OSIJEK (TU) – U crkvi sv. Mihaela arkanđela u osječkoj Tvrđi u ponedjeljak, 28. rujna 2026., svečanom kolaudacijom obilježen je završetak višegodišnje obnove povijesnih orgulja, vrijednog dijela sakralne i kulturne baštine Osijeka. Njihovom obnovom nastavljeno je više od tri stoljeća dugo orguljaško i glazbeno nasljeđe crkve, u kojoj je 1699. zabilježen prvi pisani spomen orgulja u Slavoniji. Nakon nabave novih orgulja 1759. godine, tada najvećeg instrumenta u Slavoniji, crkva sv. Mihaela postala je jedno od važnih središta glazbenoga života Osijeka.
Orgulje su kroz stoljeća više puta nadograđivane i obnavljane, a povijesni je instrument sada prošao cjelovitu konzervatorsko-restauratorsku obnovu te je ponovno na raspolaganju za liturgiju, koncertnu djelatnost i buduće naraštaje glazbenika. Konzervatorsko-restauratorski radovi na kućištu i obnova instrumentalnog ustroja trajali su od 2021. do 2026. godine. Financirani su sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, putem redovitoga godišnjeg Javnog poziva za predlaganje javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske za programe zaštite i očuvanja pokretnih kulturnih dobara, uz doprinos vlastitih sredstava Đakovačko-osječke nadbiskupije. U projekt je uloženo nešto više od 660 tisuća eura.
Na svečanosti su o obnovi i značenju orgulja govorili preč. Ivan Vidaković – donedavni župnik Župe sv. Mihaela arkanđela, Anton Škrabl – direktor Radionice orgulja Škrabl iz Rogaške Slatine, dr. sc. Nina Obuljen Koržinek – ministrica kulture i medija Republike Hrvatske, a obred blagoslova, uz prigodan nagovor, predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić.
Prisutan je bio i provincijal Družbe Isusove, p. Sebastian Šujević, ekonom Ustanove za uzdržavanje klera Đakovačko-osječke nadbiskupije, preč. Mato Gašparović, dekan Osječkog istočnog dekanata, preč. Ante Šiško, brojni svećenici, redovnici i redovnice, kao i državna tajnica u Ministarstvu kulture i medija Dražena Vrselja, potpredsjednik Gradskog vijeća Grada Osijeka Vlatko Kopić, izaslanica županice Osječko-baranjske županije Marela Đurić te pročelnica Područnog ureda za konzervatorske poslove Ivana Sudić.
Program je vodila Ana Pećar, a nakon što je sadašnji župnik p. Ivan Matić, DI predstavio dispozicije orgulja uslijedio je kolaudacijski koncert s. Josipe Pavle Jakić, MA i prof. art. Ante Knešaureka.
Važan dio liturgijskog života župe
Preč. Vidaković, koji je nakon 50 godina svećeništva i 35 godina župničke službe u Župi sv. Mihaela arkanđela otišao u mirovinu, osvrnuo se na brojne obnove i uređenja župne crkve, župnog doma i dvorane. Posebno je istaknuo orgulje koje su u tom razdoblju dva puta bile restaurirane u okviru mogućnosti župe, uz pomoć župljana i drugih vjernika. Podsjetio je i na obnovu fisharmonike, vrijednog povijesnog glazbala koje se danas nalazi ispod propovjedaonice.
„Sada su nakon trogodišnje obnove i potpune restauracije, zahvaljujući brizi i sredstvima Ministarstva kulture i medija, sredstvima državnog proračuna i naše Đakovačko-osječke nadbiskupije orgulje zasjale u punom sjaju, rekao bih glasom i stasom“, kazao je preč. Vidaković.
Istaknuo je kako su orgulje tijekom desetljeća bile važan dio liturgijskog života župe te izrazio želju da i nakon obnove nastave služiti slavljenju Boga i poticati vjernike na radosno življenje vjere. Podsjetio je i na riječi koje je izgovorio prije dvadeset godina, prigodom prethodne obnove: „Mi nismo završili. Mi nismo na pola puta, mi smo i dalje na putu. A ono što je najvažnije, neka nikada ne stane i ne prestane naš hod u zajedničkoj ljubavi, miru, poštovanju koje neka se napaja na izvorima naše vjere koja stoljećima izvire i teče iz naše crkve svetoga Mihaela, a na dobro svih naših vjernika, našega grada i naše domovine.“
2060 svirala ponovno u službi glazbe
Direktor Škrabl predstavio je obnovljeni instrument, istaknuvši njegovu posebnost i složenost. Orgulje imaju 2060 svirala, od kojih je 264 drvenih i 1796 metalnih. Svaka je svirala unikatna, zasebno intonirana i podešena. Najmanja svirala je duga svega pet milimetara, dok najdulja, u registru Bombarde 16′ u pedalu, mjeri pet metara.
