ĐAKOVO (TU) – U đakovačkoj katedrali sv. Petra u petak, 2. listopada 2026., predstavljeni su rezultati višegodišnjih konzervatorsko-restauratorskih radova na pripremnom crtežu za fresku „Isus tjera trgovce iz hrama“ Alexandra Maximiliana Seitza, nastalom u vrijeme izgradnje i unutarnjeg uređenja katedrale. Riječ je o iznimno vrijednoj umjetnini velikih dimenzija (5,70 × 4,70 metara) sastavljenoj od 66 listova papira, koja je tijekom vremena pretrpjela brojna oštećenja. Obnova je u cijelosti financirana sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
Složen i zahtjevan put
Svečanom predstavljanju nazočili su Ivana Sudić, pročelnica Područnog konzervatorskog ureda u Osijeku i izaslanica ministrice kulture i medija, Janja Perić Balenović, pomoćnica ravnatelja Hrvatskog restauratorskog zavoda za pokretnu kulturnu baštinu, Anđelko Pedišić, pročelnik HRZ-a za odjele izvan Zagreba, prof. dr. sc. Dragan Damjanović, redoviti profesor Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu te Majda Begić Jarić, viša konzervatorica-restauratorica i voditeljica programa konzervatorsko-restauratorskih radova.
Prisutan je bio i pomoćni biskup đakovačko-osječki Ivan Ćurić, upravitelj Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU-a u Đakovu i profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu mons. dr. Vladimir Dugalić, provincijalna poglavarica Milosrdnih sestara Svetoga križa s. Marija Brizar, predsjednik Gradskog vijeća Grada Đakova Mario Plavčić, ravnatelj Ustanove za uzdržavanje klera Đakovačko-osječke nadbiskupije i kustos katedrale, preč. Mato Gašparović te kancelar Nadbiskupskog ordinarijata i član organizacijskog odbora vlč. dr. Dario Hrga.
Predstavljanju su nazočili i brojni predstavnici kulturnoga, znanstvenoga, prosvjetnoga i društvenoga života, svećenici, redovnici i redovnice, župni suradnici, vjernici i građani Đakova. Program je vodila Irena Ivkić, kustosica Spomen-muzeja biskupa J. J. Strossmayera i članica organizacijskog odbora.
U uvodnom predstavljanju istaknuto je kako je obnovljeni crtež nastao kao priprema za fresku koja se i danas nalazi u đakovačkoj katedrali. Posjetitelji su nakon programa mogli vidjeti i samu fresku u lađi katedrale. Crtež je tijekom vremena pretrpio brojna oštećenja, zbog čega je njegova nosiva struktura postala izrazito krhka. Konzervatorsko- restauratorskim zahvatima učinjeno je mnogo kako bi se ovo vrijedno djelo sačuvalo i zaštitilo. A koliko je složen i zahtjevan bio put od zatečenog stanja do obnovljene umjetnine, prisutni su mogli vidjeti u kratkom videu koji je opisao provedeni konzervatorsko-restauratorski zahvat.
Obuhvaćeno je detaljno dokumentiranje zatečenoga stanja, uklanjanje drvene konstrukcije, razdvajanje crteža na pojedinačne listove, čišćenje, dezinfekcija, ojačavanje oslabljenog papira te rekonstrukcija nedostajućih dijelova. Zbog iznimnih dimenzija crteža izrađena je posebna konstrukcija koja je omogućila ponovno spajanje listova i siguran rad na velikoj površini. Tijekom zahvata dobivena su i nova saznanja o materijalima, konstrukciji i načinu nastanka oštećenja umjetnine.
Suradnja na očuvanju baštine
Ivana Sudić, izaslanica ministrice kulture i medija, podsjetila je da je suradnja na zaštiti Seitzovih crteža započela 2019. godine, kada je doneseno rješenje o njihovoj preventivnoj zaštiti. Hrvatski restauratorski zavod potom ih je uvrstio u svoj redovni program, a 2024. godine crteži su uvršteni u zbirku umjetničkih i uporabnih predmeta Inventara Nadbiskupskog dvora i katedrale sv. Petra u Đakovu, koja danas ima status kulturnoga dobra. Cjelokupna zaštićena zbirka služi kao osnova za muzeološki postav budućega Nadbiskupijskog muzeja, za koji Hrvatski restauratorski zavod izrađuje potrebnu dokumentaciju. Sudić je istaknula da će takav muzejski postav omogućiti primjereno čuvanje i predstavljanje vrijedne baštine Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Istaknula je da crteži, osim visoke umjetničke, imaju i veliku povijesnu vrijednost jer omogućuju praćenje razvoja umjetničke zamisli od pripremnoga crteža do konačne izvedbe u katedrali. „Iznimno smo ponosni na još jednu uspješnu suradnju Hrvatskog restauratorskog zavoda, naše nadbiskupije i ove konzervatorske službe“, rekla je Sudić te izrazila nadu da će vrijednost crteža braće Seitz biti prepoznata i primjereno predstavljena javnosti, otvarajući put novim spoznajama o vrijednosti đakovačke katedrale i slavonske baštine općenito.
