BAŠKE OŠTARIJE (TU) – Ured za pastoral mladih Đakovačko-osječke nadbiskupije organizirao je od 17. do 24. kolovoza 2026. ljetni, duhovno-rekreativni program za mlade, studente i radničku mladež pod nazivom A&D u Pastoralnom centru Baške Oštarije, koji je spojio adrenalin i duhovnost. Program je vodio vlč. Filip Sertić, nadbiskupijski povjerenik za mlade zajedno sa animatorima: s. Zrinka Vuković, Mia Mitrović, Anamarija Buzgo, Matej Prljević, Hrvoje Burić i Mihaela Hrnjkaš.
Svakodnevni program sadržavao je jutarnju zajedničku molitvu, doručak, a potom svjedočanstvo ili nagovor na određenu temu i misno slavlje, a nakon toga uslijedio bi zajednički dnevni izlet. Po povratku s izleta, uslijedila je večera te večernji dio programa, radionica, zajednički osvrt kroz magis krug, animirano klanjanje i druženje.
Tijekom zajedničkog tjedna mladi su se upoznavali kroz razne igre i išli na kupnje u Karlobag. Animator Hrvoje je svjedočio o ključnim događajima svoga života. S. Zrinka je govorila o važnosti rada i molitve te kako ustrajati u molitvi i kada nam se ne da ili kada nam molitva nije onakva kakvu bismo mi htjeli. Posjetili su otok Rab i njegove znamenitosti. Tema četvrtoga dana bila je povezanost sporta i duhovnosti o kojoj je govorio bogoslov i animator Matej. Pojasnio je na koji način ono što vidimo u sportu, trud, rad i treninge je moguće primijeniti i u duhovnosti. Također je bilo riječi i o nekim krivim slikama ljudskog tijela, krivim nastojanjima u ugađanju ljudskom tijelu koje onda vode i u krive slike u duhovnosti. Toga dana mladi su proveli vrijeme u adrenalinskom parku Likos.
U petak, 21. kolovoza tema dana je bila prehrana, različite zablude, krive informacije, ali i osobno iskustvo. Animatorica Mia je ponudila nekoliko savjeta kako živjeti što ispravnijeg tijela i duha, gdje pronalaziti potporu i podršku. Uslijedio je put na otok Pag gdje su mladi posjetili siranu Gligora, vidjeli i čuli o prepoznatljivim paškim sirevima, njihovom nastanku, čuvanju, proizvodnji te nakon toga kušali oko 10 vrsta različitih sireva. Na večernjoj misi vlč. Sertić je promišljao o duhovnoj hrani – euharistiji.
Sljedećega dana mladima se priključio vlč. Nikola Turkalj, ekonom Gospićko-senjske biskupije i voditelj Pastoralnog centra na Baškim Oštarijama koji je predvodio mlade na planinarenju po Velebitu do vrha Konjevače (1381 m). Po dolasku na sam vrh uz prekrasan pogled na Dalmaciju, vlč. Sertić promišljao je o temi razlučivanja, kako razlučiti od koga dolazi neki poticaj, ponajviše po primjeru sv. Ignacija, a potom i dao mladima nekoliko uputa koje će im koristiti za večernje razmatranje. Nakon odmora i večere, mladi su po detaljnim uputama osobno razmatrali vježbu Dvije zastave.
Nedjeljno jutro sudionici su započeli jutarnjom misom u kojoj je vlč. Sertić promišljao o temi poslanja. Osobno poslanje naspram osobne grešnosti je stalna borba koju vodimo. Često upadamo u zamku da stalno čekamo pravi, savršen trenutak za djelovanje, onda kad mi mislimo da smo sposobni ili sveti. To odgađanje može potrajati jer mi nikad nećemo biti dovoljno sveti ili savršeni da bismo mogli djelovati. Svetost ne znači da smo bez grijeha, nego da nas Bog odabire, u tome svemu i čisti, a svetost je proces koji dolazi, tumačio je. Dva su koraka prije poslanja: susret s Božjim pozivom i sa samim sobom. U Bibliji čitamo, dok su proroci bili zagledani u sebe, svoju malenost, grijehe ili nesposobnosti, nisu mogli djelovati, rekao je vlč. Sertić.
„Mi se isto tako prvo zagledamo u sve ono što ne možemo, sve što nam stvara prepreku i ne možemo izaći iz toga. Kako nismo pozvani sami na nešto, ne možemo si sami ni pomoći. Treba nam zajednica, iskustvo, podrška i molitva zajednice. U susretu sa zajednicom, zajedno procjenjujemo je li to nešto bio autentični poziv i zajednica nam pomaže da utvrdimo što točno trebamo činiti“, naglasio je vlč. Sertić.
Uputio je da ćemo nekada morati odustati od svojih zamisli jer je potreba zajednice drugačija, neće biti onako kako smo htjeli, ali da upravo to čisti i oslobađa. Svijest da smo poslani drugima znači da ne idemo samo onima koji mi se sviđaju i ne činimo samo ono što nam se sviđa i što je ugodno. Ustvrdio je da smo često tjerani onima koji su nam najteži, ali da se tu najviše posvećujemo jer prelazimo preko sebe. Isus uz poslanje veže i temu oproštenja, da naše srce ne može biti slobodno dok nismo oprostili, a oprost je stalni proces.
Na kraju promišljanja vlč. Sertić potaknuo je sve mlade da u danu učine nešto za drugoga: izreknu molitvu, lijepu riječ, razgovaraju, da pokušaju izaći iz svoje komfor zone u zonu onoga na što ih Bog potiče.
Posljednjega dana ljetovanja nakon misnog slavlja i zajedničkog fotografiranja, uslijedio je put za Rastoke, zajedničko kupanje, odbojka i druženje, a potom i povratak u Slavoniju. Anamarija Buzgo
