ĐAKOVO (TU) – Misno slavlje za sve pokojne biskupe Đakovačko-osječke nadbiskupije predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić u srijedu, 4. studenoga 2026. u katedrali sv. Petra u Đakovu u zajedništvu s pomoćnim biskupom Ivanom Ćurićem i srijemskim biskupom Fabijanom Svalinom.
Misu su koncelebrirala još dvanestorica svećenika središnjih nadbiskupijskih ustanova.
Uvodeći u misno slavlje nadbiskup Đuro je rekao: „Dok večeras molimo za sve naše pokojne biskupe Đakovačke ili Bosanske i Srijemske biskupije, i uz obljetnicu 300. godina rođenja i znanstveni skup večeras se osobito sjećamo i molimo za našeg nadbiskupa Marina i biskupa Mateja Franju Krticu. Tko bi i pomislio da će Gospodin htjeti da danas za prvog biskupa sjedinjenih biskupija, Đakovačke ili Bosanske i Srijemske biskupije, preminuloga 31. svibnja 1805. molimo pred lijesom preminulog posljednjeg biskupa đakovačkog ili bosanskog i srijemskog mons. Marina Srakića,“ te je pozdravio prisutne organizatore, predavače i sudionike međunarodnoga znanstvenoga skupa Prvi bosanski ili đakovački srijemski biskup Matej Franjo Krtica i njegovo doba.
Homiliju je mons. Hranić započeo riječima: „Slavimo euharistiju pored odra našeg posljednjeg biskupa đakovačkog ili bosanskog i srijemskog mons. Marina Srakića, koji je taj naslov nosio kao biskup koadjutor godinu dana te kao dijecezanski biskup 11 godina i koji je potom postao naš prvi nadbiskup i metropolit đakovačko-osječki, a taj je naslov nosio kroz 5 godina, od 2008. do 2013. godina, i prema lijepom običaju istodobno se kao nadbiskupija sjećamo svih naših pokojnih biskupa koji su imali svoje biskupsko sjedište ovdje u Đakovu, od biskupa Ponse, preko Matije Franje Krtice pa sve do pokojnog nadbiskupa Marina.“
Nadbiskup Đuro je izrazio radost što je marljiva znanstvenica i vjernica, prof. dr. Eldina Lovaš spremno ponudila da se lik i djelo biskupa Krtice na prikladan način osvijetli uz 300. obljetnicu njegova rođenja znanstvenim skupom.
Životopis biskupa Krtice (iz homilije mons. Hranića)
Matej Franjo Krtica rođen je 22. rujna 1726. u Rijeci. Rijeka je tada pripadala Pulskoj biskupiji. Po završetku školovanja i teološkog studija u Rijeci, za svećenika je 1749. bio zaređen u katedrali stare danas samo naslovne biskupije sa sjedištem u istarskom gradiću Pićan. Poslijediplomski studij je nastavio i 1757. doktorirao u Padovi. Pratio ga je glas marljivog, veoma sposobnog i učenog, razboritog te staloženog čovjeka i svećenika. Poznati i ugledni pečuški biskup Juraj Klimo, pozvao ga je 1754. za profesora u svome Sjemeništu u Pečuhu. Profesor Krtica je kroz 20 godina bio stup teološkog studija i svećeničkog odgoja u novootvorenome Pečuškom sjemeništu. Biskup Klimo imenovao ga je kanonikom Stolnoga kaptola u Pečuhu. Profesor Krtica bio mu je veoma blizak i vjeran suradnik.
Na službi u Pečuhu zateklo ga je imenovanjem prvim biskupom dviju sjedinjenih biskupija: Đakovačke ili Bosanske i Srijemske sa sjedištem u Đakovu. Dvije biskupije nisu bile teritorijalno povezane, jer se od Drave na sjeveru do pa sve do rijeke Save na jugu protezao teritorij Pečuške biskupije koji je dijelio teritorij novosjedinjene biskupije. Đakovačka biskupija je ušla u novu biskupiju sa svega 8 župa, a Srijemska s 12 župa.
Biskup Krtica je bio strpljiv i uporan. Očito da ga je i njegov ugled kojega je stekao preporučivao te je bio tajni savjetnik carskoga dvora i ne samo da je u skladu s onodobnim carskim zakonima izvršavao politiku svjetovne vlasti, nego je sudjelovao u kreiranju odnosa između apostolskog cara i Crkve. Njegov su mu utjecaj i poznanstva pomogli da se u skladu s tadašnjim trendom austijskoga dvora, Osijek i Petrovaradin inkorporirju u sastav nove biskupije. Potom je Pečuška biskupija prepustila svojih 17 župa i Zagrebačka nadbiskupija 10 (SB i okolicu). Tako je biskup Krtica uspio ne samo teritorijalno povezati dvije biskupije, nego je time istodobno i bitno povećao broj vjernika, svećenika i župa svoje biskupije.
Netom održani znanstveni skup pokazao je i razotkrio je da je na čelu biskupije bio doista sposoban, učen, razborit i pobožan Božji čovjek, čovjek Crkve i da je kasnije baština biskupije nastajala na temeljima koje je stvorio biskup Krtica. Znatno povećanje i unutarnje uređenje biskupije je Krtičina baština na kojoj su mogli djelovati biskupi nasljednici.
O biskupu Marinu
Zanimljiva je činjenica da su biskupi Krtica i Srakić, prvi i posljednji biskup sjedinjenih biskupija Đakovačke ili Bosanske i Srijemske, bili profesori moralne teologije. No biskup Marin je jako volio i povijest. Neprestano je bio u biblioteci i arhivu, istraživao i napajao se na izvorima. On je za svoga života bio najveći poznavatelj povijesti Đakovačko-osječke nadbiskupije. Oba biskupa su u svoje vrijeme otvorili nove stanice povijesti života Crkve na slavonsko-srijemskim prostorima.
Nadbiskup Marin je zaslužan za obnovu ratom razrušene biskupije, za uzdizanje Teologije u Đakovu na rang fakulteta, uspostavu nove crkvene pokrajine i osamostaljenje Srijemske biskupije koju je volio iznad svega te je u svojoj oporuci napisao: Mislite na Srijem. Sve što je stvarao biskup Krtica, nadbiskup Marin je unaprijedio. Učinio je sve da Đakovačko-osječka nadbiskupija može u novim, promijenjenim okolnostima još više pomagati Srijemsku biskupiju, naveo je mons. Hranić.
„Zahvalni za velikane duha, za uistinu Božje ljude, velike pastire koje smo imali na čelu svoje biskupije danas molimo za njih“, zaključio je homiliju nadbiskup Đuro.
Na kraju euharistijskoga slavlja biskupi, svećenici, bogoslovi, časne sestre i Božji narod spustili su se u kriptu katedrale do groba biskupa Krtice i grobova ostalih biskupa pokopanih ondje.
Pjevanje su predvodili bogoslovi s orguljskom pratnjom maestra vlč. Ivana Andrića. Tiskovni ured
