
OSIJEK (TU) – „Dragi Bog i Crkva nas sve pozivaju da budemo odgovorni župljani i vjerodostojni svjedoci Kristova evanđelja koji se rado i velikodušno ugrađuju u život i poslanje svoje župe” – istaknuo je đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić predvodeći svečano euharistijsko slavlje u nedjelju, 15. studenoga 2026., u Župi sv. Ćirila i Metoda u Osijeku, koja je proslavila 50. obljetnicu osnutka – pola stoljeća vjere, molitve, zajedništva i ljubavi.

U zajedništvu s nadbiskupom slavili su pomoćni biskup Ivan Ćurić, domaći župnik i dekan Osječkog istočnog dekanata Ante Šiško, bivši župnici Mato Gašparović i Alojz Kovaček, redovnici fra Venancije Mihaljević, OFM, o. Ignacije Belak, DI, i fra Juro Šimić, OFMCap, te pastoralni suradnici o. Ljubomir Sturko i vlč. Luc Assogba Gbetondji. Službu ceremonijara obavljao je domaći župni vikar Karlo Strišković.

Župnik Šiško pozdravio je okupljene vjernike, predstavnike društvenoga i javnoga života, svećenike i redovnice te zahvalio svima koji su tijekom proteklih pedeset godina gradili župnu zajednicu, rekavši: „S dubokom zahvalnošću Bogu obilježavamo naš veliki jubilej, pedeset godina od osnutka Župe sv. Ćirila i Metoda ovdje u Osijeku. Godina 1976. bila je prekretnica u kojoj je na ovom mjestu zasađeno sjeme nove župne obitelji.”

Zatim je rekao: „Tijekom proteklih pola stoljeća to je sjeme, zalijevano Božjom milošću te trudom mnogih svećenika, redovnica i požrtvovnošću vas, dragih župljana, izraslo u snažno i prepoznatljivo stablo vjere. Naši nebeski zaštitnici, sveti Ćiril i Metod, cijelim su nas ovim putem učili koliko je važno slušati i živjeti Božju riječ. Pod njihovim zagovorom naša je crkva postala dom u kojem su se generacije krstile, krizmale, vjenčavale i s nadom ispraćale svoje najmilije u vječnost. Župa nisu samo ovi zidovi oko nas. Župa ste vi, draga braćo i sestre, živo kamenje ugrađeno u Kristovo tijelo.“
Nadbiskup Hranić na početku misnoga slavlja čestitao je župljanima zlatni jubilej, podsjetivši da je župa osnovana dekretom blagopokojnoga biskupa Ćirila Kosa, izdanim upravo na taj dan prije pedeset godina, 15. studenoga 1976. godine.
Sve pripada Gospodinu

U homiliji se nadbiskup Hranić osvrnuo na evanđeoski tekst o talentima, povezujući ga s jubilejskom godinom i odgovornošću svakoga vjernika za život i poslanje župne zajednice. U tom je kontekstu podsjetio na riječi bivšega župnika Gašparovića, izrečene tijekom trodnevne duhovne priprave, o biblijskim temeljima i značenju jubilejske pedesete godine: „U temelju jubileja nalazi se velika istina: sve pripada Gospodinu. Zemlja pripada Bogu. Život pripada Bogu. Vrijeme pripada Bogu. Sve što jesmo i što imamo primili smo kao dar.”
Nadbiskup je potom istaknuo kako upravo o tome govori i evanđeoski tekst, podsjećajući da čovjek sve što posjeduje prima iz Božje ruke te da ga Bog poziva da bude njegov suradnik i upravitelj stvorenoga svijeta.

Govoreći o odgovornosti za primljene darove, nadbiskup je istaknuo: „Vjernost Bogu kroz čitav život očituje se tako da se trudimo, zalažemo, da budemo kreativni, da surađujemo s drugima te da donesemo plodove onoga što nam je povjereno i što smo primili, kao i dvojica slugu u evanđeoskom tekstu. Onaj koji je primio pet talenata stekao je drugih pet, a onaj koji je primio dva stekao je druga dva.“
Upozorio je da strah, pasivnost i zatvaranje u vlastitu sigurnost mogu spriječiti čovjeka da razvije darove koje je primio te je, osvrćući se na sliku sluge koji je zakopao primljeni talent, upozorio na opasnost vjere koja se svodi samo na ispunjavanje obveza, bez osobnoga odnosa s Bogom i radosti življenja vjere.
Bezbroj misa, izmoljenih krunica, postova…

Govoreći o pedesetoj obljetnici župe, nadbiskup je istaknuo kako ona nije samo prigoda za prisjećanje na protekle godine, nego i poziv na aktivno sudjelovanje u njezinu budućem životu i poslanju. „Rizik o kojemu govori današnji evanđeoski tekst nije, dakako, poziv na rizik s ciljem ostvarivanja što većega ekonomskoga profita, nego se radi o riziku i izazovima onoga koji je spreman prihvatiti suradnju s Bogom i svoj dio kršćanske odgovornosti za život župne zajednice te ostvarenje njezina svjedočanstva, zadaća i poslanja u društvu u kojemu živimo…”

