OSIJEK (TU) – Retfalačka župa Uzvišenja sv. Križa u Osijeku proslavila je u ponedjeljak, 14. rujna 2026., naslovnu svetkovinu župe, a o 65. obljetnici postojanja župe završeno je umjetničko-građevinsko uređenje crkvenog interijera koje je blagoslovio pomoćni biskup đakovačko-osječki Ivan Ćurić.
Uzvišenje sv. Križa proslavljeno je trima misama, a večernje svetkovanje otvoreno je procesijom dvadesetak svećenika koncelebranata koju je predvodio mladomisnik vlč. Karlo Strišković, ministranti noseći križ i svijeće te misal svećenik Robert Erk, uz orguljsku pratnju Vjere Kurtović.
Dobrodošlicu mnoštvu izrazio je retfalački župnik Ivan Jurić pozdravljajući biskupa Ćurića, svećenike, redovnike i redovnice – ponaosob provincijalne poglavarice družba Sestre naše Gospe s. Zrinku Šestak, Marijine sestre čudotvorne medaljice s. Samuelu Markanović, članove Nadbiskupske komisije za gradnje i obnove, umjetničkog oblikovatelja u crkvi ak. kipara Petra Ujevića, osječko-baranjsku županicu Natašu Tramišak, osječkog gradonačelnika Ivana Radića, predsjednika GČ „Retfala“ Marka Eljugu, prijatelje župe, donatore, izvođače radova i župljane.
„Sila, moć i snaga Uzvišenog sv. Križa učinila je čudo“
„Prije tri godine upustismo se oblikovati interijer naše crkve kako bismo uresili sveti prostor rječnikom umjetnosti koji nas približava i pomaže dovesti do ispunjenosti Božjom ljepotom. U tome smo uspjeli. Umjetnički prikaz bijelog korpusa umrlog i uskrslog Spasitelja koji silazi s uzvišenog križa kao da nam sa svojim smiješkom upravo sada progovara: ‘Mir vama! Nisam mrtav, već živ, živim s vama i u vama.’ Sveti uzvišeni križ, sredstvo Božjeg spasenja ostat će trajni znak kroz sve vjekove svih koji vjeruju. Kaže sv. Pismo: ‘I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako ima biti podignut sin čovječji da svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni.’ Et incarnatus est (utjelovio se) Crufixus pro nobis (raspet na križu za nas). Ljetos u lipnju počeli smo veoma zahtjevan i financijski velik projekt koji se sastojao od: uređenja zidova, stropa, postavljanja nove klime, ozvučenja, suvremene rasvjete uz već postojeću, zatim su obnovljena i proširena sjedeća mjesta, kor za pjevače, pod je popločen vrhunskim kamenom, napravljeno osam novih vrata, mnoštvo toga. Riječ je o ulaganjima koja su iziskivala veliku materijalnu potporu. Zahvalni smo Bogu za uspješnost djela i što su se za uređenje ove crkve, koju je sa župljanima ‘udovičkim novčićem’ izgradio župnik Helmut Schumacher, spremno otvorili, ne samo naši župljani, već mnogi drugi donatori izvan župe koji imaju tvrtke u Retfali ili su prijateljstvom i rodbinski povezani s njom. Svoj veliki doprinos dala je Đakovačko-osječka nadbiskupija, Osječko-baranjska županija i Grad Osijek. Od srca svima hvala“, razložio je župnik Jurić.
Zatim je naglasio: „Uz nabrojane moram spomenuti dvije obitelji / dva imena s neizmjernom pomoći, ne samo financijski, već darivanjem sebe, svog dragocjenog vremena, znanja i htijenja. Obitelj Zetović – Krešimir Zetović, začetnik ideje skupa sa mnom i našim retfalačkim sinom vlč. Tomislavom Ćurićem te biskupom Ivanom Ćurićem. Koliko li smo vremena utrošili osmišljavajući oblikovanje prostora teološko-biblijsko-liturgijskog smisla, zadajući umjetniku Petru Ujeviću nekad i preteške zadatke. Tu je i zauzetost obitelji Škojo – Mato Škojo, usuđujem se reći čudotvorni Božji motor, organizator radova koji su trajali samo dva i pol mjeseca, pokretač mnogih donatora. Po mojoj zamisli, rekao bih i mogućnosti, ovi bi radovi trajali tri godine. Što reći? Velika nam djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! Sila, moć i snaga Uzvišenog sv. Križa prodrla je u sve nas i učinila čudo – prelijepo oblikovanu suvremenu crkvu koja će ostati budućim naraštajima što će uzdizati svoju dušu, liječiti svoje bolesti, rane slabosti i nemoći, blagoslivljajući Boga okruženog anđelima, svetcima i mučenicima zajedno s nama otkupljenim Križem našega Spasitelja u kojemu je život i spasenje naše.“
Predvodeći misu biskup Ćurić uvodno je kazao: „Sabrali smo se danas s velikom radošću da zahvalimo za djelo obnove župne crkve Uzvišenje sv. Križa u Osijeku. Ponizno sada molimo svemogućega Boga da bude uz nas svojom milošću te svojom silom blagoslovi ovu vodu. Njome ćemo se poškropiti u znak pokore i na spomen krštenja te ćemo poškropiti obnovljene zidove crkve, no želimo si posvijestiti kako nas ljubav i vjera povezuju u jedno – mi smo živa Crkva, poslani svijetu biti znak i svjedočanstvo one ljubavi kojom Bog ljubi sve ljude.“ Praćen pjevanjem zborova biskup je blagoslovio crkvu ispunjenu radosnim pukom.
