Održani Caritasovi regionalni seminari 2026.
OSIJEK (TU) – Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije od 5. do 14. listopada 2026. godine, u suradnji s dekanatskim povjerenicima za Caritas i župnicima, organizirao je šest regionalnih seminara za djelatnike, volontere i članove Odbora za karitativnu djelatnost pri župnim pastoralnim vijećima. Nadahnuti riječima Apostolske pobudnice pape Lava XIV. „Dilexi te“ – „Ljubio sam te“ – 105 djelatnika, volontera i članova župnih odbora za karitativnu djelatnost iz 32 župe Đakovačko-osječke nadbiskupije promišljalo je o poslanju Caritasa i konkretnim putovima služenja najpotrebitijima. Seminari su održani u Donjem Miholjcu, Vinkovcima, Županji, Kuševcu, Osijeku i Slobodnici.
Od duhovnog promišljanja do konkretnih djela ljubavi
Središnja tema ovogodišnjih seminara bili su određeni dijelovi Apostolske pobudnice Dilexi te, osobito brojevi 108–114, u kojima Sveti Otac promišlja o odnosu prema siromašnima, odgovornosti kršćanske zajednice i neodvojivosti vjere od djelotvorne ljubavi prema bližnjemu.
U prvom dijelu seminara sudionici su, uz duhovna promišljanja predavača, bili pozvani otkriti dubinu kršćanskoga poziva na ljubav prema siromašnima i ranjivima. Promišljanja uz temu predvodili su vlč. Josip Antolović, vlč. Đuro Blumenšajn, vlč. Robert Jugović, vlč. Matija Aušić, vlč. Dejan Čaplar i vlč. Robert Farkaš.
Polazeći od poruka papine pobudnice, u središtu promišljanja našla se važnost prepoznavanja čovjeka u potrebi kao osobe dostojne poštovanja, blizine i ljubavi, a ne samo kao primatelja materijalne pomoći. Susreti su podsjetili da siromaštvo nije uvijek vidljivo te da se iza svake potrebe nalazi konkretna ljudska priča, sa svojim poteškoćama, nadama i čežnjom za prihvaćanjem.
Posebno je odjeknuo poziv da se prema siromašnima ne treba odnositi s predrasudama, ne promatrati ih isključivo kroz njihove životne okolnosti. Kršćanska ljubav poziva nas da zastanemo, saslušamo, pokažemo razumijevanje i budemo blizu čovjeku, ne uskraćujući mu dostojanstvo ni onda kada se njegov život ne uklapa u naša očekivanja, istaknuli su predavači.
Volonteri – lice blizine i djelotvorne ljubavi
Drugi dio seminara bio je posvećen radu u skupinama. Sudionici su promišljali o konkretnim primjerima iz svakodnevnog rada župnih Caritasa te nastojali povezati duhovne poticaje s izazovima s kojima se susreću u služenju potrebitima.
Upravo je taj dio susreta pokazao koliko je vrijedno iskustvo ljudi koji svakodnevno djeluju na terenu. Volonteri, djelatnici i članovi župnih odbora svojim su iskustvima pridonijeli zajedničkom promišljanju o tome kako prepoznati potrebe u svojoj sredini, kako pristupiti osobama koje žive u osamljenosti i nesigurnosti te kako pomoć učiniti osobnijom, dostupnijom i učinkovitijom.
Razmjena iskustava podsjetila je da karitativno djelovanje ne počinje i ne završava podjelom materijalne pomoći. Ono uključuje vrijeme koje darujemo drugome, spremnost na slušanje, posjet osamljenoj osobi, pruženu riječ ohrabrenja i ustrajnost u praćenju onih koji se nalaze u teškim životnim okolnostima. Takvi, naizgled mali koraci često postaju najjasniji znakovi da čovjek nije zaboravljen.
Zajednički poziv na nove korake
Sudionici šest regionalnih seminara ponijeli su sa sobom poticaj da poruke Apostolske pobudnice Dilexi te nastave živjeti u svakodnevnom radu svojih župnih zajednica. Susreti su još jednom potvrdili važnost povezivanja duhovnosti i konkretnog djelovanja, suradnje župnika, dekanatskih povjerenika, djelatnika i volontera te otvorenosti prema potrebama ljudi koji žive u siromaštvu, osamljenosti ili drugim oblicima ranjivosti.
Zajednički zaključak ovih susreta može se sažeti u jednostavan, ali zahtjevan poziv: ne ostati ravnodušan pred čovjekovom potrebom, nego je prepoznati, približiti joj se i odgovoriti djelima ljubavi. Svaki župni Caritas, osnažen vjerom, zajedništvom i spremnošću svojih volontera, može biti mjesto na kojem se Božja ljubav očituje u konkretnim ljudskim susretima.
„Regionalni seminari zato nisu bili samo prilika za stjecanje novih spoznaja, nego i poticaj za obnovu osobne i zajedničke odgovornosti, a poruka Dilexi te ostaje trajni podsjetnik da se vjerodostojnost kršćanskog svjedočenja prepoznaje i u načinu na koji gledamo, slušamo i ljubimo one koji su najpotrebniji naše blizine. Jer ljubav prema siromašnima nije tek jedna od aktivnosti Crkve. Ona je sastavni dio njezina poslanja – i poziv svakome od nas da svojim vremenom, darovima i djelima pokaže čovjeku u potrebi: nisi sam, važan si i ljubljen si“, istaknuo je Mišo Lukačević, pomoćnik ravnatelja Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije