BREZNICA ĐAKOVAČKA (TU) – S. Marija Kristina od Djeteta Isusa (Šitum) položila je u nedjelju, 8. studenoga 2026., u ruke priorice Karmela sv. Josipa s. M. Ljiljane od Duha Svetoga (Prelić) svečane doživotne zavjete čistoće, poslušnosti i siromaštva. Euharistijsko slavlje predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić, a uz sestre karmelićanke okupili su se članovi obitelji s. M. Kristine, rodbina, prijatelji, župljani rodne Župe Rođenja sv. Ivana Krstitelja iz Ivankova, karmelićani, svećenici, redovnice i brojni vjernici.
„Evo me, zvao si me, Gospodine“
Na početku slavlja nadbiskup Hranić istaknuo je značenje redovničkog predanja kao svjedočanstva Crkvi koja iščekuje Kristov dolazak: „Okupljeni smo u ovaj Dan Gospodnji u osobito radosnom, svečanom i pobožnom ozračju kako bismo svojom molitvom zahvalili Gospodinu za njegova divna djela što ih on izvodi u nama ljudima i kako bismo molitvom podržali s. Mariju Kristinu od Djeteta Isusa (Šitum) u njezinoj odluci da doživotno ostane živi svjedok i uprisutnjenje eshatološkoga naboja čitave Crkve, koja čeka svoga Zaručnika Krista Gospodina i požuruje njegov dolazak“, rekao je nadbiskup.
Pozdravio je sestre karmelićanke na čelu s prioricom, roditelje s. M. Kristine Marka i Milenu, njezine sestre Martinu i Luciju, provincijala Hrvatske karmelske provincije sv. oca Josipa o. Srećka Rimca, OCD, braću karmelićane, svećenike, redovnice i domaće župljane. Roditeljima je zahvalio za dar života i kršćanski odgoj njihove kćeri.
U koncelebraciji su, uz provincijala Rimca, bili sadašnji župnik u Ivankovu i dekan Ivankovačkog dekanata preč. Krešimir Šaf, umirovljeni župnik vlč. Stjepan Krekman, ivankovački sin i zamjenik generalnog tajnika HBK-a vlč. Ilija Dogan te ostali svećenici. Posluživao je đakon Fabijan Križanović, a u asistenciji su bili bogoslovi Hrvatske karmelske provincije i ministranti iz Ivankova. Liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti zbor Župe Ivankovo pod vodstvom Ivana Benkovića, uz instrumentalnu pratnju Janka Hleba.
Nakon navještenog evanđelja, vlč. Krekman prozvao je zavjetovanicu, a ona je odgovorila: „Evo me, zvao si me, Gospodine“. Nadbiskup ju je potom upitao što traži od Boga i njegove svete Crkve, a ona je odgovorila: „Da u svojoj odluci ustrajem do smrti, nasljedujući Krista zaručnika u ovoj terezijanskoj obitelji Blažene Djevice Marije od Gore Karmela.“
Bog je jedini pravi motiv izbora i ustrajnosti
Uslijedila je homilija u kojoj je nadbiskup Hranić, polazeći od evanđeoske prispodobe o mudrim i ludim djevicama, istaknuo da se istinska vjernost Kristu temelji na dubokoj i osobnoj ljubavi prema Njemu, koja čovjeka osposobljava za ustrajno iščekivanje Zaručnika. „Sve su djevice malaksale i pozaspale, i mudre i lude. No kad je o ponoći nastala vika koja je najavila dolazak zaručnika, mudre su upalile svoje svjetiljke, a one lude su ostale u tami noći. Ono što jedne djevice razlikuje od drugih nije, dakle, budnost, nego ulje. I jedne su i druge, naime, pozaspale. I ne razlikuje ih posvemašnji izostanak sna, nego spremnost nastaviti i onda kada se klone od umora i od nedostatka sna“, pojasnio je.
„Rekao bih da je to duboka egzistencijalna usmjerenost iščekivanju zaručnika, usmjerenost pogleda k njemu i ostavljanje prostora neizvjesnosti njegova dolaska – umjesto postavljanja vlastitih uvjeta i očekivanja. Ulje je u potpunoj slobodi zaručnica koje su iskusile zaručnikovu ljubav! Mudre djevice su slobodne od svega i zato spremne, i s dovoljno ulja, u svakom trenutku“, protumačio je nadbiskup.
Govoreći o različitim životnim pozivima, istaknuo je da je Bog jedini pravi motiv izbora i ustrajnosti, bilo da je riječ o redovničkom, svećeničkom ili bračnom životu. „Ako je motiv našega izbora Bog, onda smo vođeni njegovom mudrošću i opskrbljeni smo s uljem. Ako su stvarni motivi naše odluke, pa makar da mi sami toga nismo niti svjesni, neki drugi, a stremljenje prema Bogu samo fasada, onda ostajemo bez svjetla – kao što se to dogodilo ludim djevicama.“
Osvrćući se na opasnost pogrešnih motiva, upozorio je na traženje vlastite sigurnosti i ispunjenja očekivanja umjesto potpunoga predanja Bogu te pojasnio: „Ako motivi pri donošenju odluke nisu pravi, dozreli i jasni; ako u samostan ulazim bježeći od bračnih i obiteljskih obaveza, smatrajući brak manje vrijednim i ako u samostan ulazim zato da se negdje skrasim, smirim, udomim i uhljebim, da netko brine za mene; ako si ostavljam bilo kakav prostor odstupnice za moguću promjenu u životu, odnosno ako se pri donošenju odluke ne bacim Bogu u naručje s punim povjerenjem u njega i u njegova Sina Isusa Krista, kojega molim jedino da me suobliči sebi, ne očekujući od samostana i od drugih osoba u zajednici ništa osim toga da im ponizno, velikodušno, radosno i samoprijegorno služim: ponestat će ulja i motiva za daljnji hod, ponestat će snage i volje te ćemo se naći vani, u tami.“
Pripadnost čitavim srcem i bićem
Obraćajući se sestrama karmelićankama, nadbiskup je podsjetio na karmelske uzore, sv. Tereziju Avilsku, sv. Ivana od Križa i sv. Malu Tereziju, te na kušnje i provjere vjernosti kroz koje prolazi svaki redovnički život. „Zato se svaka od vas, drage sestre, toliko puta zapitala i promišljala, iznova čitala, meditirala i studirala kako je sveta Terezija Avilska, kako je Ivan od Križa, Mala Terezija i kako su ostali karmelski i drugi sveci živjeli ovu današnju evanđeosku prispodobu u svome životu. I kroz to propitivanje nije vam iza rešetaka ponestalo ulja, te brojite više ili manje godina života u slobodi bosonogih karmelićanki.“
Posebno se obratio s. M. Kristini, rekavši: „Draga s. Kristina, kušnji, poteškoća i umora će i dalje biti, kao što ih je zasigurno bilo i do sada. No, danas je jedno jasno. Minulih punih osam godina Vašeg boravka u Karmelu, krize kroz koje ste prolazili, pokazale su Vama samoj i ovoj zajednici da ste ovamo došli i ovdje ostali Boga radi, da je jedini motiv, svrha i cilj Vašega boravka u klauzuri ovoga Karmela Vaše zajedništvo sa Zaručnikom Kristom Gospodinom. Do sada se zato još nije dogodilo da bi Vam ponestalo ulja… To pruža i Vama i ovoj samostanskoj obitelji Bosonogih karmelićanki u Karmelu sv. Josipa nadu i određenu sigurnost da ne samo da ni u budućnosti neće ponestati ulja u Vašoj svjetiljci, nego da ćete Vi biti zaručnica koja postaje sve opijenija ljubavlju i blizinom svoga Zaručnika, sve više prožeta njegovim evanđeoskim idealima i savjetima, sve više njegovo uprisutnjenje i slika, da će Vaša svjetiljka i više nego do sada obilovati uljem te da zato možete i trebate pristupiti doživotnim zavjetima.“ Nadbiskup je zatim pozvao okupljene da s. M. Kristinu prate molitvom kako bi Bog dovršio djelo koje je započeo u njezinu životu.
Da svojim životom podsjeća na nebeska dobra
Nakon homilije okupljena je zajednica, predvođena vlč. mr. Stjepanom Matezovićem, molila litanije Svih svetih te je s. M. Kristina izrekla obrazac svečanoga zavjetovanja, predajući se Bogu doživotnim zavjetima čistoće, siromaštva i poslušnosti prema Pravilu i Ustanovama Reda bosonogih sestara Blažene Djevice Marije od Gore Karmela. Nakon što je potpisala obrazac zavjeta, koji je položen na oltar kao prikazni dar, uslijedio je svečani blagoslov novozavjetovanice te je zazvana Božja milost da je Duh Sveti trajno jača u odluci, da vjerno čuva zajedništvo s Kristom Zaručnikom, ljubi Crkvu i sve ljude te svojim životom podsjeća na nebeska dobra.
Potom joj je predana koprena i krunica kao znak njezina posvećenja i potpune pripadnosti Kristu i služenju Crkvi. Na kraju obreda redovnička zajednica izrazila je svoje prihvaćanje njezina doživotnog pripadanja karmelskoj obitelji.
Svi su bili izuzetno složni – radi se o kćeri njihove župe
Na kraju misnoga slavlja provincijal Hrvatske karmelske provincije, o. Srećko uputio je uime svih sestara Karmela sv. Josipa zahvalu svima koji su bili uz s. Mariju Kristinu na njezinu putu. Govoreći o pripremi slavlja spomenuo je zauzetost župnika Šafa i načelnika Općine Ivankovo, kao i zajedništvo župljana rekavši: „Svi su bili izuzetno složni, sestre kažu da su se i natjecali – jer radi se o njihovoj kćeri, kćeri njihove župe i to je predivno kada se vidi zajedništvo.”
Zahvalio je i nadbiskupu Hraniću, istaknuvši: „Mi jesmo braća karmelićani, ali evo nalazimo se u Zagrebu. Tu i tamo dođemo. Ali sestre su uvijek pod skrbi, pod velikom ljudskom i duhovnom brigom za njih našega nadbiskupa. Poznajem dosta samostana i mogu reći da nemaju svi takvu milost da imaju takve biskupe, nadbiskupa koji se toliko brinu za njih. Tako da, oče nadbiskupe, zahvaljujem Vam u ime sestara i nas braće karmelićana.” Na kraju je potaknuo okupljene da nastave molitveno pratiti s. M. Kristinu te je izrazio uvjerenje da će i ona molitvom i žrtvom ostati povezana sa svojom rodnom župom.
„Župniče, ja ću ići u samostan“
Umirovljeni ivankovački župnik Krekman prisjetio se susreta sa s. Marijom Kristinom prije njezina odlaska u samostan i razgovora u kojem mu je povjerila svoju odluku da želi ući u Karmel. „Sjećam se kad si došla i rekla: Župniče, ja ću ići u samostan. Ja rekoh: Dobro. Tako je bilo. Ali znate, ja ću ići u Karmel. Kristina, pa hoćeš moći? Kaže: Hoću, hoću. I otišla je, koliko, dva, tri mjeseca na prvi susret. Kad se vratila, sjećam se dobro, sjedili smo u dnevnom boravku i ja pitam: I? A ona odgovara: Sad vidim da sam izabrala ono što je najbolje. Sad osjećam da je moje srce puno. Sad se osjećam sigurna.“
Govoreći o njihovim susretima u Karmelu tijekom proteklih godina rekao je: „Naiđem ovdje, ne često, ali eto tako ponekad se zabunim pa naiđem i uvijek je nasmijana, sretna. Taj njezin osmijeh koji je imala kao dijete još uvijek je toliko mio i drag, a sada je još jači i puno više ljubavi.“ Vlč. Krekman izrazio je zadovoljstvo što su brojni Ivankovčani prisustvovali slavlju i ispunili samostansku kapelu, a s. M. Kristini uputio je čestitku: „Draga Kristina, želim ti zaista obilje Božjega blagoslova, obilje njegove milosti, obilje zdravlja, dobrote i poniznosti. Neka te Gospodin ispuni onom ljubavlju za kojom ti čezneš, a to je zajedništvo s Njime. Neka te Gospodin obogati svojim neprekidnim prisustvom u tvome životu. Tebi i zajednici sestara upućujem sve najbolje. Želim, sklapam ruke i molim: Gospodine, blagoslovi ih.“
Pogled prema nebu i molitva za Ivankovo
Preč. Šaf zahvalio je svima koji su sudjelovali u pripremi slavlja, od obitelji i župne zajednice do Općine Ivankovo i djelatnika Komunalnog društva. Posebno je istaknuo doprinos ljudi koji su svojim vremenom, sposobnostima i materijalnim sredstvima pomogli u pripremi slavlja koje je uslijedilo nakon mise. Zahvalio je i cijeloj župnoj zajednici, istaknuvši povezanost župljana s Karmelom sv. Josipa, što je izraženo i prigodnim darom.
Tako je župna zajednica Ivankovo s. M. Kristini darovala ikonu Isusa Krista i ikonu Presvete Bogorodice za njezinu samostansku ćeliju. „Kaže nam istočna kršćanska tradicija da su ikone prozori u nebo. Neka ti svakodnevni pogled na ikonu našega Gospodina Isusa Krista, ikonu Bogorodice, zaista bude pogled prema nebu, bude i molitva za tvoje Ivankovo“, rekao je preč. Šaf.
S. Marija Kristina od Djeteta Isusa (Šitum) rođena je 21. studenoga 1988. u Vinkovcima, kao najstarija od triju kćeri Marka i Milene Šitum. Odrasla je u Ivankovu, gdje je primila sakramente kršćanske inicijacije, a u vjeri ju je osobito oblikovala baka Emilija. Nakon završene ekonomske škole radila je kao prodavačica i asistentica u nastavi. Redovnički poziv prepoznala je 2010. godine, a nakon upoznavanja karmelske duhovnosti i prvog posjeta Karmelu sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj, u zajednicu je ušla 3. studenoga 2018. godine. Redovničko odijelo i ime s. Marija Kristina od Djeteta Isusa primila je 8. studenoga 2019., a privremene zavjete položila je nakon završetka novicijata, 8. studenoga 2021. M. Kuveždanin