OSIJEK (TU) – Večernjom misom osječki su fratri kapucini u samostanskoj crkvi svetog Jakova st. u četvrtak, 17. rujna 2026. proslavili blagdan Rana svetog Franje Asiškog. Euharistijsko slavlje predvodio je vlč. Gutenberg Sourou Hounye, svećenik i mladomisnik iz Benina, odnedavna na službi župnog vikara u Valpovu.
Kao pripravu za euharistijsko slavlje članovi Franjevačkog svjetovnog reda predmolili su Franjevačku krunicu dok je gvardijan, fra Juro Šimić imao prigodnu pobožnost svetom Franji.
Na početku mise blagoslovljena je ikona s prikazom Rana svetog Franje koju je samostan za ovaj dan nabavio iz Ukrajine. Pozdravljajući sve okupljene, gvardijan fra Juro na poseban je način pozdravio predvoditelja euharistije, vlč. Gutenberga te istaknuo da Rane svetog Franje, označavaju poseban događaj koji se zbio u životu Franje Asiškog 1224. godine, a koji velika franjevačka obitelj širom svijeta obilježava kao poseban blagdan.
Govoreći u svojoj homiliji o događaju na gori La Verna, vlč. Gutenberg podsjetio je na svjedočanstvo svetoga Bonaventure o ukazanju serafa svetome Franji te je istaknuo Franjinu molitvu kojom je od Gospodina tražio dvije milosti: da tijekom života, koliko je moguće, osjeti bol koju je Krist podnio u svojoj muci te da u srcu iskusi ljubav kojom je Sin Božji bio zapaljen kada je za čovjeka dragovoljno podnio muku. „Franjo je, dakle, tražio dvije stvari. Zapitajmo se što mi tražimo od Gospodina u svojim molitvama i životu? Mi obično tražimo zdravlje, novac, uspjeh… Rijetko kada tražimo uzvišene stvari kao što je to molio brat Franjo iz Asiza“, rekao je propovjednik.
U nastavku homilije istaknuo je kako je Franjo još u mladosti prepoznao prolaznost zemaljskih dobara te se odrekao bogatstva i užitaka kako bi svoj život posvetio Kristu i evanđelju. Njegovo odricanje i nasljedovanje Krista postupno ga je oblikovalo u čovjeka koji je postao „drugi Krist“ za svijet. „Kada nosimo svoj križ postajemo novo stvorenje, jer Krist tada živi u nama“, istaknuo je vlč. Gutenberg, podsjećajući da kršćanski život upućuje kako je potrebno težiti za vječnim i nepropadljivim dobrima.
Posebno se osvrnuo na ljudsko iskustvo križa. Svaki čovjek, istaknuo je, tijekom života susreće različite oblike teškoća – od obiteljskih problema i bolesti do siromaštva i drugih životnih nevolja. „Nema čovjeka bez muke i problema“, uputio je, dodajući da nije pitanje hoće li čovjeka susresti križ, nego kako će ga prihvatiti i nositi. Najvažnija kršćanska sigurnost jest da čovjek u svojim patnjama nije sam, rekao je propovjednik i nastavio: „Najvažnija nam ostaje utjeha da nas Gospodin nikada ne napušta u našim nevoljama. U njima nismo sami. Bog je uvijek s nama te nam daje potrebitu snagu da ih zajedno s njime nosimo.“
Govoreći o svetom Franji podsjetio je da je on, snagom Božje milosti, svoj križ i trpljenje prihvatio sve do smrti 1226. godine, a ove se godine obilježava 800. obljetnica njegove smrti.
Zaključujući homiliju, propovjednik je vjernike pozvao da im Franjin život i njegove rane budu poticaj u prihvaćanju vlastitih životnih križeva. „Neka nam zato Franjin život, Franjine rane budu živi podsjetnik da je život križ, a da su rane naših života put do vječnosti“, poručio je.
Nakon misnoga slavlja uslijedio je mladomisnički blagoslov, a potom i klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Vjernici su nakon klanjanja imali mogućnost i pojedinačnog čašćenja ikone svetog Franje. Euharistijsko slavlje i klanjanje glazbeno su animirale Marijine sestre čudotvorne medaljice.
Kapucinski samostan Osijek