ĐAKOVO (TU) – Uočnica Petrova u đakovačkoj katedrali u nedjelju, 28. lipnja 2026. započela je misom bdjenja s Prvom Večernjom svetkovine apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla. Svetkovina je to kojom grad Đakovo slavi svoje nebeske zaštitnike, a đakovačka katedrala svoga naslovnika i zaštitnika sv. Petra, te nadbiskup redi nove svećenike.
Slavlje je predvodio mons. Nikola Eterović, apostolski nuncij u miru uz sudjelovanje nadbiskupa metropolita Đure Hranića, članova Prvostolnoga kaptola i svećenika središnjih nadbiskupijskih ustanova. Kod oltara su posluživali đakoni Hermann i Gutenberg te đakovački bogoslovi. Pjevanje je predvodio župni zbor Santo ojačan bogoslovima.
Mons. Eterović je na početku misnoga slavlja rekao da je blagdan sv. Petra i Pavla na poseban način znak Katoličke Crkve te je izrazio radost što ga može proslaviti baš u đakovačkoj katedrali i Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. Kao dugogodišnji predstavnik sv. Oca pozvao je sve vjernike da se duhovno sjedine u molitvi za dvije važne nakane pape Lava XIV. a one su za jedinstvo crkava i mir u svijetu.
Uslijedili su psalmi Prve Večernje koje je predmolio đakon.
Homilija mons. Vladimira Dugalića
Misnu je homiliju izrekao mons. dr. Vladimir Dugalić, kanonik. Govoreći o apostolskim prvacima naglasio je: „Oni predstavljaju dvije dimenzije iste apostolske stvarnosti: Petrovu službu jedinstva i Pavlovu dinamiku poslanja. Jedno bez drugoga nije dovoljno. Jer jedinstvo Crkve nije u tome da svi budemo isti, nego da svi pripadamo Kristu. Crkva koja bi sačuvala jedinstvo, a izgubila misijski žar, iznevjerila bi svoje poslanje. Crkva koja bi bila samo u pokretu, ali bez apostolskog temelja, izgubila bi svoj identitet. Zato ih liturgija ne dijeli. Jer Krist nije htio dvije Crkve. Htio je jednu. I upravo ta jedna Crkva o njihovoj svetkovini prima nove prezbitere.“
O Petrovoj službi u Crkvi propovjednik je rekao da Petar nije stijena zato što posjeduje neku vlast u zajednici. Njegova je služba čuvati jedinstvo Tijela Kristova. Ključevi koje prima nisu znak dominacije. Oni su znak odgovornosti da euharistijsko zajedništvo ostane u istini apostolske vjere.
U riječima koje svećenik izgovara na oltaru Ovo je moje tijelo! „krije se sva veličina i sva poniznost svećeništva. Svećenik je najveći upravo onda kada postaje najmanje vidljiv. Kada ljudi kroz njega susretnu Krista. To je možda najljepša definicija prezbiterske službe“, rekao je mons. Dugalić.
U nastavku homilije dr. Dugalić je tumačio riječ sinodalnost za koju je rekao da izvire iz oltara i da joj je cilj zajedničko traženje volje Duha Svetoga. Sinodalnost nije dodatak apostolskoj vjeri nego da ona izvire iz same naravi Crkve, naroda koji zajedno hodi prema Gospodinu i da je prema tome definicija sinodalnosti da svi slušaju poticaje Duha Svetoga. Sinodalnost je Crkva u kojoj svaki dar nalazi svoje mjesto, a svaka služba služi izgradnji zajedništva. Tu svećenici imaju važnu ulogu stvaranja zajedništva, a današnji svijet treba pastire, ljude molitve. ispovjednike koji će znati slušati, propovjednike iz kojih će biti vidljivo da s Kristom žive, tumačio je dr. Dugalić.
