DONJI MIHOLJAC (TU) – Sestra Beatrice Krstačić iz Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa Đakovo, odazvala se pozivu Misijske skupine Župe sv. Mihaela arkanđela iz Donjeg Miholjca u srijedu, 17. lipnja 2026. te je svjedočila o svome misijskom životu u Amazoniji u Brazilu. Svjedočenje uz fotografije bilo je nakon večernje mise, a uz članove Misijske skupine i mnoge vjernike prisutni su bili i donjomiholjački župnik preč. Josip Antolović, preč. Ladislav Ronta, svećenik u miru i vlč. Domagoj Brkić, donjomiholjački župni vikar.
Sestra je na početku zahvalila na pozivu i župniku Antoloviću napomenuvši da je u toj župi bila prije 4 godine. Zahvalila je i župi u cjelini jer je tako vjerna Crkvi u svijetu, ne samo u Brazilu nego i u Africi. „Svi smo mi misionari bilo gdje da smo, u istoj zadaći, u istoj misiji, samo se razlikujemo po jeziku, zemlji i narodu.“ Napomenula je da se sada nalazi u specifičnoj zajednici koju čine potomci Indijanaca, ne direktni nego drugo i treće koljeno ali kultura je dosta bliska onim pravim Indijancima kojih još ima u prašumama Amazonije te da je situacija tamo malo složenija nego u drugim krajevima Brazila. Uz Amazonu ima puno župa i biskupija u koje se dolazi čamcima i brodovima.
Sestre stanuju u malo većem mjestu u kojem, između ostalog, rade s laicima, djeliteljima pričesti i voditeljima Službe Riječi jer nema dovoljno svećenika koji bi mogli opslužiti tako raštrkane male zajednice uz rijeku. Rekla je da župe u Amazoniji imaju oko 40-tak filijala. Istaknula je veliku solidarnost tih ljudi kod gradnje kapelica u selima kao i kod prikupljanja pomoći za one najpotrebitije u zajednicama. Govorila je o skromnim uvjetima stanovanja uz rijeku i o vrlo bliskom suživotu čovjeka i prirode koja tamo zna biti vrlo opasna, a istaknula je i štovanje Majke Božje Amazonske kao i Gospe Guadalupske. Govorila je i o načinu katehizacije ljudi koji žive daleko od civilizacije, kako ih animiraju da postanu zauzeti članovi svoje kršćanske zajednice. Teškoća je u tome što ne mogu sudjelovati na misi i po dva mjeseca, ali da se čini ono što se može. Droga i kriminal vezan uz nju također su prisutni pa sestre rade sa mladima koliko mogu i stignu.
„Ima lijepih stvari, puno toga se događa, ali naravno treba podržavati, treba produbljivati i učvršćivati ono što postoji i pomoći i kada je potrebno. Borimo se da budemo blizu tome narodu koji je dosta zapušten. Zato su biskupi pozvali svećenike i redovnike i redovnice da idu u te predjele, što nije lako. Hvala Bogu vidimo da je dosta napravljeno i da će laici polako moći preuzimati posao. No može se dogoditi nešto što mi ne vidimo danas ali sutradan, tko zna, može doći koji svećenik na naše mjesto, koji može lakše i više zahvatiti od nas. Preporučam se i dalje u molitve, glavno da se čovjek ne umori na ovom putu pa bio mlad ili star“ – rekla je s. Beatrice i zahvalila župniku i svima na strpljivosti i dosadašnjoj materijalnoj pomoći.
Župnik Antolović je na kraju pitao o broju zvanja na što je sestra odgovorila: „Duhovni ideal kod mladih je oslabio, ali moramo vjerovati i raditi što možemo. I mi moramo biti sveti, malo radikalniji u životu – ako je jedan Arški župnik mogao preobraziti svijet u ono vrijeme tamo, onda bi mogli i mi danas – to ne vrijedi samo za nas tzv. duhovne, svećeničke i redovničke osobe nego i za svakog vjernika, krštenika. Uvijek ima šanse! Nastavimo dalje svaki na svom mjestu!“ Župnik je na kraju zahvalio sestri na lijepom svjedočenju i potaknuo vjernike na mogućnost darovanja novčanog priloga za misije u Amazoniji. Sonja Devčić