OSIJEK (TU) – U ozračju molitve, zajedništva i franjevačke duhovnosti u kapucinskom samostanu sv. Jakova st. u Osijeku u nedjelju, 4. listopada, svečano je proslavljen blagdan sv. Franje Asiškoga, jednog od najvećih svetaca Katoličke crkve, i to u znaku 800. obljetnice njegova blaženog preminuća. Večernje misno slavlje predvodio je vlč. Filip Perković, župnik župe Preslavnog Imena Marijina iz Osijeka koji je izrekao i prigodnu homiliju.
Promišljao je o Božjem pozivu svetomu Franji – „Franjo, obnovi Crkvu moju“ – istaknuvši kako je Franjo taj poziv u početku razumio kao poticaj na obnovu crkvene građevine, a potom spoznao njegov dublji smisao – poziv na unutarnju obnovu Crkve vlastitim životom. Naglasio je pritom da Franjo svoj poziv nije živio izvan Crkve, nego upravo u njoj i za nju. „Sveti Franjo ne postoji izvan okvira Crkve. Sveti Franjo pozvan je u Crkvi. Sveti Franjo sve što čini, čini u Crkvi“, rekao je, dodajući: „Franjo i Crkva su jedno.“
Govoreći o Franjinoj ljubavi prema Crkvi, vlč. Filip istaknuo je da njegova poruka nije namijenjena samo franjevcima, nego svakom kršćaninu. I današnji su vjernici pozvani svojim životom pridonositi obnovi Crkve te je ljubiti kao Kristovo mistično tijelo kojemu pripadaju. Podsjetio je kako je Franjo živio u vremenu brojnih teškoća i slabosti unutar Crkve, ali se nije postavio iznad drugih, nije ih osuđivao. Naprotiv, njegov su odgovor bili poniznost i siromaštvo. „Nije se postavio iznad tih i takvih grešnika“, nego je živio „siromaštvo duše“, oslobođeno umišljenosti i razmišljanja: „Ja sam bolji od drugih“, naglasio je vlč. Perković.
U tom je kontekstu govorio i o izazovu svjedočenja vjere u današnjem društvu. Poput Franje, koji je zbog svojega načina života često bio neshvaćen i ismijavan, i današnji kršćani mogu doživjeti nerazumijevanje kada otvoreno žive svoju vjeru. „U današnjemu vremenu i mi se tako često (…) bojimo da ćemo, ukoliko istinski pokažemo ljubav prema Crkvi, ukoliko istinski pokažemo ljubav prema Bogu, ukoliko stanemo iza onoga što vjerujemo, biti možda omalovaženi“, rekao je.
Osvrnuvši se na Franjino siromaštvo, vlč. Filip pojasnio je da ono za današnjega čovjeka ne znači nužno odbacivanje svih materijalnih dobara, nego prije svega oslobođenost od navezanosti na bogatstvo, moć, slavu i zemaljski uspjeh te je rekao: „Ono siromaštvo koje mi možemo živjeti (…) jest siromaštvo i oslobođenost od svake ovozemaljske arogancije i umišljenosti.“ Takvo siromaštvo omogućuje čovjeku da svoju nadu ne polaže u ono što nudi svijet, nego u Boga.
Na kraju homilije, vlč. Perković je pozvao: „Svojim životom Crkvu obnavljati, vjeru duboko doživljavati i proživljavati (…) ljubeći jedni druge, ljubeći Boga, ljubeći Crkvu kojoj je i on, Franjo, pripadao“ te je zaključio kako je upravo takvim životom moguće hoditi prema punini spasenja i vječnom zajedništvu s Bogom.
Nakon euharistije proslava se nastavila u samostanskoj dvorani, gdje je u zajedništvu braće kapucina i članova Franjevačkog svjetovnog reda i drugih vjernika obilježen blagdan njihova nebeskog utemeljitelja i nadahnitelja.
Fratri kapucini i vjernici koji k njima rado dolaze u crkvu za blagdan su se pripremali trodnevnicom od četvrtka 1. do subote 3. listopada, tijekom koje su održavana misna slavlja, euharistijsko klanjanje te tradicionalni obred Transitus – spomen na preminuće, odnosno prijelaz svetog Franje iz ovozemaljskog života u vječnost koji se zbio 1226. g. Tijekom trodnevnice svake se večeri molila Gospina krunica s prigodnom pobožnosti i litanijama na čast sv. Franje te slavila misa s propovijedi. Trodnevnicu su vodili preč. Ante Šiško, župnik Župe sv. Ćirila i Metoda i dekan Osječkog istočnog dekanta, vlč. Tomislav Benaković, župnik Župe sv. Leopolda B. Mandića, vlč. Bruno Diklić, župnik Župe sv. Josipa radnika.
Posebno je lijep i svečan bio treći dan priprave u subotu, 3. listopada, kada je održan obred preminuća sv. Franje, kojim se franjevačka obitelj na osobit način spominje posljednjih trenutaka života svog Serafskog oca. Obred, u mraku i pod svijećama, predvodio je gvardijan fra Juro Šimić, a izvješća sv. Bonaventure i brata Ilije o Franjinoj smrti – preminuću čitali su članovi Franjevačkog svjetovnog reda, dok je evanđelje navijestio fra Dragutin Brezovec.
Nakon misa tijekom trodnevnice vjernici su mogli osobno počastiti relikviju sv. Franje Asiškoga koju samostan posjeduje, zadržati se pred njima u tišini te uputiti osobnu molitvu i zahvalu. Kapucinski samostan Osijek