„Otajstvo Kristova križa zove da ga otkrijemo i doživimo“
Uvodeći u homiliju biskup Ćurić je izrazio divljenje što su Retfalčani pri najnovijoj obnovi crkve „htjeli istaknuti Kristov križ – da upravo on u njoj bude najvidljiviji i najistaknutiji znak“, kazavši kako prepoznaje da su „u novoobnovljen ures retfalačke župne crkve ugrađena vrijedna nastojanja, sabrana razmatranja o sakralnoj liturgijskoj simbolici, umjetnički i stručni rad, spremnost, zauzetost i dobročinstva vjernika, pojedinaca i ustanova, ali je neizostavno vrijedno“, istaknuo je, „da se u tom vidljivom uresu istodobno zrcali vjera žive zajednice Crkve, sav dosadašnji 65-ogodišnji hod drage osječke župe – sa svim njezinim pastirima svećenicima, misleći osobito na prvoga župnika, blage nam uspomene vlč. Helmuta, kojeg smo ove godine s poštovanjem i zahvalnošću ispratili u vječnost; uključujući zajednicu sestara Naše Gospe, kao i sve vrijedne župne suradnike i sve župljane na brojnim područjima zauzete u djelu apostolata“.
Propovjednik je podsjetio kako „svakoga od nas otajstvo Kristova križa zove da ga otkrijemo i doživimo u dubini srca“, te da blagdan Uzvišenja sv. Križa poziva doživjeti Božju blizinu i upućuje na središnje otajstvo vjere – pashalni – vazmeni misterij: „Današnji je blagdan označen riječju ‘uzvišenje’, i to zbog osobitog oblika pobožnosti u kojoj su se relikvije Kristova križa častile uzvisivanjem, tj. uzdizanjem, da bi ih svi vjernici vidjeli i poklonili se. U bizantskim kršćanskim liturgijama još se i danas znak Kristova križ na današnji blagdan uzdiže na sve četiri strane svijeta, a za to vrijeme pjevači, na svaki od ta četiri uzdizanja, po stotinu puta uskliknu: Kyrie, eleison. Četiri stotine uzastopnih usklika, kakva znakovita pouka!“ Promišljao je o beskraju Božje slave i ljubavi koja je čudesno zasjala i objavila se na križu, ističući kako se „pred Isusovim križem najjasnije upoznaje vjera proizišla iz Evanđelja“ i kako teolozi kažu upoznaje ekonomija spasenja u Isusu Kristu.
„I u vašoj crkvi prepoznajemo važne znakove: nezaobilaznu i prvotnu važnost oltara, na kojem se sakramentalno obnavlja i posadašnjuje Kristova kalvarijska žrtva; potom ovoga ambona s kojeg se naviješta, i ovog središnjega prizora u svetištu crkve, koji je, također, svojevrsni „katekizam“, pouka našoj vjeri. Mogli bismo ga nazvati ‘Gloria Crucis’ (Slava Križa). U njemu je, zapravo, naznačeno sve ono na što nas upućuje današnji blagdan. Ukazuje nam da je u Kristovu križu središte, jezgra naše vjere. Kristov je križ ujedno i osnovica poziva, prvi i glavni putokaz životu svakog krštenika, svima koji pristaju uz Krista, naviještaju ga, svjedoče i nasljeduju“, podsjetio je biskup Ivan.
Govoreći o punini spasenja očitovanom u Kristu i Božjoj promisli kada je „iz ljubavi prema čovjeku Bog oplijenio samoga sebe“, razložio je kako je to naznačeno u svetištu ove crkve znakom „Zvijezde spasenja“ koja upućuje na Bogorodicu Mariju te kratkim izvatkom iz latinskoga teksta Vjerovanja: „Et incarnatus est, crucifixus pro nobis“ (I utjelovio se, raspet za nas). Uokolo Križa (i pozlaćene mandorle) prikazana je zajednica Crkve, naznačena simbolom apostola Petra, kazao je Ćurić, „koja je do kraja vjekova pozvana biti apostolska, ona koja se okuplja i svjedoči Svjetlo naroda je Krist, raspeti i uskrsnuli“.
