SLAVONSKI BROD (TU) – Duhovnu obnovu za redovnice Družbe Služavki Maloga Isusa Sarajevske provincije Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije predvodio je u subotu, 7. studenoga 2026., u Spomen domu sluge Božjega Josipa Stadlera u Brodskom Vinogorju u Slavonskom Brodu župnik u Pleternici vlč. Drago Hrgić. Sudjelovalo je dvadesetak redovnica Služavki Maloga Isusa iz nekoliko mjesta provincije te jedna redovnica Služavka Kristova.
Pozdravnu riječ u ime provincijalne glavarice s. M. Kristine Adžamić uputila je s. M. Blaženka Lešić, a u ime domaćih redovnica kućna glavarica s. M. Pavka Dujmović.
Vlč. Hrgić na početku je redovnicama osvijestio kako je duhovna obnova prilika da u Božjem svjetlu promišljaju o svome životu i tako razlučuju ono bitno, što ostaje, od nebitnoga, što prolazi. Budući da je tema njegova izlaganja bila „Što je u životu čovjeka doista bitno“, naglasio je kako je to važno i za promišljanje o sinodalnosti, odlukama kapitula i drugim pitanjima redovničkoga života.
Promišljao je o pitanjima: što ostaje, a što prolazi; što nas približava Bogu, a što nas od njega udaljava; što našem životu daje smisao, a što nam oduzima snagu i mir. Istaknuvši kako su to važna pitanja za svakoga čovjeka, a osobito za osobe posvećenoga života, upozorio je na važnost izgovorenih riječi koje mogu izgrađivati, ali i rušiti, donositi mir, ali i nemir. Ustvrdio je kako u Božjoj riječi i molitvi nema suvišnih riječi, nego svaka Božja riječ ima svoju težinu, vodi čovjeka Bogu i stavlja ga na pravo mjesto. Redovnicama je ukazao i na važnost rada na sebi i čišćenja vlastite nutrine.
„Ova nas duhovna obnova uči kako svakoga dana razlikovati bitno od nebitnoga te uz Božju pomoć i puno molitve raditi na sebi. Nemir je uvijek povezan s onim nebitnim. Važno je sve činiti iz ljubavi, paziti na svoje riječi, manje prigovarati, a više zahvaljivati, manje osuđivati, a više razumijevati. Kada bismo tako činili, bilo bi puno više zajedništva u našim zajednicama. Ispisujmo knjigu svoga redovničkog života koja će vrijediti i kada nas više ne bude na ovoj zemlji. Neka iza nas ostanu oprost, dobrota, žrtva i molitva, svjetlo koje smo zapalili u nečijoj tami. Dio smo Božje priče, samo toga postanimo svjesni“, neke su od poticajnih misli vlč. Hrgića.
Istaknuvši kako im u tome primjer može biti njihov utemeljitelj Josip Stadler, podsjetio ih je na njegove proročke poruke i protumačio ih: „Imaj prema sebi srce sudačko, prema bližnjemu srce materino i prema Bogu srce djetinje.“ Osvijestio im je kako je zajednički život velika milost jer ne moramo sami hoditi prema Bogu, ali i velika zahtjevnost jer svakodnevno susrećemo ljudske slabosti drugih, kao i oni naše. Zaključio je kako upravo zato zajednica može biti mjesto velikoga posvećenja jer nas uči ljubiti nesavršene ljude. Istaknuvši da je najvažnije od svega ljubiti Krista i dopustiti da njegova ljubav po nama dođe do drugih, naglasio je kako smo pozvani činiti male korake i male stvari jer velike promjene počinju upravo njima.
„Neka nam ova duhovna obnova bude prilika da otkrivamo jednostavnost Evanđelja, da se vratimo onome bitnom zbog čega smo krenuli za Kristom i ponovno pronađemo radost pripadnosti njemu. Neka vam Mali Isus, kojemu ste darovale svoj život, pomogne da svakoga dana razlikujete ono što prolazi od onoga što ostaje, da ne trošite srce na nebitno, nego ga čuvate za Boga i ljude koje vam je povjerio“, poručio je na kraju redovnicama vlč. Hrgić.
Nakon ispovijedi, za koju su im, uz vlč. Hrgića, na raspolaganju bila i trojica brodskih franjevaca, uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je također predvodio vlč. Hrgić.
U poslijepodnevnim satima redovnice su sudjelovale u prigodnim radionicama tijekom kojih su promišljale o zaključcima i odlukama 18. redovitoga provincijskog kapitula te o sinodalnom hodu. B. Lukačević
