Susret bračnih parova Donjomiholjačkog dekanata

DONJI MIHOLJAC (TU) – U donjomiholjačkom župnom pastoralnom centru „Ivan Vajda“ u Župi sv. Mihaela, arkanđela u Donjem Miholjcu u petak, 30. listopada 2026. g. održan je redoviti jesenski susret bračnih parova Donjomiholjačkog dekanata. Susret je vodila Elizabeta Matuzović, voditeljica Bračnog i obiteljskog savjetovališta u Osijeku.

Vlč. Josip Antolović, donjomiholjački župnik, pozdravio je okupljene bračne parove i otvorio susret molitvom, a predavanje o temi Od unutarnje praznine do bračne punine, održala je voditeljica Matuzović. Na početku se osvrnula na veliki broj rezvedenih brakova rekavši da živimo u potrošačkom mentalitetu pa se takav mentaltet preslikava i na bračne odnose i da svatko unosi u brak svoj vlastiti karakter te da je potrebno osvijestiti što ono tšo je  karakteru osobe potrebno mijenjati, što je potrebno kršćanskog iscijeljenja kako bi brak mogu ići na bolje.

Zabluda je da je čovjek stupanjem brak formiran, zrela osoba jer ima dovoljan broj godina ili dovoljno iskustva. Realnost je te treba biti svjesni da je upravo brak mjesto gdje se čovjek razvija jer čovjekov razvojni put traje dok je god živ. Za brak je potrebna emocionalna zrelost u smislu reguliranja emocije. Čini se da velik broj parova padne na ispitu emocionalne zrelosti.

Voditeljica Matuzović je naglasila da je potrebno u braku se susresti sa samim Bogom koji čovjeka i preko nekih kriza poziva da realnije i zrelije sagleda svoj odnos i da se susretne s Bogom u samom srcu braka, ako zaista vjeruje da je brak sakrament. Kršćani su pozvani na posvećenje i obnovu uma a ne na suobličavanje ovom svijetu. Život u dvoje iznese na vidjelo mane svakog čovjeka. Brak čovjeka suočava s egocentričnošću, on ne stvara mane nego ih zapravo razotkriva. Ako čovjek nije spremam na poniznost onda ne može niti uspostaviti harmoničan život. Svakodnevno treba nastojati oko zrelosti karaktera.

Nadalje bilo je riječi o emocionalnoj regulaciji i kako ju razvijati u sebi i postati odgovoran za svoj unutarnji svijet. Često puta se očekuje od supružnika spas od ranjenosti i nerealnih očekivanja, no osobne rane može iscijeliti samo Bog. Bilo bi puno lakše shvatiti da i supružnik također treba preobraženje koje može dati samo Bog – tada bi brak postao sveti prostor suosjećanja. Svaka kriza nije nesreća nego poziv prihvatiti stvarnu osobu pokraj sebe i samoga sebe. Kršćanska zahvalnost uči da budemo zahvalni za ono što imamo, a sva sreća proizlazi iz stava zahvalnosti Bogu, a i supružnika jedno drugome za sve sitnice koje čine jedan drugome.

U samostanima postoje molitve i duhovne vježbe kako bi redovnici slomili svoj ego i naučili se poniznosti – u tom smislu je i brak metafora za najstroži i najljepši samostan na svijetu gdje je duhovni učitelj supružnik koji razbija iluziju savršenosti i potiče da pogledamo osobne dubine i sjene. Zato sakrament ženidbe pomaže vidjeti da se svaki put kada odaberemo oprost umjesto prigovora – događa iscjeljenje, zaključila je voditeljica Matuzović u predavanju.

Nakon predavanja sudionici su dobili materijale s pitanjima o kojima su mogli razgovarati. Sonja Devčić

Scroll to Top