“Isusova Blaženstva – mnogovrsna imena za jednu jedinu riječ: ljubav.“
ĐAKOVO (TU) – Središnje misno slavlje svetkovine Svih svetih, istoimene đakovačke, župe u nedjelju 1. studenoga 2026. na Gradskom groblju u Đakovu predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić u zajedništvu s pomoćnim biskupom Ivanom Ćurićem, župnikom Alojzom Kovačekom i župnim vikarom Mihaelom Macanićem. Uz ministrante domaće župe posluživali su i đakovački bogoslovi. Katedralni zbor, predvođen mo. Ivanom Andrićem predvodio je pjevanje na euharistijskom slavlju.
Nadbiskup Đuro je započinjući misu rekao: „Danas smo kao Crkva zagledani u nebrojeno mnoštvo ljudi koji su svoj život gradili u Bogu, u zajedništvu s njim i oslonjeni na njegovu riječ, i zato njegovim darom prispjeli do punine svoga postojanja. Slavimo svetkovinu Sviju Svetih. U njima čitamo, otkrivamo, istinu o nama živima i o našim preminulima. A ta je da smo svi mi po krštenju prionuli uz evanđeoske savjete i ideale, uz Isusa i njegovu riječ. Ali nerijetko na to zaboravljamo i prestajemo živjeti iz krsne svijesti o pripadnosti Isusu Kristu, iz svijesti o njegovoj pobjedi nad smrću po kojoj su i naši životi preneseni iz prolaznosti u vječnost, iz nemoći u puninu života. Današnja je svetkovina Sviju Svetih prigoda da tu svijest obnovimo.”
Nakon naviještenih liturgijskih čitanja mons. Hranić je homiliju započeo govorom o nezaustavljivoj i pokretačkoj snazi u čovjeku koja ga neprestano tjera naprijed, a ona zapravo govori da je čovjek stvorenje Božje ljubavi, stvoren na njegovu sliku, da je u njemu Isus Krist, te je nastavio: „Ta nezaustavljiva pokretačka snaga u nama svjedoči da smo bića koja ne pripadaju zemlji, nego drugoj, višoj stvarnosti, da smo predodređeni za vječni život, u zajedništvu s Isusom Kristom, da je u stvari on – utjelovljeni Sin Božji, na čiju smo sliku stvoreni, izvor pokretačke snage i klica svetosti u nama.“
Nadalje je nadbiskup Đuro govorio o svetosti – riječi kojom se označava ponajprije Boga u njegovoj svemoći, te da je i čovjek po svojoj stvorenosti, smislu i svrsi svoga postojanja, duboko vezan uz Boga, uz njegova utjelovljenoga, raspetoga i uskrsloga Sina, i da se zato ljudski život s pravom može nazivati svetim i nedodirljivim. O svecima je rekao da nisu činili izvanredne stvari nego su na zemlji ostvarivali pripadnost vječnosti, koja na zemlji još nije dohvaćena, te čvrsto bili uvjereni da vječni život postoji i da je vječno zajedništvo s Bogom budućnost čovjeka. „U svecima, stoga, slavimo Božju veličinu. Svetost je već postojeća stvarnost u nama zbog naše stvorenosti, ali svetost je i zadana našoj ljudskoj slobodi.“
Zatim se mons. Hranić osvrnuo na liturgijska čitanja rekavši: „Isus blaženima zove sve one koji su dopustili da ih drugi dotaknu svojim životom i koji nisu mogli gledati, slušati ili proći pokraj drugoga, a da nisu za njega učinili sve što su mogli, makar da je to bila samo pružena čaša hladne vode. Sva su Isusova Blaženstva u stvari mnogovrsna imena za jednu jedinu riječ: ljubav. Ljubav koja ima bezbroj izraza, lica i oblika i koja je očitovana, utjelovljena, konkretna, vidljiva, na djelu, neumorna, dosjetljiva, snalažljiva, pronicljiva, odvažna, hrabra, zauzeta do krajnjih granica, na sve moguće načine, pa i pod cijenu vlastitog života.“
Homiliju je nadbiskup Đuro završio riječima: „Biti svet, prijeći iz smrti u život, znači posvema sebe darovati Isusu Kristu, da on svojom ljubavlju, kojom je pobijedio smrt, izliječi našu sebičnost, ranjenost grijehom i naše smrtne nemoći. Takvi su sveci!“ Spomenu se i da je poznavao neke uistinu dobre, poštene, velikodušne, požrtvovne, bogobojazne – doista svete osobe, čiji se grobovi sa zahvalnošću ovih dana posjećuju te da je istodobno zahvalan Bogu što takvih osoba ima i danas, i to dosta, koje žive i u Đakovu, u ovoj Nadbiskupiji i domovini Hrvatskoj te tako – svi zajedno – snaže Općinstvo svetih, zajedništvo putujuće i proslavljene Crkve.
Na kraju misnoga slavlja župnik Kovaček je pozdravio sve župljane, putujuću Crkvu, čestitao im župnu svetkovinu te zahvalio nadbiskupu Đuri i biskupu Ivanu koji su je sa župljanima Župe Svih svetih proslavili na otvorenom.
Nakon misnog blagoslova krenula je procesija do središnjega križa na Gradskom groblju gdje je nadbiskup Đuro predvodio molitvu za sve pokojne. Tiskovni ured