„Sinodalnost izvire iz euharistije“, rekao je mons. Dugaliće te nastavio: „Sinodalna Crkva nastajat će ondje gdje euharistija oblikuje srca. Jer zajedništvo nije plod naših dogovora. Ono je dar Duha Svetoga. Sve proizlazi iz dara. Euharistija nije nešto što Crkva “ima”, nego događaj u kojem Krist uvijek iznova čini Crkvu svojim Tijelom. Zato su apostolstvo, Petrova služba, prezbiterat i sinodalnost duboko povezani: svi postoje da bi euharistijsko zajedništvo postalo vidljivo u povijesti.“
Homiliju je dr. Dugalić zaključio pozivom na molitvu za svećenike da imaju Petrovu vjeru, da imaju Pavlov misionarski žar koji ne poznaje granice i iz kojeg proizlazi jedinstvo u različitosti darova i karizmi, da imaju poniznost slušati Duha Svetoga zajedno s cijelom Crkvom i da njihovo svećeništvo bude most zajedništva u sinodalnoj Crkvi.
Zahvalna riječ nadbiskupa Đure Hranića
Na kraju misnoga slavlja nadbiskup Đuro je pozdravio predstavnike gradske vlasti grada Đakova te zahvalio nadbiskupu mons. Eteroviću na predvođenju mise bdjenja te mu se sa zahvalnošću obratio: „Preuzvišeni, večeras Vas pozdravljamo sa zahvalnošću kao veoma zaslužnog za međunarodno priznanje Republike Hrvatske. Kao mlad svećenik bili ste pozvani u diplomatsku službu Svete Stolice, a kad je kod nas izbio domovinski rat našli ste se na službi u Državnom Tajništvu Sv. Stolice. Bili ste veoma pouzdan, mudar i kompetentan suradnik sv. Ivana Pavla II., do čijeg je mišljenja i stavova on sa svojim suradnicima veoma držao. Tumačili ste ono što se događa ovdje kod nas, kao Hrvat, ali ne na pristran ili navijački, nego na objektivan način. Na taj ste način stekli povjerenje i postali veoma zaslužni za međunarodno priznanje Republike Hrvatske, odnosno što su sv. Ivan Pavao II. i Sv. Stolica odlučili čak iskoračiti prvi te utjecati na skupinu europskih zemalja koje su prve priznale Hrvatsku kao neovisnu i samostalnu državu.
Istodobno Vam naša Nadbiskupija zahvaljuje jer ste upravo Vi veoma zaslužna osoba za uzdignuće naše Đakovačke ili bosanske biskupije na čast Đakovačko-osječke nadbiskupije i metropolitanskoga sjedišta, što je grad Osijek kao najveći grad na ovim slavonskim prostorima ušao u naslov nadbiskupije i što je središnja gradska crkva u Osijeku, ali do tada samo župna crkva sv. Petra i Pavla, apostola, postala konkatedralom naše nadbiskupije te osobito za ponovno osamostaljenje Srijemske biskupije nakon što je ona kroz 235 godina bila sjedinjena s našom Đakovačkom biskupijom i za rješenje prema kojemu je ta biskupija ostala u sastavu naše Đakovačko-osječke crkvene pokrajine i postala članom Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda.
Naime, 15-tak godina kasnije bili ste veoma ugledan generalni tajnik Sinode biskupa u Rimu i bliski suradnik pape Benedikta XVI. U toj ste službi bili jedna od ključnih osoba koja je pomogla Papi i mjerodavnim dikasterijima Svete Stolice pravo razumijevanje prilika na našim prostorima i pomogla im da donesu navedene odluke, koje su za Crkvu na ovim slavonskim i srijemskim prostorima veoma mudro i jako dobro rješenje“ – rekao je nadbiskup Đuro.
Misi bdjenja prethodili su pjevani litanijski zazivi apostolskim prvacima sv. Petru i Pavlu, zaštitnicima grada Đakova kojemu su uz brojne Đakovčane nazočili i predstavnici gradske vlasti. Njih je na ulazu u katedralu dočekao vlč. dr. Dario Hrga, kancelar Nadbiskupskog ordinarijata. Nakon litanijskih zaziva kancelar je molio zagovor nebeskih zaštitnika za grad i njegove stanovnike da u njima trajno rastu plodovi spasenja i mira i da mogu zahvaljivati za plodove Božjeg blagoslova. Molitvu je zaključio pozivom nazočnima da se spomenu svih svojih predaka i dragih pokojnika. Tiskovni ured