Zanos, odvažnost i velikodušnost ugrađeni u obnovu crkve
„Raspeti je u vašoj retfalačkoj crkvi, poput Kristova lika na novom ‘pastoralu’ – pastirskom štapu našega pape Lava XIV., prikazan u pokretu uskrsnuća. Ne, ne silazi s križa, već ga, ostajući na nj oslonjen, podiže i nosi ga u preobraženi, uskrsni život“, opisao je biskup Ivan potičući na promišljanje i postupanje u duhu Kristova poziva nama te je naposljetku kazao kako se iskreno raduje „zbog zanosa, odvažnosti i velikodušnosti ugrađene u obnovu crkve, duhovnoga središta, srca retfalačke župe“.
Naposljetku je biskup Ćurić zaželio i poručio svim generacijama župe u Retfali da u župnoj crkvi uvijek iskrenije i zrelije gledaju sebe, svoj život i sve druge ljude; osjete kako se tu pruža prilika provjeravati i obnavljati ispravnost svoga puta, vrijednost svojih djela i dubinu svojih stavova; da dožive i trenutke šutnje, dopirući do glasa svoje savjesti; da obnavljaju svoju čestitost i oblikuju plemenitost svoga srca, odazivajući se svakodnevnom pozivu na obraćenje; da se ovdje hranite modrom poukom o istinskom dostojanstvu nas ljudi, o našim darovima i sposobnostima, ali i o slabostima, o našoj ranjivosti, prolaznosti i smrtnosti; da se ovdje osjete duhovno napojenima i s novom spremnošću žive svakodnevicu puni radosne nade, koju „u nas ulijeva besmrtna ljubav našega Boga, za nas raspetoga i uskrsloga“.Nakon homilije, biskup Ivan je predvodio molitvu i poklon sv. Križu. U misnom slavlju s biskupom Ćurićem koncelebriralo je 19 svećenika, a suslavili su uz župnika Jurića (prikazao je misu za pok. župnika H. Schumachera) negdašnji župnik Pavo Vukovac i župni sin Tomislav Ćurić. Misu je pratilo liturgijsko pjevanje Mješovitog zbora (uz ravnanje Ivana Bošnjaka) i Zbora mladih. Jutarnju misu 14. rujna predvodio je župni sin Nino Perica. Misu sa zazivom Duha Svetoga na školarce OŠ Retfala i „Ivana Filipovića“ Karlo Strišković uz suslavljenje Božidara Nađa te pratnju orguljašice Marijane Matijević i Dječjeg zbora. Središnje večernje slavlje svetkovine Uzvišenja sv. Križa nastavljeno je druženjem mnoštva vjernika ispred crkve uz trpezu, svirku TS Šokci i ples.
Molitva krunice, mise, pobožnost relikviji sv. Križa, klanjanje, pjevanje
Za župni god se pripravljalo trodnevnicom, od 11. do 13. rujna, koja je počinjala krunicom uz predmoljenje voditelja župne zajednice „Milosrdni Otac“ Ivana Grašića. Prva večer otvorena je procesijom s relikvijom sv. Križa koju su vjernici pobožno častili uz zborsko pjevanje te su zborovi misu usvečanili pjevanjem na latinskom jeziku. U propovijedi vlč. Jurić je razložio smisao slavljenja uzvišenja sv. Križa, kršćanski znak spasenja. Pojasnivši detalje umjetnički oblikovanog oltarnog prostora iznad kojega je na križu umrli i uskrsnuli „nasmiješeni Isus“, Jurić je istaknuo duhovnu poruku: „Isus nije mrtav!, a „iza križa spasonosnog sredstva stoji ‘zlato’ jer nema ništa vrjednije i svetije na zemlji od križa, a križ u koji kršćani vjeruju je dio naše stvarnosti“.
Drugu večer, na spomendan Preslavnog Imena Marijina, gostovao je don Damir Stojić predvodeći misu uz gitarsku i vokalnu pratnju Petra Buljana iz „Božje pobjede“, animirao je klanjanje pred Presvetim. Uvodeći u misu podsjetio je kako po Mariji dolazimo k Isusu te u propovijedi potaknuo na istinsko obraćenje srca jer „Isus je došao mijenjati srca“, poučivši kako mijenjati srce: „Naši sakramenti su realni. Duh Sveti postoji, njegova je riječ živa, mijenja srce. Klanjanje, ispovijed, svakodnevna molitva krunice, obična molitva srca. Po Isusu postajemo sveti. Nije svejedno što slušamo, čitamo.“ Nakon nagovora o klanjanju u nebu, moleći je promišljao o vjeri, ufanju i ljubavi. Slavljenje je završeno pjevanjem.
Treći dan, u nedjelju, duhovna je obnova bila je na sve četiri mise, a na misi u 11 sati s pjevanjem Dječjeg zbora blagoslovljeni su prvašići uz početak školske godine. Na večernjoj misi pjevao je Zbor mladih uz orguljsku pratnju Biljane Grašić i gitarsku Ive Matišić, a župnik Jurić propovijedao je o važnosti stalnog opraštanja jer „ako ne opraštaš, ne osjećaš se dobro – snaga oprosta dolazi iz ljubavi sa Isusovog križa“. Nevenka Špoljarić