Tijekom obnove restaurirani su i konzervirani svi izvorni dijelovi orgulja, dok su nedostajući dijelovi izrađeni prema izvornoj građi instrumenta. Orgulje su ujedno proširene s nekoliko registara koji su nedostajali, čime su dobile veće mogućnosti za liturgijsku i koncertnu uporabu – od pratnje pjevanju i zborovima do izvođenja glazbe različitih povijesnih razdoblja.
Škrabl je istaknuo kako obnova orgulja zahtijeva mnogo znanja, rada i ljubavi te izrazio želju da obnovljeni instrument pridonese dubljem doživljaju bogoslužja, ali i obogati koncertni život. Na kraju svoga obraćanja simbolično je predao ključ obnovljenih orgulja župniku p. Ivanu Matiću, istaknuvši da ključ otvara sve registre instrumenta koji sada omogućuju izvođenje glazbe od gotike, renesanse i baroka do klasicizma, romantizma te moderne i suvremene glazbe.
Osobito zahtjevan projekt
Ministrica Obuljen Koržinek istaknula je da je kolaudacija orgulja istodobno duhovni i kulturni događaj. Orgulje, kao instrument snažno povezan s liturgijom, stvaraju osobitu poveznicu između duhovnoga iskustva koje se doživljava u crkvi i uzvišenoga susreta s glazbom.
Uputila je zatim kako je obnova orgulja bila osobito zahtjevan projekt te istaknula: „Orgulje su možda i jedna od najzahtjevnijih stvari kad pristupamo obnovi jer istovremeno treba obnavljati instrument, dakle sve karakteristike orgulja kao glazbala, ali istovremeno i voditi računa o njihovom oblikovanju, o nasljeđu, o povijesnoj tradiciji.”
U obnovi su sudjelovali stručnjaci Ministarstva kulture i medija, konzervatori, članovi Povjerenstva za orgulje i Radionica orgulja Škrabl. Posebno je istaknut doprinos prof. Knešaureka, stručnjaka za orgulje i člana Povjerenstva, koji je sudjelovao u predlaganju obnove te stručnom praćenju radova i ugađanju instrumenta.
Orgulje nas podsjećaju da je čovjek stvoren za sklad
Obred blagoslova započeo je psalamskim koralom Slavim te, Gospode, koji je uz orguljsku pratnju prof. Knešaureka izveo Mješoviti zbor Župe sv. Mihaela arkanđela. A tijekom obreda izveli su i himan Tebe Boga hvalimo.
Nadbiskup Hranić u svom nagovoru obnovljene orgulje povezao je liturgijskim životom župe, glazbenom baštinom i poslanjem Crkve. Govoreći o zvuku orgulja, istaknuo je da on može biti slika zajedništva u kojemu različitost pojedinih darova ne razdvaja, nego pridonosi skladu cjeline. Istaknuo je da su „i Crkva i društvo poput zbora u kojemu svi trebamo jedni druge“.
„U vremenu koje je često obilježeno bukom, površnošću i prolaznošću, orgulje nas podsjećaju na nešto bitno: da je čovjek stvoren za sklad. Kao što stotine različitih svirala, svaka sa svojim glasom i svojom bojom zvuka, tek zajedno tvore jedinstvenu harmoniju, tako i Crkva postaje ono što jest kada različiti darovi, službe i pozivi pronađu svoje mjesto u zajedništvu crkvenog poslanja“, rekao je nadbiskup Đuro.
Zahvalio je zatim Ministarstvu kulture i medija, ministrici Obuljen Koržinek, djelatnicima Ministarstva i članovima stručnih povjerenstava koji su svojim znanjem i radom sudjelovali u pripremi i ostvarenju obnove. Zahvalio je i I. Sudić te djelatnicima Područnog konzervatorskog ureda Ministarstva kulture i medija u Osijeku na stručnoj skrbi tijekom obnove. Posebnu zahvalnost uputio je Radionici orgulja Škrabl iz Rogaške Slatine na čelu s A. Škrablom.
Posebno je izdvojio prof. Knešaureka, koji je dao važan doprinos u predlaganju obnove upravo ovih orgulja, pratio njihovo preseljenje tijekom obnove te kao stručni nadzor sudjelovao u obnovi i ugađanju instrumenta.