Na dugogodišnju suradnju s Đakovačko-osječkom nadbiskupijom osvrnula se i Janja Perić Balenović. Istaknula je kako se suradnja odvija na zaštiti i očuvanju brojnih objekata i predmeta – od preventivne i hitne zaštite do složenih konzervatorsko-restauratorskih radova na graditeljskoj baštini, arheološkim predmetima te sakralnom i umjetničkom inventaru. Posebno je istaknula da su od 2022. godine, u suradnji s nadležnim konzervatorima Ministarstva kulture i medija, pregledani i dokumentirani sakralni i umjetnički inventari u 59 župa Đakovačko-osječke nadbiskupije, kao i stanje povijesnog liturgijskog tekstila u Ordinarijatu Nadbiskupije.
„Osobito nas veseli i ujedno opravdava smisao našeg rada što nadbiskup Hranić i njegovi suradnici razumiju i imaju razvijen senzibilitet za stručnu brigu o kulturnoj i sakralnoj baštini“, rekla je Perić Balenović.
Viša konzervatorica-restauratorica i voditeljica programa konzervatorsko-restauratorskih radova Majda Begić Jarić zahvalila je Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, Spomen-muzeju biskupa Josipa Jurja Strossmayera i Hrvatskom restauratorskom zavodu na podršci u predstavljanju rezultata obnove. Posebno je zahvalila svojim kolegama restauratorima, istaknuvši da je na projektu tijekom više godina radilo više stručnjaka koji su međusobno surađivali i pomagali jedni drugima. Posebnu je zahvalu uputila Tei Borovini, istaknuvši njezinu „maštovitost, inventivnost i profesionalnost“, kojima je, kako je rekla, cijeli projekt podignut „na jedan još viši nivo“.
Mi bez vas ne možemo
Završnu riječ uputio je nadbiskup Hranić, zahvalivši Ministarstvu kulture i medija, Hrvatskom restauratorskom zavodu te područnim konzervatorskim uredima u Osijeku, Slavonskom Brodu i Vukovaru na skrbi za kulturnu baštinu Đakovačko-osječke nadbiskupije. Istaknuo je kako Crkva kao vlasnik baštine bez stručnosti i pomoći mjerodavnih institucija ne može sama kvalitetno vrednovati, čuvati, restaurirati niti prezentirati kulturnu baštinu. „Iako smo vlasnici, mi bez vas i bez vaše stručnosti te bez vaše financijske podrške jednostavno ne možemo, a uvjeren sam također da i ne smijemo mi sami bez vas“, rekao je nadbiskup.
Osvrćući se na iskustva iz prošlosti, upozorio je da je u vremenima kada je suradnja bila otežana najviše stradavala upravo kulturna baština. Rekao je kako Crkva uz pomoć stručnjaka postupno raste u odgovornosti za kulturnu i povijesnu baštinu koja joj je povjerena. „Postajemo svjesniji izazova i mogućnosti pastoralno-evangelizacijskog rada s vjernicima, rasta u vjeri te odgoja vjernika za vrijedno i lijepo uz pomoć i preko kulturne baštine“, kazao je nadbiskup te posebno zahvalio Majdi Begić Jarić na višegodišnjem radu, rekavši: „Hvala vam što ste prihvatili zahtjevan i mukotrpan posao spašavanja i temeljite obnove ovih crteža te što ste mu pristupili odgovorno, znalački, savjesno i predano te što ste u obnovu uložili neizmjerno puno truda i ljubavi.“
Govorio je potom o budućem predstavljanju restauriranog crteža javnosti. „Originalni restaurirani crtež ostao je u kutiji i čeka velik i adekvatan prostor da može biti izložen, odnosno čeka željeni Nadbiskupijski muzej“, kazao je Hranić. U tom je kontekstu izrazio zahvalnost i Ministarstvu kulture i medija što je prepoznalo važnost budućega Nadbiskupijskog muzeja, istaknuvši da je riječ o prostoru koji bi omogućio da vrijedna baština Nadbiskupije bude dostupna javnosti.
„Neka nam ovo okupljanje i prezentacija budu još jedan podstrek i poticaj na zauzetost u velikom i sanjanom pothvatu cjelovite obnove naše katedrale, konkatedrale u Osijeku te dogradnje i uređenja prostora Nadbiskupijskog muzeja“, zaključio je nadbiskup Hranić.
Svečanost je glazbenim točkama obogatila s. Josipa Pavla Jakić, katedralna orguljašica, koja je na početku izvela Passacagliu u g-molu, a na kraju Preludij u G-duru Johanna Sebastiana Bacha. M. Kuveždanin