DALJ (TU) – Svečanim komemoracijskim programom ispred Postaje granične policije Dalj u subotu, 1. kolovoza 2026., je obilježena tužna 35. godišnjica smrtnog stradavanja 20 policajaca, 15 pripadnika Zbora narodne garde i četvorice pripadnika Civilne zaštite u tenkovskoj opsadi JNA i napadu srpskih paravojnih postrojbi na daljsku policijsku postaju 1991. godine. Zadušnica za pokojne te ukupno 193 žrtve ubijene na području Općine Erdut (Dalj, Erdut i Aljmaš) tijekom Domovinskoga rata održana je u daljskoj crkvi Sv. Josipa, nakon molitve uz spomen-obilježje.
Program sjećanja na tragičnu pogibiju 39 pripadnika PP Dalj otvoren je u 9 sati ispred Doma kulture u Dalju mimohodom ratnih zastava do PGP Dalj (Ulica Josipa Glibušića 1) gdje je održan središnji program u nazočnosti predstavnika državne i lokalne vlasti, udruga proizašlih iz Domovinskoga rata i građana. Sa pijetetom prema ubijenima pročitana su njihova imena čije su fotografije na zastavama u emotivnom dočeku skupa pronijeli trkači Memorijalne utrke „Dalj ’91.“, Policijska klapa sv. Mihovil iz Splita otpjevala je hrvatsku himnu, šutnjom je odana počast i otpjevane prikladne skladbe, dok su polaznici Policijske škole ispred policijske zgrade u počasnom stroju držali fotografije s imenima poginulih.
U utrci su sudjelovali pripadnici policije, vojske, civilne zaštite i građani simbolično odajući počast zaslužnima za obranu i slobodu hrvatske domovine. Ispred spomen-obilježja svečano su položeni vijenci i svijeće. U zajedništvu odavanja počasti sudjelovali su: obitelji poginulih branitelja i civila, potpredsjednici Vlade, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović i obrane Ivan Anušić, izaslanik potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja Stipo Rimac, glavni ravnatelj policije Nikola Milina, državni tajnici u MUP-u, predstavnici Ravnateljstva policije, MORH-a, Ministarstva hrvatskih branitelja, Ravnateljstva CZ, Osječko-baranjske županije sa županicom Natašom Tramišak, Grada Osijeka s dogradonačelnikom Draganom Vulinom, Općine Erdut i braniteljskih udruga.
Naposljetku komemoracijskog programa uz spomen-obilježje molitvu za pokojne predmolio je generalni vikar Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj mons. Ilija Jakovljević u zajedništvu policijskih kapelana iz Vinkovaca i Osijeka don Ivana Begovića i o. Stjepana Harjača, aljmaškog župnika i upravitelja Svetišta Gospe od Utočišta vlč. Tomislava Ćurića te mnoštva vjernika.
U daljskoj crkvi sv. Josipa zadušnicu za poginule branitelje i policajce, civile i ratne stradalnike predvodio je i propovijedao mons. Jakovljević. U misnom zajedništvu na oltaru su sudjelovali kapelani policijskih kapelanija: o. Ivan Harjač, fra Ivica Kyril Pavlović, don Ozren Bizek, don Ivan Begović, osječki župnik vlč. Filip Perković i daljski vlč. Ante Mihaljević. Liturgijsko pjevanje predvodila je Policijska klapa sv. Mihovil uz ravnanje Dine Dabre, a na misi su čitali policijski načelnici Mato Topić i Marcel Štrk.
„Krv mučenika sjeme je novih kršćana“
Uvodeći u propovijed mons. Jakovljević naglasio je kako darovati za drugog život je najviše što možemo učiniti, a naši branitelji su dali svoje života za nas koji danas živimo na ovim područjima te kazao: „Sv. Tertulijan je rekao: ‘Krv mučenika sjeme je novih kršćana’. Te iste riječi možemo primijeniti na naše branitelje: ‘Krv naših branitelja dar je našoj slobodi’. Ovo danas što imamo, što jesmo i što želimo biti, treba gledati kroz prizmu žrtve naših branitelja. Zato danas, dok obilježavamo 35. godina od stradanja Dalja i njezinih žrtava, moramo cijeniti žrtvu onih koji su svoje živote dali za Domovinu, a to znači za svakoga od nas.“
Upućujući na poslušano prvo čitanje Knjige proroka Jeremije (Jr 26,11-16.24) propovjednik je razložio što Jeremija poručuje onima koji traže njegov život – da poprave putove svoje i djela svoja i slušaju glas Gospodina, Boga svoga.
