DALJ (TU) – U župnoj crkvi sv. Josipa u Dalju u petak, 23. listopada 2026., slavljena je misa za pokojnog župnika Josipa Astaloša, čiji su život i djelovanje dan ranije bili u središtu znanstvenoga skupa održanog u pastoralnim prostorima Nadbiskupskog vikarijata u Osijeku na temu „Josip Astaloš – život, djelo i povijesni kontekst“.
Misno slavlje predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, a u koncelebraciji su bili domaći župnik Ante Mihaljević, preč. Ante Šiško, dekan Osječkog istočnog dekanata i župnik osječke Župe sv. Ćirila i Metoda, izv. prof. dr. sc. Stanislav Šota, profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu i župnik u Viškovcima, vlč. Filip Perković, župnik Župe Preslavnoga Imena Marijina, vlč. Ivan Jurić, župnik Župe Uzvišenja sv. Križa, vlč. Jure Krešo, župnik Župe sv. Josipa u Josipovcu, vlč. Luc Assogba Gbetondji, pastoralni suradnik osječke Župe sv. Ćirila i Metoda te vlč. Nikola Klemen, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata.
Suočavanje s prošlošću zahtijeva otvorenost prema istini
Nadbiskup Hranić na početku misnoga slavlja podsjetio je na život i stradanje župnika Astaloša, koji je župu u Dalju vodio od 1937. do 1942. godine. Komunistički vojni sud osudio ga je 1. srpnja 1945. na smrt vješanjem, a kazna je javno izvršena na daljskom igralištu.
Budući da je Astaloš bio osuđen kao suradnik ustaške vlasti, od prošle se godine u Općinskom vijeću raspravljalo o zahtjevu za promjenu imena ulice u Dalju koja nosi njegovo ime. Hrvatsko društvo političkih zatvorenika pokrenulo je postupak revizije presude, a Županijski sud u Osijeku 12. veljače 2026. poništio je presudu Vojnoga suda zbog nepravičnoga kaznenog postupka i izostanka vjerodostojnih dokaza o Astaloševoj krivnji.
U međuvremenu su Filozofski fakultet i Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku te Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje u Slavonskom Brodu pokrenuli organizaciju znanstvenoga skupa kojim se interdisciplinarnim pristupom i na temelju povijesnih izvora nastojalo cjelovito rasvijetliti Astalošev život i djelovanje.
„Naša je nadbiskupija, u želji da se objektivno i znanstvenim sagledavanjem istine preispita i prizna eventualne grijehe, zlo i nepravde koje je navodno počinio jedan član našega klera, podržala njegovo organiziranje. Zato je i naš Katolički bogoslovni fakultet, zajedno s ostalim suorganizatorima, prihvatio sudjelovati u organizaciji skupa koji je jučer održan u Osijeku“, rekao je nadbiskup.
„Okupljeni smo kao vjernici na slavlju euharistije u molitvi za smirenje uzavrelih osjećaja i podijeljenih duhova u ovoj osjetljivoj i napaćenoj župi i u ovoj sredini, u duhu poziva svetog Ivana Pavla II. na čišćenje pamćenja i spomen mučenika“, rekao je nadbiskup.
Najavljujući homiliju, nadbiskup je rekao da će prof. dr. Šota predstaviti rezultate znanstvenoga skupa održanoga dan ranije, a osvrnuo se i na primjer svetoga Ivana Kapistrana, kojega se Crkva spominje 23. listopada, ističući važnost zajedništva, oproštenja i pouzdanja u Boga i u vremenima podjela i sukoba.
Svećenički put i djelovanje Josipa Astaloša
U homiliji je prof. dr. Šota predstavio životni i svećenički put vlč. Astaloša, osvrnuvši se na njegov pastoralni rad, društveni angažman i djelovanje u složenim povijesnim okolnostima prve polovice 20. stoljeća. Astaloš je rođen u osječkom Donjem gradu, a nakon studija teologije u Đakovu za svećenika ga je 1. srpnja 1921. zaredio biskup Antun Akšamović. Tijekom svećeničke službe djelovao je kao župni vikar u više mjesta Đakovačke biskupije, među kojima su Nijemci, Gorjani, Semeljci, Vinkovci, Đakovo i Slavonski Brod. Bio je aktivan u katoličkim organizacijama, osobito u Orlovskom i Križarskom pokretu te Katoličkoj akciji.
