Duhovne vježbe kapucina u Osijeku: Od Krista pozvani i poslani biti vjerodostojni svjedoci

OSIJEK (TU) – U godini velikoga Franjevačkog jubileja, kada se obilježava 800. obljetnica smrti sv. Franje Asiškoga, u kapucinskom samostanu sv. Jakova Starijega u Osijeku od 16. do 20. studenoga održane su duhovne vježbe za fratre kapucine iz Osijeka, Zagreba, Varaždina i Dubrovnika. Desetak sudionika promišljalo je o temi „Od Krista pozvani i poslani biti vjerodostojni svjedoci“, a voditelj je bio fra Štefan Kožuh, kapucin Slovenske provincije, nekadašnji generalni vikar Kapucinskoga reda, a danas odgojitelj postulanata u Vipavskom Križu.

Govoreći o važnosti duhovnih vježbi kao vremena povlačenja iz svakodnevnih obveza, sabranosti i produbljivanja odnosa s Bogom, fra Štefan istaknuo je kako u poslanju i služenju drugima (ad extra) nikada ne smije biti zanemarena briga za vlastiti duhovni život (ad intra). Pritom je podsjetio na riječi sv. Karla Boromejskog: „Nemoj zbog svega zanemariti brigu o sebi. Nemoj se tako izdašno drugima porazdijeliti da tebi ne bi od tebe ništa preostalo.“

Razmatranja su bila usmjerena na blizinu s Kristom i radikalnost evanđeoskog života po uzoru na sv. Franju Asiškoga, s posebnim naglaskom na molitvu, slušanje Božje riječi i poslanje. Voditelj je isticao važnost otvorenosti djelovanju Duha Svetoga te svakodnevnog vraćanja Svetomu pismu.

„U ovome svijetu i samoj Crkvi ne postoji ništa snažnije i moćnije od Božje riječi. Stoga je nužno uvijek iznova vraćati se njezinu čitanju i osobnom razmatranju, a što nam svakako lijepo i konkretno omogućuje svakodnevno sudjelovanje u misi“, istaknuo je fra Štefan.

Posebnu je pozornost posvetio molitvenom čitanju Svetoga pisma (lectio divina) kao svakodnevnoj duhovnoj hrani Bogu posvećenih osoba. Slušanje Božje riječi, naglasio je, nije samo priprema za njezino naviještanje drugima, nego ponajprije osobni susret koji se tiče svakoga pojedinca. Polazeći od evanđeoskih tekstova i Kapucinskih konstitucija, sudionike je poticao na preispitivanje vlastitoga življenja redovničkog poziva, prepoznavanje Božje volje i prisutnosti te odgovor na poziv konkretnoga navještaja.

U razmatranjima je naglašena važnost traženja Božje volje, na kojoj je osobito inzistirao sv. Franjo, jer se u nastojanju da se bude jedno s Kristom pronalazi temelj redovničkog života i poslanja. Podsjećajući na riječi sv. Katarine Sijenske, istaknuta je potreba da se najprije bude sjedinjen s Kristom kako bi se potom moglo zapaliti svijet. Za takav je odgovor potrebna vjera, Božji dar koji traži otvoreno ljudsko srce i suradnju, a očituje se u molitvi, predanju i poslanju.

Završno razmatranje bilo je usredotočeno na Lukin evanđeoski izvještaj o pozivu učenika (Lk 5, 1-11). Polazeći od Isusova poziva da izvezu na pučinu, sudionici su potaknuti ne dopustiti da ih vlastita ograničenost i grešnost zaustave u odgovoru na Božji poziv. Ne bojati se znači biti svjestan Božje prisutnosti i pouzdati se u njega.

Program duhovnih vježbi obuhvaćao je prijepodnevne i poslijepodnevne nagovore, misu, molitvu Časoslova, klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom te osobno razmatranje i molitvu u šutnji. Bilo je to vrijeme obnove osobnoga odnosa s Kristom i preispitivanja načina na koji se evanđelje i franjevačko-kapucinski poziv ostvaruju u svakodnevnom životu i pastoralnom služenju. U ime samostana i sudionika, zahvalu voditelju duhovnih vježbi uputio je gvardijan fra Juro Šimić. Kapucinski samostan Osijek

Scroll to Top