„Ove riječi poziv su svakom od nas da promotrimo svoj život i dopustimo da nam Gospodin govori. Kako je kobno kad’ slijedimo ideologije, kada mi grešnici pokušavamo odrediti što je put pravednikov. Ovdje u Dalju i Erdutu, kao i cijelom ovom kraju, vide se na svakom mjestu posljedice zla i mržnje. Jesu li popravili svoje živote oni koji su činili zlo u Dalju i slušaju li Gospodina? Ne znam. Oni nisu mjerilo našega ponašanja; djelovanja niti je njihov put naš put. Ono što znamo jest da nas njihove nanesene rane bole, ali oni nisu lijek našim ranama, nego Bog kojeg danas možemo slaviti zahvaljujući žrtvi naših branitelja. Slušali smo u evanđelju (Mt 14,1-12), Herodi daju nalog da se pravedniku, Ivanu Krstitelju, odrubi glava zbog jednog plesa. Kod Heroda se javlja grižnja savjesti, ali ide protiv svoje savjesti. Ima li grižnje savjesti kod onih koji su ovdje činili zlo? Herod nije mogao, htio, odustati od svoje zakletve, iako je dobro znao da čini zlo i nepravdu. Heroda je to stalno progonilo jer zlo nikada ne može donijeti mir“, promišljao je mons. Jakovljević te zaključio: „Najviše bi se slobodi trebali radovati, upravo, oni koji su sijali zlo i mržnju jer im je omogućeno izići iz svog zla i živjeti suživot u miru i pomirenju sa svojim susjedima Hrvatima. Ova komemoracija u Dalju i Erdutu, kao i mnoge druge, milosni su trenutci za obraćenje i kajanje; za povratak životu po savjesti ovo su trenutci da svi skupa, i mi koji smo bili žrtva, kao i oni koji su činili zločine, kažemo nikad više ratu! Da izađemo iz svojih podjela i različitosti te budemo nositelji Kraljevstva Božjega. Dragi branitelji, drage ožalošćene obitelji, vaše su rane vidljive i, možda se, svaki dan sve teže s njima nosite jer osjećate njihove posljedice. Neka vaša bol bude poziv na život po savjesti; neka iz vaših rana poteče milost oprosta i suživota. Ne dopustimo da nas savjest progoni; ne dopustimo da vas postupci onih koji su pobili vaše muževe, očeve, sinove i kćeri obeshrabre ili potaknu na zlo! Njihova krv dar je slobodi i da ju živimo u miru. Živimo tu slobodu u miru i ljubavi! Neprijatelj bi bio najsretniji da može izazvati u vašem srcu nemir, mržnju, osvetu… kako bi mogao opravdati svoje zločine i čekati prigodu za nove. Oprostimo onima koji nam žele zlo jer zlo nikad’ nema posljednju riječ! Posljednju riječ ima Bog komu se mi molimo i u koga vjerujemo.“
Na kraju mise domaći župnik Ante Mihaljević zahvalio je „za duhovno zajedništvu i molitvu za pokojne, ranjene i stradale u ratnim strahotama i za Domovinu“ te je s posebnim poštovanjem pozdravio obitelji poginulih, ubijenih, nestalih branitelja i civilnih žrtava, predstavnike udruga branitelja, ministarstava, hrvatske vojske i policije i sve koji su došli vjernički, domoljubno iz čista srca u Dalj na misu uz godišnje sjećanje.
„Svima nam je poznata strašna tragedija ’91. u Dalju i vrijeme okupacije kada su ubijene 193 osobe – branitelji, muškarci, žene, djeca u zlu koje se ovdje događalo. Ne može nas zarobiti prošlost, mržnja jer vjerujemo čvrsto u Boga koji je gospodar života i smrti, Boga koji nam je dao snagu da se vratimo na ove naše prostore, obnovimo naše domove i koliko je moguće obnovimo normalan život u obiteljima. Dao Bog da plod i ovogodišnjeg susreta, misnoga slavlja i molitve ispred policijske postaje, zaista, bude još jača, življa vjera, jače i življe domoljublje i čovjekoljublje. I da u tom duhu izgrađujemo život naših obitelji, župne zajednice i život Crkve u našemu narodu. Bez, doista, žive vjere nemoguće je sagledati svu strahotu rata, nemoguće je sa smislom gledati u budućnost. Jedino Bog živi daje nam snagu, nadu, radost i vedrinu“, naglasio je vlč. Mihaljević.
Zajedništvo je nastavljeno druženjem u župnom Pastoralnom centru nazvanom po daljskom župniku vlč. Josipu Paviću koji je ’91. s više župljana uspio kroz polja pješice spasiti život, no preminuo je 1992. godine. Katolička crkva u okupiranom Dalju minirana je i srušena 17. svibnja 1992., a sadašnja župna crkva sagrađena je 2004. na temeljima neogotičke srušene s novim 37-metarskim zvonikom i posvećena 15. lipnja 2025. godine. Tekst i fotografije Nevenka Špoljarić
