STARI JANKOVCI / NOVI JANKOVCI / BANJA LUKA – Biskup u miru, mons. dr. Franjo Komarica, održao je u korizmi 2026. godine duhovnu obnovu u Župi Uznesenja Blažene Djevice Marija u Starim Jankovcima i tom je prigodom pozvao Jankovčane da posjete Banjolučku biskupiju. Taj se odaziv ostvario cjelodnevnim hodočašćem, predvođenim jankovačkim župnikom Matom Špoljarom, u organizaciji Katoličke laičke udruge „Radost“, u subotu 22. kolovoza. Brigu oko organizacije hodočašća preuzela je Ružica Banovak, predsjednica Udruge. Autobus hodočasnika iz Starih i Novih Jankovaca bio je potpuno ispunjen, a hodočašću su se pridružile s. Marija Sonja Kaurin, čija je obitelj 1993. prisilno prognana iz Banja Luke, i s. Marija Stela Filipović, rođena Jankovčanka.
U ranim jutarnjim satima krenulo se na put koji je odmah na početku bio ispunjen molitvom krunice, s uvodnom meditacijom i pjesmom. Na benzinskoj postaji pred ulazom u Banja Luku hodočasnike je dočekao domaćin, mons. Komarica, vozeći se pred njima u osobnom automobilu i tako usmjeravajući autobus hodočasnika prema Franjevačkom samostanu na Petrićevcu. Srdačno ih je dočekao fra Domagoj Šimić, gvardijan, koji ih je upoznao sa stanjem vjerskoga života u Župi.
Na molitvu i zahvalnost potaknula je sve činjenica da Župa broji oko 170 vjernika, ali da nastoje voditi i dječji vrtić, i studentski dom, i starački dom, kako bi ohrabrili vjernike da ovdje ostanu. Nakon kratke okrjepe slijedilo je svečano euharistijsko slavlje koje je predslavio mons. Komarica, a koncelebrirali su fra Domagoj i vlč. Mato. Prije mise oci franjevci bili su na raspolaganju hodočasnicima za ispovijed, a misa je slavljena u čast sv. Franje Asiškoga, kojom su prigodom hodočasnici izmolili potpuni oprost u Godini 800. obljetnice preminuća sv. Franje Asiškoga.
Nakon objeda uslijedio je posjet Trapističkom samostanu. Hodočasnike je dočekao, sada jedini redovnik, otac Zvonko Topić, tumačeći im povijest i značenje samostana, i nekad, i sad.
Posebno potresan bio je posjet Župi sv. Terezije od Djeteta Isusa u Presnačama. Župna je kuća u noći s 11. na 12. svibnja 1995. godine bila spaljena, a u njoj su izgorjeli župnik Filip Lukenda i časna sestra milosrdnica Cecilija Grgić. Domaćin, župnik Ivica Božinović, proveo ih je kroz obnovljenu crkvu i župnu kuću, i na mjesto gdje su svećenik i redovnica položili život za Krista. Šutnja i molitva ispunile su prostor, molitva da krv mučenika bude sjeme obnovljene vjere nas, kršćana.
Hodočašće je završilo u banjolučkoj katedrali sv. Bonaventure, srcu Biskupije, koje u svom krilu, šatoru, prikuplja molitve, vapaje, žrtve i podiže ih k Nebu, moleći Božji blagoslov, snagu i proviđenje za budućnost. Desno od ulaza u katedralu je soba u kojoj su moći blaženoga Ivana Merza i sarkofag u kojem je Blaženik bio u Zagrebu sahranjen. Na mjestu, na kojem je svoju molitvu Bogu uputio sv. papa Ivan Pavao II., pred kipom Gospe Lurdske pred kojim se i sam Blaženik molio, dizale su se Bogu i molitve svih hodočasnika.
Teško se bilo rastati od dragoga Biskupa. Njegove su riječi bile melem i ohrabrenje. Iako su svi hodočasnici bili svjesni koliko on ohrabrenja treba, ipak on je hrabrio i poticao sve na život po evanđelju, a to znači na život strpljivog i ustrajno nošenja križa i bezuvjetnoga praštanja, po uzoru na Gospodina našega Isusa Krista.
Osnaženi svjedočanstvom vjere, dobrote, nesebičnosti, hodočasnici su pobožno obilazili sveta mjesta hodočašća, ne tužeći se na umor i žegu dana, te su i sami pokazali koliko ljube Krista, Gospu i sve svete uzore vjere, rastući u spoznaji da bez križa nema puta kojim bi se mogli popeti do Neba.
s. Marija Stela Filipović
