Donosimo u cijelosti govor predsjednika Komisije Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije i predsjednika Upravnog vijeća Centra HBK za promicanje socijalnog nauka Crkve đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića na predstavljanju hrvatskog prijevoda enciklike pape Lava XIV. „Magnifica humanitas“ u srijedu, 1. srpnja, u sjedištu Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu.
Uvodno želim istaknuti da je Magnifica humanitas socijalna enciklika. Često se može čuti kako je riječ o enciklici o umjetnoj inteligenciji. No, to nije precizna, pa onda niti sasvim točna kvalifikacija Papine enciklike. Naime već sam podnaslov enciklike jasno ističe da je riječ o očuvanju ljudske osobe, njezina dostojanstva i središnjeg mjesta u stvorenom svijetu u vremenu umjetne inteligencije, digitalizacije i robotike. Da Papa želi da enciklika bude tako shvaćena i primljena upućuje nas činjenica da enciklika nosi nadnevak 15. svibnja, iako je javnosti predstavljena 20. svibnja. A 15. svibnja je nadnevak prve socijalne enciklike pape Lava XIII. Rerum novarum (izdane 1891. godine) te već tradicionalni nadnevak niza kasnijih socijalnih dokumenata rimskih biskupa sve do danas. Enciklika Magnifica humanitas uklapa se u taj niz socijalnih dokumenata te ga želi nastaviti i aktualizirati njegovu važnost za poslanje Crkve.
Kroz minulih 135 godina imamo preko 45 socijalnih dokumenata Crkve. Njihov sadržaj je postao baština mudrosti u kojoj Crkva nalazi načela za razmišljanje, kriterije za prosudbu i smjernice za rješavanje uvijek novih pitanja s kojima se suočava čovječanstvo, pa tako i danas kad su u pitanju umjetna inteligencija, digitalizacija i robotika. Utemeljen na Sv. Pismu i Predaji, u dosluhu s raznim znanostima, socijalni nauk Crkve je plod promišljanja i crkvene mudrosti stjecane godinama, koja pomaže nama novim generacijama – da koristeći mudrost, iskustva i baštinu prethodnih generacija, stjecanu u različitim kontekstima, podnebljima i vremenima – lakše uočimo izazove našega vremena, dubinu i doseg otvorenih pitanja i da se poslužimo prokušanim načelima, kriterijima i smjernicama soc. nauka u pristupu novim pitanjima i dilemama.
Enciklika Magnifica Humanitas, stoga, nije tek enciklika o umjetnoj inteligenciji, nego baštinu i načela socijalnog nauka Crkve papa u enciklici nudi i dodatno nad njima promišlja u svjetlu izazova umjetne inteligencije te ih aplicira kao mudrosnu baštinu u našem zajedničkom kolektivnom promišljanju kao i u razlučivanju pitanja i izazova što nam ih sa sobom donose silna moć umjetne inteligencije te njezine neslućene mogućnosti.
U nijednom dosadašnjem socijalnom dokumentu nije na tako izričit, temeljit i sustavan način prikazan socijalni nauk Crkve kao mudrosna baština i crkveno-teološko učenje o odnosu Katoličke Crkve prema događajima u svijetu kao što to donosi Magnifica Humanitas. Papa u ovoj enciklici sažeto i sustavno izlaže, razvija i aktualizira socijalni nauk Crkve; obrazlaže zašto se Crkva bavi socijalnim temama; produbljuje odnos između Crkve i svijeta; donosi nove definicije socijalnoga nauka Crkve; te dodatno osvjetljava i produbljuje pojedine dimenzije i teme teološko-socijalnog nauka Crkve, pružajući pritom i svoj osobni obol tom crkvenom socijalnom nauku: a to su središnje mjesto i zaštita dostojanstva ljudske osobe u novoj epohi umjetne inteligencije, digitalizacije i robotike.
Moć umjetne inteligencije i neslućeni obzori njezina razvoja predstavljaju nešto sasvim novo, novu epohu te otvaraju nova pitanja na koja Crkva današnjega vremena želi i treba pružiti svoj odgovor. Naime, tehnološki je razvoj tijekom stoljeća značajno poboljšao životne uvjete te su tehnologija umjetna inteligencija i robotika i danas dobro došla stvarnost. No, nove tehnologije nisu neutralna stvarnost. Umjetna inteligencija poprima karakteristike onih koji je osmišljavaju, programiraju, reguliraju, odnosno onih koji je financiraju i tako umjetna inteligencija postaje moć u rukama pojedinaca i njihovih korporacija. Zato moć umjetne inteligencija koja upravlja ljudskim navikama, željama, očekivanjima i načinom razmišljanja širokih masa ljudi ne dopušta naivni entuzijazam, ali niti potpirivanje strahova koji bi nas blokirali za daljnji tehnološki razvoj, nego zahtijeva kriterije i standarde za razlučivanje i upravljanje moći, snage i utjecaja umjetne inteligencije, kako bismo se njome služili, ali kako bismo ostali njezini humani gospodari, a ne robovi malenog broja ljudi koji njome upravljaju. Crkva osjeća i ima dužnost biti učiteljica humanosti i zaštitnica dostojanstva ljudske osobe i u ovim novim vremenima, u eri umjetne inteligencije.
HBK je na svom izvanrednom plenarnom zasjedanju 1. lipnja ove godine zastala pred sadržajem enciklike, prepoznala njezinu važnost i dala zadaću svojim službama da se potrude da što prije izađe kvalitetan hrvatski prijevod enciklike i da ga se učini dostupnim širokoj hrvatskoj javnosti. I moramo priznati da dok smo hrvatska izdanja nekih dokumenata čekali i po godinu dana, ova je enciklika prevedena i izdana u nešto malo više od mjesec dana od kada je predstavljena u Vatikanu.
Do sada nije bio običaj da se za hrvatska izdanja crkvenih dokumenata saziva tiskovna konferencija. No, HBK je također donijela odluku da se hrvatsko izdanje enciklike odmah predstavi hrvatskoj društvenoj javnosti na tiskovnoj konferenciji te da se u doglednom vremenu pripravi i održi jedan znanstveni simpozij o enciklici.
Enciklika nas je potaknula na ubrzavanje realizacije nastojanja da po mogućnosti svaka biskupija imenuje jednu osobu koja bi bila biskupijski povjerenik za socijalni nauk Crkve i socijalna pitanja, koja bi se potrudila i biskupu pomogla okupiti jedno stručno biskupijsko povjerenstvo, koje će promicati i popularizirati sadržaj soc. nauka Crkve kroz redovito pastoralno djelovanje.
Još jednom podcrtavam da je Magnifica humanitas socijalni dokument Crkve. A koliko je važan najbolje govori činjenica da su mnogi komentatori, pišući o enciklici, rekli da je ta enciklika po svom sadržaju i njegovoj dubini i ozbiljnosti novi Rerum novarum 21. stoljeća, kao što je enciklika Lava XIII. Rerum novarum o radničkom pitanju iz 1891,. godine bila temeljni socijalni dokument 20. stoljeća. Hvala na pozornosti. IKA/Tiskovni ured