Kao župnik u Podravskim Podgajcima, a potom u Punitovcima, brinuo se za pastoralni život župa, održavanje crkvenih zgrada i vjeronauk, surađivao s lokalnim vlastima i društvenim udrugama te se zalagao za potrebe stanovništva. Sudjelovao je i u socijalnim aktivnostima, među ostalim u radu Crvenoga križa. Tijekom njegova djelovanja u tom kraju izgrađena je crkva Našašća sv. Križa u Krndiji, a radilo se i na obnovi crkve u Širokom Polju.
Za župnika u Dalju imenovan je 4. siječnja 1937. godine. Ondje je 1938. obnovljena crkva, a Astaloš se, prema iznesenim arhivskim podatcima, zauzimao i za župljane suočene s gospodarskim teškoćama. Nakon velike suše 1940. godine tražio je da se zakupnicima crkvenoga zemljišta oprosti dio obveza. Šota je u homiliji iznio i podatke o Astaloševu odnosu prema vjerskim prijelazima iz Srpske pravoslavne Crkve u Katoličku Crkvu za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske.
Osvrćući se na prijepore povezane s tim pitanjem, Šota je naveo da je Astaloš u odgovoru na pismo biskupa Akšamovića iz listopada 1941. istaknuo kako je prijelaz zatražilo 797 obitelji, ali su odobrenje kotarskih vlasti dobile 111 obitelji, odnosno 370 osoba. Na temelju tih podataka Šota je protumačio da je Astaloš u tadašnjim okolnostima smatrao širu akciju prijelaza neizvedivom i postupao oprezno.
Godine 1942. Astaloš je postao župnik osječke Župe sv. Josipa u Donjem gradu. Nastavio se baviti socijalnim radom, osobito pomažući djeci koja su tijekom rata izbjegla iz Bosne i Dalmacije. Prikupljao je novac i tražio obitelji koje bi ih prihvatile i skrbile o njima.
U drugom dijelu homilije Šota je sažeo i ostala izlaganja sa znanstvenoga skupa, koja su Josipa Astaloša promatrala u širem povijesnom, crkvenom i pravnom kontekstu. Predavači su se bavili položajem Katoličke Crkve i djelovanjem klera za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, pitanjem prijelaza iz Srpske pravoslavne Crkve u Katoličku Crkvu te poslijeratnim sudskim procesima protiv svećenika. Posebno je razmotren sudski postupak protiv Astaloša, pri čemu su iznesene pravne analize koje upućuju na ozbiljne nedostatke sudskog postupka i dovode u pitanje utemeljenost presude. Skup je tako pridonio cjelovitijem sagledavanju njegova života i djelovanja, ali i složenih povijesnih okolnosti u kojima je djelovao.
Govoreći o raspravi koja je uslijedila nakon izlaganja, Šota je posebno izdvojio svjedočanstvo unuke Astaloševe sestre, prenoseći obiteljsko sjećanje da se on osjećao nevinim i smatrao kako treba ostati uz svoj narod. U vezi s njegovim držanjem pred smrt navedene su riječi: „Meni je savjest čista, a vi govorite što hoćete i svima opraštam.“ Šota je te riječi istaknuo kao snažnu poruku o dostojanstvu i oproštenju, a potom iznio i vlastito tumačenje Astaloševa odnosa prema tadašnjem režimu.
Naglasio je da je riječ o njegovu osobnom mišljenju utemeljenom na istraženoj arhivskoj građi: „Sigurno je jedno da je Astaloš doživljavao Nezavisnu Državu Hrvatsku kao ostvarenje višestoljetnog sna hrvatskog naroda o samostalnosti, posebice zbog srpskog hegemonizma kojeg je osjetio na vlastitoj koži tijekom župničke službe u Dalju.“ Na temelju te interpretacije zaključio je da je Astaloš iz domoljubnih razloga podržao ustaški režim, ne uviđajući težinu rasnih zakona kojima je bila prožeta Nezavisna Država Hrvatska.
Dug put do revizije presude i znanstvenoga skupa
Na kraju mise daljski župnik Mihaljević osvrnuo se na put koji je prethodio poništenju presude vlč. Astalošu i organizaciji znanstvenoga skupa. Zahvalio je nadbiskupu Hraniću na podršci pokretanju postupka revizije te odvjetniku Tomislavu Jonjiću i Udruzi Hrvatskoga društva političkih zatvorenika – žrtava komunizma, preko kojih je zahtjev podnesen.
