ĐAKOVO (TU) – Više od 160 vjeroučitelja Đakovačko-osječke nadbiskupije sudjelovalo je na Danu vjeroučitelja, subotu, 20. lipnja 2026. održanom u Đakovu. Gosti na Danu vjeroučitelja bili su vjeroučitelji Srijemske, Subotičke i Zrenjaninske biskupije.
Program toga Dana započeo je u Dvorani biskupa Mandića u zgradi Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice molitvenim slavljem kojega su pripremili i vodili vjeroučitelji Antonela Klisović, Marijana Kelava i Dino Klem, uz pjesmu i pratnju bubnjeva i gitare vjeroučitelja Danijela Leke i Igora Grubišića.
Molitva je u središtu imala tekst iz Matejevog evanđelja, a meditacija je uključila svakodnevne borbe vjeroučitelja, kojega često zahvaća umor zbog izvanjskog aktivizma a nutarnje iscrpljenosti, koja je vodila vjeroučitelje prema izvoru snage i poziva: Isusovog srca i vjeroučiteljeve malenosti pred Otajstvom kojega naviješta.
Nakon molitve vjeroučitelje je ispred Katehetskog ureda pozdravila predstojnica dr. Teuta Rezo, prisjećajući se susreta vjeroučitelja u Subotici prije dvije godine, a zatim su se prigodnim riječima obratili nadbiskup Đuro Hranić, predstojnik Katehetskog ureda Subotičke biskupije dr. sc. vlč. Tibor Szőllősi i preč. Josip Ivešić, generalni vikar Srijemske biskupije, prenoseći pozdrave svojih biskupa.
Uslijedio je prigodni program kojega su vodile vjeroučiteljice Valentina Čutura i Jelena Sremac Glibušić. Vjeroučiteljice su spontano provele vjeroučitelje kroz jednu školsku godinu sa svim izazovima, milosnim trenucima, uporištem kojega vjeroučitelji pronalaze u Božjoj riječi te znakovima nade njihovog poziva. Program su obogatile dvije kreativne izvedbe s ovogodišnje vjeronaučne smotre Vjedra, koje su prikazale učenice Srednje strukovne škole iz Vinkovaca s vjeroučiteljicom Anitom Bošnjak i učenici iz OŠ Josipa Antuna Ćolnića iz Đakova s vjeroučiteljicom Ivankom Vukojević. Prvi dio susreta završio je filmom kojega je pripremio vjeroučitelj Marijan Lončar, pod nazivom To smo mi, vjeroučiteljice i vjeroučitelji.
Vjeroučitelji su zatim posjetili đakovačku katedralu, kroz koju ih je stručno provela vjeroučiteljica Nataša Šantić, a zatim i kroz kriptu katedrale. Brojni vjeroučitelji uputili su se, preko đakovačkog korza do župne crkve Svih svetih, ili Male crkve kako ju Đakovčani od milja zovu.
Središnji dio Dana vjeroučitelja bilo je misno slavlje u crkvi Presvetog Srca Isusova, u samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa koje je predvodio nadbiskup Đuro Hranić. Koncelebrirali su: vlč. Tibor Szőllősi, vlč. Robert Almaši, župnik u Bilju i vlč. Nikola Klemen, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata te još jedan svećenik.
Nadbiskup Đuro je homiliju započeo promišljanjem o svakodnevnim pitanjima i brigama koje opterećuju čovjeka, a na temelju naviještenog dnevnog evanđelja. „Kako ići naprijed, kako prehraniti obitelj, kako zaraditi za život, sačuvati i naći radno mjesto, kako se izboriti za djelić mjesta i dostojanstva pod kapom varljive zakonitosti zarade i tržišta?“- zapitao se nadbiskup suprotstavljajući navedeno Isusovu pozivu u evanđelju gdje kaže: Pogledajte ptice nebeske. Ne siju, ne žanju, ne sabiru u žitnice pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Pogledajte i ljiljane poljske! Ne muče se niti predu. A Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. U tom smislu mons. Hranić je rekao da je Isus i te kako bio realan i poznavao je stvarnost ljudskoga života no: „Očito je da je pokušao ljudima prenijeti jedno drukčije i novo iskustvo vrednovanja i življenja života. Svojim životom i djelovanjem on je želio čovjeku ne samo vratiti vjeru u smisao života, nego mu želi pokazati put u sretniji zemaljski život i način otkrivanja životnoga smisla te trajnih neprolaznih vrijednosti, koliko god taj put bio težak.“
Tumačio je dalje nadbiskup Đuro da život nema svoje ishodište u nama samima, premda se kroz nas očituje i da je život dar koji ne podliježe logici niti zakonitosti tržišta, isplativosti i koristi. Za takav stav i prihvaćanje potrebna je vjera i potpuno povjerenje u Boga koji se brine za čovjekov život.
„Tek dajući svoje povjerenje temeljnome smislu – Bogu, čovjek pravo uviđa koje su stvarne životne potrebe. Zato smo pozvani najprije tražiti Kraljevstvo i pravednost njegovu, a to znači Božju prisutnost u našemu životu i u našim odnosima da bismo osjetili i razumjeli, premda i kroz križ, čemu i kako živjeti,“ rekao je mons. Hranić.
Na kraju homilije nadbiskup Đuro je rekao: „Samo povjerenje da Otac nebeski zna što nam je potrebno i vjernost njemu donose nam istinski, sretan, ispunjen i smislen život. I to treba biti i naš vjeroučiteljski identitet i naša svjedočka poruka našim vjeroučenicima, kolegama u zbornicama, roditeljima naših učenika i ostalim vjernicima. Koliko god je ta poruka i za nas same zahtjevna, ali ona je istinski privlačna i istinska osloboditeljska – i za nas i za djecu i mlade, za njihove roditelje i društvo kojima smo poslani. To je bila i temeljna poruka sv. Franje, čije se 800. obljetnice smrti sjećamo ove godine. Ta nas je poruka dovela u ovu samostansku crkvu.“
Nadbiskup je pozvao vjeroučitelje da zajednički mole potpuni oprost i da se još više zagledaju u lik sv. Franje te ohrabreni svjedočanstvom i porukom njegova života još više zavole Isusa i s novim oduševljenjem prionu uz njegove evanđeoske ideale.
Pjevanje tijekom euharistijskog slavlja predvodio je zbor vjeroučitelja skladnim pjevanjem, uz orguljsku pratnju vjeroučitelja Ivana Rakonce.
Dan vjeroučitelja, uz zajednički ručak i veselo druženje, nastavio se do kasnih poslijepodnevnih sati, u dvorištu Nadbiskupskog doma u hladu velike lipe. Vjeroučitelji su izrazili važnost ovakvih međubiskupijskih susreta, koji ih vraćaju na izvore poslanja i poziva, ali i na potrebu zahvalnosti zbog svega što im je darovano u susretu jednih s drugima. Katehetski ured/Foto: Mihael Kelbas