Podsjetio je da je svaka župa mjesto gdje se naviješta Evanđelje, slavi Boga i žive evanđeoske vrednote, savjeti i ideali te gdje vjera nije apstraktna ideja, nego svakodnevna stvarnost. Zatim je uputio: „Zlatni jubilej, pedeseta obljetnica osnutka župe, važan je trenutak za prisjećanje na hod župne zajednice i na naš osobni rast u njoj kroz minulih pedeset godina. Ali ta obljetnica nije samo prilika za prisjećanje na povijest, nego ona predstavlja i snažan poziv svima nama da preuzmemo svoj dio odgovornosti te aktivnu ulogu u izgradnji budućnosti svoje župe i za ostvarenje njezina poslanja u ovome gradu i u našoj nadbiskupiji.“

Nadbiskup je zatim zahvalio svima koji su tijekom pola stoljeća pridonosili životu župe: „Molitva je bila i ona, dakako, ostaje prva i posljednja riječ i ove župne zajednice. Ako očima vjere i duha gledamo njezinu stvarnost, onda vidimo i postajemo svjesniji da je u nju ugrađeno bezbroj misa, izmoljenih krunica, postova. I zato zahvaljujemo za svećenike, časne sestre, pobožne župljane i suradnike te za njihov trud i napore kojima su pridonosili odgoju u vjeri i rastu vjere u trajno nadolazećim generacijama župljana, za sve žrtve i materijalne darove brojnih župljana i za sve što je postignuto na materijalnom i graditeljskom planu, a postignuto je puno. Koliko god vidimo da nije sve gotovo, postignuto je puno.“
Počeci na kiši i snijegu, uz vjeru i pobožnost župljana

Prisjetio se i početaka župne zajednice, kada su se vjernici okupljali na otvorenom, u teškim vremenskim uvjetima. Posebno je spomenuo nekadašnjega župnika Josipa Majdandžića i njegov trud oko izgradnje župnoga središta, istaknuvši kako je njegov svećenički život ugrađen u temelje i život ove župe. „Sjetite se samo vi stariji kad je počeo život župe tu vani na dvorištu, na kiši, na snijegu. I sam se sjećam da sam kao svećenik dolazio nekoliko puta ovamo i divio se vjeri i pobožnosti župljana koji su dolazili, stajali pod kišobranima na hladnoći…“, rekao je nadbiskup Đuro i pozvao vjernike da jubilej bude i prigoda za promišljanje o trenutačnom stanju duhovnoga, molitvenoga, sakramentalnoga, pastoralno-katehetskoga života ove župne zajednice.

Posebno se osvrnuo na odgovornost roditelja u prenošenju vjere djeci i mladima, rekavši: „Prenošenje vjere mladim generacijama prvenstvena je odgovornost roditelja kroz obiteljsku molitvu, njihov sakramentalni život kojim pružaju primjer svojoj djeci, kroz roditeljsko poučavanje i odgoj djece i mladih, kroz vjerski život i praksu u obitelji te kroz dobar primjer roditelja koji onda vode brigu i o uključivanju obitelji i djece u molitveni i liturgijski život u župnoj zajednici, osobito o sudjelovanju djece na nedjeljnoj misi, na redovitoj župnoj katehezi, o tome da djeca redovito upisuju i pohađaju vjeronauk u školi. Ne može nitko naše mlade generacije, našu djecu i mladost odgojiti u vjeri, posredovati im iskustvo vjere ako to ne čine prvenstveno roditelji, jer svi drugi, i župna zajednica i vjeronauk u školi, svi smo samo delegirani odgojitelji koji možemo pomoći roditeljima, ali nikad ih ne možemo zamijeniti.“

Ističući: „…svi smo zajedno Crkva, svi smo zajedno župa i župnu zajednicu možemo graditi samo svi zajedno. Jedni druge u tome trebamo, ali jedni bez drugih ne možemo“, nadbiskup Đuro roditelje je pozvao: „Nemojte da vjerski odgoj naše djece i mladih bude zadnja briga roditelja, da se olako ponašamo prema tome i da ih lišavamo nutarnjega duhovnoga uporišta i svijesti da je svaki čovjek stvorenje Božje, da je voljen od Boga.“
Povjerenje u Boga i ljude

Podsjećajući da ova župa obilježava i 30. obljetnicu početka izgradnje župne crkve te 20 godina od ulaska vjernika u novi crkveni prostor, nadbiskup je istaknuo potrebu njegova dovršetka i uređenja uputivši da je zato potreban „odgoj vjernika za solidarno financijsko podupiranje župe i njezine dugoročne održivosti“. Rekao je kako crkvene građevine imaju smisla samo ako su ispunjene živom vjerničkom zajednicom te potaknuo da se naprave projekti i pristupi daljnjem uređenju crkve.