Istaknuo je kako je priprema zahtjeva za reviziju bila zahtjevna te je trajala nekoliko mjeseci, a prihvaćanje zahtjeva i poništenje presude iz 1945. godine donijeli su veliku radost svima koji su se zauzimali za taj postupak.
Osvrćući se na nastanak znanstvenoga skupa, zahvalio je župniku Filipu Perkoviću, članovima inicijativnoga odbora te Katoličkom bogoslovnom fakultetu i Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku na prihvaćanju suradnje. Posebno je istaknuo doprinos znanstvenika koji su svojim izlaganjima rasvijetlili Astalošev život i djelovanje.
„Plod toga našega znanstvenoga skupa i svih napora bio je jučer u Osijeku u Vikarijatu, kada je osam doktora znanosti doista na ozbiljan način, znanstven, studiozan način obradilo teme koje smo predložili. Evo danas, hvala dragom Bogu, slavimo svečanu misu kao završetak toga ozbiljnoga puta i zahvalu dragome Bogu za uspjeh koji smo postigli“, rekao je daljski župnik, najavivši izdavanje zbornika s radovima znanstvenoga skupa.
Na kraju je zahvalio vjernicima Dalja koji su molitvom pratili postupak revizije presude i organizaciju znanstvenoga skupa, okupljenim svećenicima te svim sudionicima misnoga slavlja. Zatim je nadbiskupu Hraniću, koji ove godine obilježava 25. obljetnicu biskupske službe, David Sušac, zamjenik općinskog načelnika Općine Erdut, uručio prigodnu sliku daljske umjetnice Finke Ripić.
Ne uzvraćati jednakom mjerom, graditi mir i povjerenje
Na kraju slavlja nadbiskup Hranić zahvalio je Udruzi Hrvatskoga društva političkih zatvorenika – žrtava komunizma, odvjetniku Jonjiću, organizatorima znanstvenoga skupa, članovima organizacijskoga odbora i predavačima. Posebno je istaknuo doprinos Katoličkoga bogoslovnog fakulteta, Filozofskoga fakulteta i Hrvatskoga instituta za povijest, čije je sudjelovanje skupu dalo znanstvenu utemeljenost. Zahvalio je i daljskom župniku Mihaljeviću na inicijativi i ustrajnosti te izrazio želju da zbornik znanstvenih radova što prije bude objavljen kako bi rezultati istraživanja bili dostupni široj javnosti.
Osvrćući se na stradanje svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije nakon Drugoga svjetskog rata, Hranić je podsjetio na teške posljedice ratnih i poratnih godina, kada su brojni svećenici ubijeni, zatvoreni ili napustili zemlju. Istaknuo je da suočavanje s prošlošću zahtijeva spremnost na priznavanje vlastitih pogrešaka i nepravdi, bez ideoloških predrasuda i prikrivanja činjenica. Govoreći o važnosti istine i znanstvenoga istraživanja, nadbiskup je poručio: „Mi smo kao nadbiskupija, kao Crkva otvoreni za istinu, da se dođe istini do kraja i spremni smo suočavati se s tom istinom, pa i onda kad je ona neugodna za nas. Nije najvažnije što se u javnosti događa, što netko govori po forumima, nego je najvažnije što smo pred Bogom i tko smo pred Bogom. A do toga možemo doći i uz pomoć znanosti, objektivnih znanstvenih istraživanja.“
Hranić je pozvao vjernike da na počinjenu nepravdu ne uzvraćaju jednakom mjerom, nego da kao kršćani budu graditelji mira i povjerenja. Pritom je istaknuo kako tuđe ponašanje koje nije u skladu s Evanđeljem ne može biti opravdanje za nastavak spirale zla. Župljane Dalja ohrabrio je da budu svjesni vlastitoga dostojanstva i ljudskih slabosti te da ustraju u dobru.
Na kraju misnoga slavlja blagoslovljena je i spomen-ploča postavljena na ulazu u daljsku crkvu, koju su vjernici podigli u spomen na 1100. obljetnicu Hrvatskoga Kraljevstva.
M. Kuveždanin
