska ljepota, odnosno ljepota žene nije bila intrigantna tema. Ženska ljepota ima u sebi nešto očaravajuće, privlačno, hipnotizirajuće, fascinantno. Vidimo i u slučaju Sare, odnosno Saraje, kako piše Pismo, da je bila lijepa žena. Sarina ljepota za Abrahama postaje pitanje života i smrti. Ipak, valja biti oprezan sa ženskom ljepotom.
Kako piše Šimić u svojoj knjizi o Abrahamu: Ljepota je nerijetko napola umišljena, veoma kolebljiva i razarujuća po svom učinku. Koliko je samo opsjene i prijevare u njoj. Valjda je stoga prorok za Onoga koji je kazao da ga je Abram vidio i obradovao mu se, iako je živio mnogo, mnogo godina nakon Abrama, napisao: “Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio”. Okom kojim je vidio Onoga na kojem ne bijaše ljepote ni sjaja (ako postoji ljepota koja spašava, onda bi valjda to bila ta ljepota – samoopljenjujuća ljepota) Abram je gledao i Sarinu ljepotu. Bio je to pogled kojim je Abram vidio da sve bijaše veoma dobro. Pogled je to sličan pogledu Onoga koji je oslovio i pozvao Abrama. Pogled kojim se vidi ljepota koja nije umišljena, zavodljiva i kolebljiva, naglasio je dr. Vuković na tragu misli iz Šimićeve knjige o Abrahamu.
U razmatranje o ovim, ali i o drugim temama na temelju pročitanog odlomka, uključili su se i ostali sudionici susreta. Nakon razmatranja (meditatio), uslijedila je molitva (oratio) nadahnuta pročitanim tekstom. Nakon molitve, sudionici su ostali u tišini i kontemplaciji (contemplatio) te promišljanju o konkretnom djelovanju. Susret je završen zajedničkom molitvom koju je predvodio vlč. dr. Davor Vuković. Sljedeći molitveni susret ciklusa Lectio divina predviđen je za četvrtak, 22. listopada 2026., u 19.30 sati u pastoralnim prostorima Vikarijata u Osijeku. M. Kuveždanin / foto: Mario Glasnović