Zaključujući homiliju, nadbiskup je pozvao vjernike na povjerenje u Boga i aktivno sudjelovanje u životu župne zajednice, rekavši: „Budućnost ne pripada onima koji žive u trajnom nepovjerenju, sumnjičenju i strahu, nego pripada onima koji žive od povjerenja u Boga i povjerenja u druge ljude. Naše male ljudske snage, naizgled slabe i nemoćne pred svim potrebama i problemima, ako su oslonjene na Božju snagu, ne boje se prepreka, ne boje se poteškoća jer kao vjernici znamo da dragi Bog vodi našu ljudsku povijest, da je uvijek s nama i da nas on nikada neće ostaviti.“

Osvrćući se na evanđeoski događaj u Kani Galilejskoj, nadbiskup je potaknuo vjernike na konkretno zalaganje: „One sluge točile su vodu, a dragi Bog je onda tu vodu pretvorio u vino. Tako smo i mi pozvani točiti svoju vodu, ono što možemo i koliko možemo dati od sebe, ugrađivati se u život župne zajednice, ugrađivati se u župnu katehezu, u liturgijsko pjevanje, u liturgijsko-molitveni život, u različite aktivnosti župne zajednice po kojima ona ostvaruje evangelizacijsko poslanje u ovome društvu i ovome gradu…“ Homiliju je zaključio riječima: „Božjem vodstvu, ako se prepustimo, tada se vedrija budućnost i Kraljevstvo Božje pojavljuju na uvijek novi i neočekivan način, uvijek novim oblicima i u novome sjaju. I to se događalo i događat će se i dalje u vašoj župnoj zajednici. Zato danas molimo i za sve Bogu zahvaljujemo.“
Molitva i darovi s posebnim značenjem

Uslijedila je molitva vjernika tijekom koje se molilo za Crkvu, nadbiskupa Đuru, koji ove godine obilježava 25. obljetnicu biskupske službe, sadašnjega župnika, bivše župnike, župne vikare i redovnice koji su tijekom proteklih pedeset godina izgrađivali župnu zajednicu, kao i za nova duhovna zvanja. Molitva je upućena i za župljane, obitelji i mlade, bolesne, starije i osamljene te za pokojne župljane i dobročinitelje.

Tijekom prinosa darova župljani i djeca odjeveni u narodne nošnje prinijeli su Bibliju, upaljenu svijeću, župnu spomenicu, cvijeće i plodove zemlje te kruh i vino. Svaki je dar nosio posebno značenje: Biblija je podsjetila na Božju riječ kao temelj i snagu župe, svijeća na Kristovo svjetlo i vjeru koja se prenosi s koljena na koljeno, a župna spomenica na pedesetogodišnju povijest zajednice i sve koji su je tijekom toga vremena gradili. Cvijećem i plodovima zemlje izražena je zahvalnost za darove stvaranja i ljudskoga rada, dok su kruhom i vinom vjernici prinijeli i same sebe, svoje obitelji te cijelu župnu zajednicu, moleći za blagoslov njezina budućeg hoda.
Znakovi ljubavi, poštovanja, zahvalnosti

Na završetku misnoga slavlja župnik Šiško izrazio je zahvalnost Bogu za pedeset godina života župne zajednice, kao i svim svećenicima, redovnicama i vjernicima koji su tijekom proteklih desetljeća sudjelovali u njezinu rastu i izgradnji. Posebnu zahvalu uputio je nadbiskupu Đuri te mu čestitao 25. obljetnicu biskupske službe. Uime župne zajednice uručio mu je mitru, koju je za tu prigodu priskrbila župljanka Maja Kasa, kao znak ljubavi, poštovanja i zahvalnosti te molitvene potpore njegovoj pastirskoj službi. Zahvalio je i pomoćnom biskupu Ćuriću na dolasku i sudjelovanju u proslavi, uručivši mu košaru slavonskih delicija.

Liturgijsko pjevanje animirala su tri ujedinjena župna zbora: zbor „Hvala”, pod vodstvom Pamele Vidović, zbor „Adoramus”, pod vodstvom Maje Šolić, te zbor koji redovito animira nedjeljna misna slavlja u 9 sati. Za orguljsku pratnju bio je zadužen koordinator zborova Stjepan Majdandžić, gitaru je svirao Domagoj Sajter, a violinu Dora Prusina. Župnik je posebno zahvalio i dječjem župnom zboru, pod vodstvom Petra Kopunovića-Legetina, koji je prvi put zapjevao na ovome svečanom misnom slavlju.

Župljani su se za proslavu pripremali tijekom trodnevne duhovne priprave. Misna slavlja predvodili su prvi župnik ove župe, vlč. Majdandžić, preč. Gašparović i vlč. Kovaček. Prvoga dana trodnevnice nakon misnog slavlja uslijedilo je cjelonoćno euharistijsko klanjanje, drugoga dana koncert duhovne glazbe koji je izveo bivši župni vikar ove župe Mario Brkić, a trećega dana održana je večer slavljenja koju su animirali Matej Galić i skupina Yeshua.
Proslava zlatnog jubileja župe nastavljena je zajedništvom ispred župne crkve uz prigodan domjenak i zvuke tamburice Tamburaškog sastava San. M. Kuveždanin
