Mladi iz osječkog SKAC-a u Koloni sjećanja odali počast nestalima noseći majice s njihovim imenima

VUKOVAR (TU) – Vukovarsku Kolonu sjećanja i ove je godine predvodila grupa mladih u već prepoznatljivim bijelim majicama. Riječ je o inicijativi „Umjesto njih“ koju je treću godinu za redom organizirao Studentski katolički centar Osijek.

Ove su godine organizatori skrenuli pozornost na 1.725 osoba koje su nestale tijekom Domovinskog rata.

18. studenog 2026., na Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata, Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje, mladi su se u Kolonu sjećanja uključili noseći 1.725 bijelih majica koje simboliziraju osobe koje su nestale tijekom Domovinskog rata. Na 380 majica pisala su imena nestalih branitelja, dok je na preostalim majicama pisao biblijski citat „Tebe ja zaboraviti neću“ (Iz 49,15).

„1.725 obitelji još uvijek nema mjesto gdje će zapaliti svijeću, još uvijek se nadaju, još uvijek traže svoje najmilije. Nama je velika čast ako smo uspjeli ikako uspjeli pomoći u tome, s emotivne strane – pružiti im nadu da njihovi sinovi, braća, djedovi nisu zaboravljeni i da ih mladi još uvijek pamte“, kazao nam je Domagoj Galić iz SKAC-a Osijek, koji je ove godine bio koordinator inicijative. Uz njega i brojne volontere u organizaciji su bili i isusovci p. Ike Mandurić i p. Tomislav Rukavina kao duhovnici.

„Ove je godine naša inicijativa bila posvećena nestalim hrvatskim braniteljima i civilima“, istaknula je Nikolina Banožić, članica organizacijskog tima inicijative.

„Mislim da je upravo to cijelom iskustvu dalo dodatnu težinu, jer kad čujemo broj nestalih osoba, to je često nažalost samo broj – 1.725. Ali kad, s druge strane, pred sobom vidimo toliko bijelih majica, toliko imena, onda se shvati da iza svakog tog imena, iza svake te majice stoji jedan čovjek, jedan život, obitelj, roditelji, rodbina, prijatelji koji još uvijek čekaju odgovor. Nakon svih ovih godina ne znaju gdje su posmrtni ostatci njihovih najmilijih. Ti ljudi danas nemaju gdje otići na grob zapaliti svijeću. Sigurno ne mogu imati mir, koliko god, vjerujem, mole za pronalazak posmrtnih ostataka svojih bližnjih, ali i dalje čekaju“, kazala je.

Mladi koji se sjećaju žrtve heroja

„Posebno je bilo emotivno promatrati ljude pored kojih smo prolazili. Ti pogledi, te suzne oči, ali istovremeno i ponos na njihovim licima dok gledaju koliko je zapravo hrvatskih mladih tu, koji koračaju zajedno, odjeveni u bijele majice s imenima ljudi koji jednostavno ne smiju biti zaboravljeni i, naravno, majice koje su bile s porukom ‘Tebe ja zaboraviti neću’, kojima smo odavali počast nestalim civilima. Iz nekih pogleda ljudi sam vidjela da baš gledaju majice i vjerojatno traže nekog svog poznanika, prijatelja, bliske osobe. Tada emocije postaju još i veće jer znaš da su to ljudi koji za njima tragaju cijeli život“, rekla je Banožić.

„Drago nam je da su se ove godine većinom prijavljivali mladi, iako smo i nekolicini starijih dopustili da nose majice. To nas izrazito veseli jer smo uspjeli poslati sliku da mladi misle na heroje, da mladi imaju svijest o Domovinskom ratu i o žrtvi heroja Domovinskog rata. Mislim da smo poslali lijepu sliku svijetu“, dodao je Galić.


 

Istaknuo je i da su brojni mediji prenijeli fotografiju ljudi koji su sudjelovali u inicijativi: „Božja je milost da je to sve tako skladno prošlo i da su mediji izrazili zanimanje za inicijativu. Lijepo mi je da su svi mediji koji su izvještavali s Kolone sjećanja stavljali fotografiju nas s našim bijelim majicama snimljeno iz zraka. To nam je jako drago.“

Kruna inicijative – molitva

Galić ističe da je organizacijskom timu posebno važno bilo istaknuti duhovnu dimenziju: „Ove godine u organizacijskom timu osmislili smo da svaki sudionik dobije karticu na kojoj će biti molitva. Kad smo došli na Memorijalno groblje, nas 1.725 je uglas molilo molitvu za sve nestale, za njihove duše, za njihove obitelji. Mislim da je to bila kruna svega, možda ljudi koji nemaju toliku svijest o molitvi su također molili. Vjerujem da smo i mi s time doprijeli do njihovih srdaca.“

Molitvu ističe i Banožić te opisuje da je za nju taj trenutak bio poseban: „Čuti 1.725 ljudi kako u jedan glas mole za one koji još uvijek nisu pronađeni, za njihove obitelji, da im Bog podari snagu, utjehu i nadu dok još uvijek čekaju odgovore. To je baš teško opisati, vrlo emotivno. U tom trenutku sam osjetila koliko je snažna zajednička molitva i koliko nas sve povezuje isti razlog zbog kojeg smo taj dan došli u Vukovar.“

Na karticama je uz molitvu bila i uputa za korištenje aplikacije „Umjesto njih“. Sudionici su mogli upisati ime nestale osobe koje su nosili na majici kako bi bližnji te osobe, u slučaju da žele, lakše pronašli tu majicu.

„Mi možda ne možemo promijeniti ono što se dogodilo, ne možemo vratiti ljude kojih nema, ali možemo učiniti da njihova imena, njihove priče, nastave živjeti među nama. Možemo pokazati i njihovim obiteljima da nisu same i da, dok god netko čeka odgovor, mi zaista imamo razlog nastaviti hodati. Upravo je u tome najveća vrijednost naše inicijative ‘Umjesto njih’“, zaključila je.

Laura Lazić

Fotografije: Ema Salaj/SKAC Osijek

Scroll to Top