Veliki dobitak za glazbeni i kulturni život Osijeka
Nadbiskup je zahvalio i preč. Vidakoviću, njegovim suradnicima, članovima župnih vijeća, orguljašima, pjevačima i svim župljanima koji su pratili obnovu i pridonijeli njezinu ostvarenju. Obraćajući se župljanima, na čelu s novim župnikom p. Matićem, nadbiskup je izrazio želju da kolaudacija obnovljenih orgulja označi početak novoga poglavlja u životu župne zajednice. Poželio je da orgulje prate još zanosnija slavlja euharistije i sakramenata te obogaćuju molitveni i kulturni glazbeni život Osijeka.
A obratio se i isusovcima, koji su ponovno preuzeli pastoralnu skrb za ovu župu. „Vjerujem da ćete se, dragi oče provincijale i vi, dragi župniče, zajedno s kapelanom složiti da nismo mogli učiniti ljepši dar vama isusovcima za dolazak i ponovno preuzimanje pastoralne skrbi za ovu župnu zajednicu od novoobnovljenih orgulja“, kazao je nadbiskup Hranić. Istaknuo je da obnovljene orgulje predstavljaju veliki dobitak za glazbeni i kulturni život Osijeka. Zajedno s drugim vrijednim instrumentima na području grada i Nadbiskupije, one otvaraju mogućnost organiziranja orguljaških festivala i koncerata, kao i dolaska istaknutih orguljaša.
Posebno je istaknuo mogućnosti za učenike i studente Glazbene škole Franje Kuhača i Akademije za umjetnost i kulturu osječkoga Sveučilišta, kojima Crkva svoje orgulje želi staviti na raspolaganje za vježbu, obrazovanje i umjetničko djelovanje. „Današnje slavlje pripada svima jer je ono plod zajedništva, odgovornosti i ljubavi prema Bogu, njegovoj Crkvi, hrvatskoj kulturnoj baštini i gradu Osijeku, te prema glazbi općenito, a posebno prema sakralnoj glazbi i liturgijskom pjevanju“, zaključio je nadbiskup Đuro.
Različitost registara kao i različitost službi, darova i uloga
Župnik Matić i prof. Knešaurek predstavili su dispozicije obnovljenih orgulja – različite registre i njihove zvukovne mogućnosti, povezujući ih sa službama, darovima i ulogama pojedinaca u ljudskoj, društvenoj i crkvenoj zajednici. Tako su glavni registri – principali – uspoređeni s muškarcima i ženama koji nose glavni dio posla i odgovornosti u zajednici, dok su duboki zvukovi pedalnih basova podsjetili na starije članove na čijim se temeljima gradi budućnost. Zvukovi obitelji flauta povezani su s djecom i mladima, njihovom razigranošću i životnošću, a registri gambe i ostalih gudača s nježnošću i ljubavlju koje obilježavaju ljudski život.
Obitelj trompeta uspoređena je s onima koji imaju zadaću upozoravati, pozivati i davati svečanost slavljima, dok su solo registri, poput oboe i šalme, predstavljeni kao slika ljudi s posebnim darovima. Pritom je istaknuto da i takvi darovi najljepše dolaze do izražaja kada imaju potporu drugih. Predstavljanje je zaključeno porukom da se najveći dar zajednice ostvaruje upravo u skladu različitosti – kada svi zajedno sudjeluju, poput svih registara koji se sjedinjuju u punom zvuku orgulja. To je ujedno bio i uvod u koncertni program s. Josipe Pavle i prof. Knešaureka.
Na programu su bila djela Johanna Sebastiana Bacha, Girolama Frescobaldija, Georga Muffata i Oliviera Messiaena, među kojima Bachov Preludij i fuga u G-duru, BWV 541, Frescobaldijeva Toccata Quarta, Muffatova Toccata prima, Bachova Toccata i fuga u d-molu, BWV 565, Ich ruf’ zu dir, Herr Jesu Christ, BWV 639, te Messiaenov Dieu parmi nous. Koncert je zaključen improvizacijom na koral „Na Isusov se spomen sam“, koju su zajednički izveli s. Josipa Pavla i prof. Knešaurek. Svečanost kolaudacije završena je dugotrajnim i srdačnim pljeskom publike, koja je izvođače nagradila za dojmljiv glazbeni doživljaj te su im, kao i govornicima uručeni prigodni darovi. M. Kuveždanin
